Spremnik plina nakon 10 godina korištenja može biti rizičan

Želite biti ekološki osviješteni, ali ne raspolažete dovoljnim iznosom da si priuštite neki od još uvijek skupih električnih automobila? Jedno od rješenja svakako su i vozila na plin. Osim ekološke komponente, vjerujemo da se ipak daleko više vozača na korištenje vozila opremljenih plinskih instalacijama odlučilo isključivo ponukani ekonomskim razlozima. Nema potrebe sada se ovdje baviti izračunima kome se koliko isplati, odnosno nakon koliko se isplati model opremljen plinskim instalacijama. To je ipak na svakome ponaosob, da se prisjeti osnovnih matematičkih radnji i izračuna kakva mu je situacija u odnosu na prosječan godišnji broj prevaljenih kilometara. Ovdje želimo objasniti sve vezano za proceduru registracije takvih vozila, odnosno njihova tehničkog pregleda.
Kad govorimo o plinu kao pogonskom gorivu, razlikujemo LPG (UNP-ukapljeni naftni plin) ili CNG (SPP-stlačeni prirodni plin) koji se još naziva i metan. Prvi nastaje kao nusprodukt pri preradi nafte, dok se drugi crpi iz zemlje. Govore da je metan bolji i kvalitetniji, no u Hrvatskoj je gotovo neprepoznat. Iznimno loša infrastruktura punjenja dovela je do toga da danas metan kao pogonsko gorivo koriste prije svega autobusi javnih gradskih prijevoznika. Susretne se i poneki uvezeni rabljeni osobni automobil koji je tvornički bio opremljen plinskim instalacijama.

Kad govorimo o LPG-u, on je daleko rasprostranjeniji, a možete ga pronaći na velikom broju benzinskih postaja. Velik je broj vlasnika vozila koji se u nekom trenutku odluče u svoj benzinski model ugraditi i plinske instalacije te tako smanjiti trošak korištenja vozila po kilometru, no sve je više modela novih automobila koji već iz tvornice dolaze opremljeni plinskim instalacijama. Veće razlike u kvaliteti ne bi trebalo biti, a jedna od razlika je u tome gdje je smješten otvor za punjenje spremnika plina. Kod tvorničke ugradnje on je odmah do otvora spremnika benzina, a kod naknadne ugradnje u pravilu je na donjem dijelu branika, gdje je u tom slučaju vidljiv crni poklopac. Vozila opremljena plinskim instalacijama u pravilu se prepoznaju po oznaci LPG na zelenoj naljepnici koja se smješta u donji lijevi dio vjetrobranskog stakla. Ipak, nova vozila prolaze i bez nje jer se stavlja na tehničkom pregledu, a njega su nova vozila oslobođena. Ta naljepnica služi kao identifikacija vozila tijekom tehničkog pregleda, odnosno kako bi se prijavio ispravan postupak tehničkog pregleda. Naljepnica je besplatna.

Za prvu registraciju, puštanje u promet novog vozila s pogonom na plin, zastupnik proizvođača vozila (trgovac) izdaje dokumentaciju potrebnu za registraciju vozila, a postupak se ne razlikuje od registracije novog vozila bez plinske instalacije. Administrativnim postupkom za izdavanje prometne dozvole prikuplja se i dokumentacija plinske instalacije (certifikat spremnika plina, certifikat isparivača/regulatora tlaka plina, COP – popis ugrađenih komponenti) te se izrađuju dokumenti za plinsku instalaciju u vozilu koji se nekoliko dana kasnije mogu preuzeti u bilo kojoj stanici za tehnički pregled vozila u Hrvatskoj.
Vozilo u koje je naknadno ugrađena plinska instalacija treba proći postupak ispitivanja i odobravanja, odnosno atest, kako bi se promjena mogla upisati u prometnu dozvolu. Jedan od uvjeta koje vozilo treba zadovoljiti na ispitivanju jest činjenica da je plinska instalacija ugrađena u nekoj od ovlaštenih radionica. Nikako ne u “kućnoj radinosti”. Aktualan popis svih ovlaštenih servisnih radionica može se provjeriti na web stranici www.auto-plin.com.hr. Za njezinu ažurnost brinu se u Centru za vozila Hrvatske, koji je zadužen i za provedbu tehničkih pregleda vozila. Nakon ugradnje servisna radionica izdaje “Izjavu servisera” kao dokaz ugradnje plinske instalacije. Ispitivanje vozila obavlja se u stanicama za tehnički pregled, a detaljnije informacije o pojedinoj stanici za tehnički pregled u kojoj se ispitivanje može provesti dostupne su na web-stranici www.cvh.hr/ispitivanje/ispitna-mjesta/. Cijena postupka ispitivanja jednaka je u svim stanicama za tehnički pregled vozila i za vozila do 3500 kg najveće dopuštene mase, odnosno osobna i laka dostavna vozila. Iznosi 932 kune.

Tijekom tehničkog pregleda vozila opremljenog plinskom instalacijom, osim provjere koja bi se obavljala da vozilo nema plinsku instalaciju, dodatno se provjerava ispravnost i ugradnja plinskih komponenti i valjanost periodičnog pregleda spremnika plina te se provjerava stanje spojeva i nepropusnost plinske instalacije upotrebom detektora prisutnosti plina. Ako je spremnik plina potrebno podvrgnuti periodičnom pregledu unutar sljedećih godinu dana, odnosno u periodu do idućeg tehničkog pregleda vozila, vlasnik vozila dobiva obavijest kao podsjetnik da to obavi prije idućeg dolaska u stanicu za tehnički pregled vozila. U dokumentaciji za ugrađenu plinsku instalaciju u vozilu (uvjerenje i certifikat) osim popisa komponenti koje su ugrađene, navodi se i rok do kojeg je najkasnije potrebno obaviti ispitivanje spremnika plina. Za LPG spremnik prvi periodični pregled potrebno je obaviti najkasnije 10 godina od datuma proizvodnje spremnika. Ako to prvo ispitivanje pokaže da je spremnik i dalje dobar, dobiva se odobrenje za korištenje sljedećih pet godina. Nakon toga može se obaviti još jedno ispitivanje, a time i odobrenje za sljedećih pet godina korištenja. Nakon toga spremnik plina više se ne može koristiti. Zakon to ne dopušta, a ima i proizvođača spremnika koji daju garanciju od 10 godina te daju preporuku da je nakon toga spremnik potrebno zamijeniti. Što se tiče spremnika za CNG, oni također smiju biti u uporabi najviše 20 godina, ali periodični pregledi trebaju se obavljati najkasnije svakih šest godina, računajući od datuma proizvodnje.

Korištenjem plina kao pogonskog goriva emitira se manja emisija ispušnih plinova. To možemo vidjeti na primjeru modela Dacia Duster, gdje 1,0 Tce benzinski model tvornički opremljen plinskim instalacijama emitira 110 g/km CO2, a isti takav benzinac bez plinskih instalacija ima emisiju od 10 g/km više. Isprobali smo Daciju Sandero opremljenu plinskim instalacijama, kod koje je jednolitreni benzinski motor tvornički nadograđen LandiRenzo sustavom, dok je spremnik s plinom smješten umjesto rezervnog kotača. Stoga Sandero u toj opciji nema rezervni kotač, već samo kit za krpanje probušene gume. Spremnik plina je obujma 32 litre, a mi smo prvi put utočili 31,35 litara. S tim smo spremnikom uspjeli napraviti 304 kilometra u kombinaciji gradske, međugradske te dobrim dijelom i autoceste s brzinom na rubu ograničenja. Znači, na 100 km potrošili smo 10,3 litre. Litru plina platili smo 3,88 kn, pa nam je trošak za 100 km bio 39,97 kn. Idući smo spremnik koristili bez kretanja autocestom, i tada smo s utočenih 31,45 litara plina uspjeli prevaliti čak 390 kilometara. Potrošili smo 8,1 l/100 km, čime je trošak za 100 km bio 31,43 kn. Plin smo točili na dvije različite Inine benzinske postaje, u Svetoj Nedelji i Zadru. U Zadru je plin bio čak 30 lipa skuplji, pa provjerite cijenu prije točenja jer je ovo razlika od gotovo 8%. Performanse vozila nisu nimalo narušene, a uz plinske instalacije na raspolaganju je i dodatnih 10 Nm okretnog momenta, i to na nižim okretajima u odnosu na benzinca. Zanemarivo je što je maksimalna brzina sa 174 km/h za 4 km/h niža u odnosu na benzinca. Za pohvalu je i činjenica da novi Sandero stoji isto s plinom i bez plina. Vrlo dobro opremljen testni model stoji 106.400 kn, a starta od 80 tisuća kuna.