Obilježena je 50. godišnjica modela skutera Vespa Primavera, koji je bio i simbolom mladeži i standarda. Riječ je o modelu iz 1968., koji je naslijedio one prvotne modele nastale odmah poslije Drugog svjetskog rata. Na vikendu slavlja 50. rođendana modela Primavera (proljeće) sudjelovalo je oko 10.000 zaljubljenika u taj skuter. Otvoren je i novi muzej Piaggio (ime tvornice u kojoj se proizvodi Vespa, a nosi ime Enrica Piaggia koji je prvi proizveo takav skuter) koji se s 3000 četvornih metara proširio na 5000 četvornih metara i ima više od 250 eksponata.
Vespa 125 Primavera stavljena je na tržište 1968. godine kako bi zamijenila Vespu Nuova 125, premda je već bila predstavljena godinu ranije na sajmu motora u Milanu. Taj model je odmah osvojio srca mladih, posebno studenata, ali i službenika i tzv. srednje klase u Italiji u punom industrijskom razvitku. Taj model je bio nekom vrstom “prosvjeda” mladih protiv dotadašnjih društveno-političkih predrasuda. Prodajni slogan bio je “S Vespom se može”, odnosno gledati naprijed, daleko, biti u skupini prijatelja i pripremati se za život.
Ali moramo spomenuti i prve dane Vespe. Enrico Piaggio je poslije Drugog svjetskog rata shvatio kako treba ostvariti nešto stvarno inovativnoga, te je za projekt pozvao inženjera aeronautike Corradina D’Ascania, koji je projektirao i helikoptere, ali je, kako je govorio, mrzio motorkotače. Dakle, bio je, po mišljenju Piaggia, idealan za osmišljavanje skutera. Piaggio je Vespu kao model skutera prijavio uredu za patente 1946. Ne zna se kako je skuter dobio ime Vespa, ali se pretpostavlja da kada je Piaggio vidio D’Ascanijev model je uskliknuo kako skuter izgleda kao Vespa (stršljen iz obitelji osa). Skuter je ne samo nalikovao na osu, već je i zvuk motora nalikovao zvuku insekta. Četiri godine nakon prvog predstavljanja skutera, 1950., Vespu su počeli proizvoditi u Njemačkoj, od 1951. u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a od 1953. i u Španjolskoj, a zatim u SAD-u, Australiji, Južnoafričkoj Republici, Iranu i Kini. Od 1957. skuter Vespa se počeo se proizvoditi i u SSSR-u. Šezdesetih godina cijena Vespe bila je 68.000 lira, što je bilo nekoliko mjesečnih plaća službenika, a mogla se prodavati i na kredit. Dakle Vespa 125 Primavera izašla je na tržište 1968. s mnogim poboljšanjima i snažnijim motorom od prijašnjih bez obzira na to što je imao 121 cm³.
Proizveden je u tri modela, a proizvodnje je trajala do 1982. kada su izašli novi modeli skutera iz tvornice Piaggio. Vespu se vozilo bez kacige, a žene su na drugom sjedalu sjedile ukoso držeći noge zajedno, posebno ako su imale suknje ili haljine. Spoj Vespe, vozača i suvozačice bio je lijepi prizor. A, dio šezdesetosmaša je na Vespama odlazilo prosvjedovati protiv tadašnjeg društva u kojem su odlučivali očevi, a sinovi i posebno kćerke su morali biti poslušni, odnosno bespogovorno izvršavati ono što su im roditelji namijenili. Mnogi od šezdesetosmaša su ostali na ljevici, ali zasigurno veliki dio, posebno onih na Vespama, postali su menadžeri, brokeri, odnosno oni koji su stvarali osamdesete godine koje su označile početak nove već postindustrijske revolucije. Tada je broj zaposlenih u tercijarnoj djelatnosti u Italiji postao veći od broja zaposlenih u industriji. Dizajnersko i industrijsko remekdjelo Italije bilo je u muzejima umjetnosti kao što je MoMA u New Yorku.
FOTO Ovo su groblja dizelaša, 300.000 čeka svoju sudbinu: