Eddie Obeng, britanski je profesor na vodećoj europskoj poslovnoj školi Henley Business School, a usto i osnivač prve virtualne biznis škole Pentacle. Kreator je koncepta "New World Management'" prema kojem se svijet oko nas mijenja velikom brzinom, a znanje na kojem temeljimo svoje odluke zastarjelo je i neupotrebljivo. Uoči Combisove konferencije, koja se održava u Šibeniku 25. i 26. rujna, imali smo priliku razgovorati s profesorom Obengom o tezama Novog svijeta, i tome kako ga osvijestiti i pritom biti uspješan.
Jedna od teza koju gorljivo zastupate jest da se ‘novi’ svijet mijenja brže nego li smo ga sposobni percipirati. Tehnologija nas prestiže dok se mi teško odričemo usađenih navika. Kako ipak prijeći u ‘novi’ svijet i biti uspješan?
– Nije lak prijelaz u ‘novi’ svijet. U starim danima, u vremenu revolucija, mogli ste fizički vidjeti što se događa. Svaki put kada bi došlo do promjene, moglo se to i vidjeti. Danas nije isto, ne vidimo što se događa pa je teško znati što promijeniti, ljudima je to jako teško razumijeti. Naravno, postoje određeni uzorci, primjerice prepoznavanje događaja koji su slični događajima iz prošlosti. Po njima se može orijentirati i naučiti kako biti uspješan. Ali većina ni ne zna za ‘stari’ i ‘novi’ svijet, pa im je i nemoguće prijeći u ‘novi’ svijet.
Odlazak u ured je ludost
Zastupate tezu da lideri, bilo u gospodarstvu ili politici, upravljaju na zastarjeli način i na temelju zastarjelih informacija. Pravila su se promijenila, no većina ne uspijeva promijeniti i ‘mind set’. Kako ih osvijestiti?
– Zapravo je jako teško osvijestiti ljude direktno. Često tražim navike koje ljudi posjeduju, a za koje misle da su normalne. Na primjer, mnogim ljudima je odlazak u ured svaki dan normalna pojava, a zapravo je potpuna ludost, jer kod kuće vjerojatno imate bolju internetsku vezu od one u uredu, a odlazite u ured kako biste se mogli spojiti na internet da pošaljete e-mailove – već to nema smisla. Jučer sam se susreo s ljudima iz jedne tvrtke koji su željeli naučiti kako raditi virtualno pa su pozvali svoje kolege da mi se pridruže na mojoj virtualnoj platformi Qube. Ja, naravno, znam da je to virtualna platforma pa sam pretpostavljao da dolaze iz različitih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva, ali umjesto toga, oni su svi doputovali kako bi sjeli u istu sobu za sastanke, ne bi li se onda povezali sa mnom virtualno. To je potpuno ludo!
Kada ste vi spoznali da je nastupio Novi svijet i da ga treba prigrliti na drugačiji način? Ipak, imate li još uvijek nekih starosvjetovnih navika?
– Počeo sam raditi na razumijevanju složenosti ‘novog’ svijeta prije više od desetljeća i u ranim stadijima sam imao jako malo informacija. Ipak, određene su se stvari događale koje su me zainteresirale, primjera radi kompanije su se u jednom trenutku uporno pokušavale globalizirati i što su se više globalizirale, to su postajale manje učinkovite, pa su bile prisiljene na spajanja kako bi postale veće. Promatrao sam ove procese složenih udruživanja gdje nije bilo riječi o inovacijama nego samo o usporavanju svijeta da bi mogli biti dominantni na svojim tržištima. A to se još danas događa.
Što se tiče mene i mojih starosvjetovnih navika, nisam ih imao toliko do sada jer, kad imam neke, ljudi mi se obično smiju, kažu mi da radim nešto što je za ‘stari’ svijet pa sam se morao prisiliti da budem još malo više novosvjetovan. Ali to je uvijek izazov jer imamo toliko navika već desetljećima za koje nismo ni svjesni da ih imamo.
Pametne pogreške također su dio procesa koji vodi ka kreativnim i novosvjetovnim projektima? Racionalnost nije više vrlina? Kako pametno griješiti?
– Ovo je dobro pitanje. Kada su ljudi vjerovali da je svijet ravan, nisu plovili brodovima preblizu rubu za slučaj da ne ispadnu. To je bila potpuno racionalna stvar. Ima smisla, ako je svijet ravan, nemoj ići blizu ruba da ne padneš s njega. Ali realnost je ta da svijet nije ravan, i to je upravo isti problem koji mi imamo.
Racionalnost je ovisna o idejama koje koristimo za razmišljanje. Imate li pogrešne ideje, gotovo je nemoguće razmišljati unaprijed. Zbog toga su pametne pogreške jako važne, jer kod pametnog griješenja ne idete svojim uobičajenim načinima da biste pokušali učiniti pravu stvar. Znači, dok griješite, promatrate svoje postupke i razvijate se.
Osnovali ste prvu svjetsku virtualnu biznis školu Pentacle? Koje su njene prednosti? I kako se uopće u nju može upisati, prema kojim kriterijima?
– U tradicionalnom poslovnom obrazovanju formiraju se grupe od 25 do 40 ljudi i potom se zaključaju u velike sobe, na tjedan, pa i do godine dana kako bi naučili sva potrebna znanja. Kako živimo u dinamičnim vremenima, sve se mijenja, a ako ih držite godinu dana, moguće je da su do kraja godine neka znanja koja oni uče već zastarjela. Ja ne govorim ljudima ‘'vođa je osoba s najviše iskustva'’. Učim ih kako da svatko od njih vodi, čak i ako nemaju nikakve ideje ili znanja. I učim ih kako postići da vode bez ideje, a da budu djelotvorni.
S obzirom na to da smo virtualni, ne moram predavati čitav tjedan već mogu raditi sastanke od sat ili dva. Moji polaznici direktno na poslu primijene što su naučili. Uvjerenja sam da je to najbolji način. Uz to, u svakom trenutku mogu se povezati s drugima, jer samo su klikom miša udaljeni od predavača i ostalih sudionika.
Princip je taj da uče pa rade, što daje veću mogućnost da odmah primijene što su naučili i tako poboljšaju svoje poslovanje.
Što se tiče upisivanja, postoje dva načina upisa. Većinom radimo s čitavim kompanijama. Primjerice, ako žele proširiti posao i kreirati nova tržišta, mi ćemo sve uključiti u proces učenja. Individualni upis moguć je jedino preko našeg otvorenog kluba Hub-Q. Pomoću njega možete prisustvovati određenom broju različitih seminara kroz godinu, upoznavajući druge ljude i učeći zanimljive stvari, posebice učeći na pogreškama koje donose razvoj.
Mislite li da je učenje interaktivan proces i jedini put prema uspješnim projektima? Osmislili ste Qube, društvenu mreža za izradu projekata u kojoj vodeći ljudi tvrtke promišljaju projekte. Koje su odlike Qubea?
– U ‘starom’ svijetu, jedna od prednosti koju smo dobili jest samostalno učenje. Ipak, u složenom svijetu najsigurniji je način učenja onaj u kojemu učite s mnogo ljudi – suradničko učenje, kada svi učite zajedno. I na Qubeu i u virtualnoj poslovnoj školi učimo interaktivno. Na Qubeu su svi kao u pravom životu pa mogu razgovarati s drugim studentima i predavačima. Ako sjednete – na Qubeu imate tijelo, avatara – vidite samo one s kojima sjedite. Jako je slično u stvarnom životu, u nekim aspektima čak i bolje. Imate li iznenadnu inspiraciju i napišete bilješku na papir, u pravom životu, nikada ne možete pročitati što je netko drugi napisao jer je rukopis loš, ali na Qubeu uvijek možete.
Što mislite o popularnim društvenim mrežama Facebooku i Twitteru, negdje ste spomenuli da bi se i oni trebali ugledati na Qube?
– Da, svakako. Osobno, mislim da su Facebook i Twitter izvrsni, ali u oba je slučaja riječ o interakciji s podacima. Kada ja napišem tweet, on postane dio podataka. Čitajući ga, to postaje dio podataka koji vi čitate i tu ne dolazimo u izravnu interakciju. Na taj način oni funkcioniraju, stvore podatke koje mi onda dijelimo s drugima. S druge strane, na Qubeu nema posrednika. Vi i ja razgovaramo kao da smo u istoj sobi, radit ćemo na dokumentima i izrađivati grafove, stoga je ta ljudska povezanost mnogo jača, što čini veliku razliku.
>>Ivan Gabrić: 'IT je poput formule 1, fino uigravanje stotine faktora!'