Videoigre su jedan od omiljenih oblika zabave današnjice. Među vama koji čitate ovaj članak vjerojatno ne postoji osoba koja barem jednom u životu nije odigrala neku igricu.
O njihovoj popularnosti možda najbolje govore količine novca koji na njih trošimo. Prema nizozemskoj analitičkoj kompaniji Newzoo, svijet je na videoigre lani potrošio 83,6 milijarde dolara. Taj će broj, prognoziraju, ove godine narasti na 91,5 milijardu, a 2017. na 107 milijardi. Newzoo procjenjuje da će u Kini prihodi od igara u 2015. narasti za 23 posto, na 22,2 milijarde dolara, čime bi Kina prestigla SAD i postala zemlja u kojoj se najviše troši na videoigre.
Budžeti videoigara postali su ogromni. Megapopularni GTA V iz 2013. godine, na primjer, prema procjenama analitičara koštao je ukupno 265 milijuna dolara, što ga čini najskupljom igrom svih vremena u trenutku predstavljanja. Uvriježila se praksa angažiranja slavnih hollywoodskih glumaca, pa su tako, na primjer, u starijim naslovima iz franšize GTA glasove posudili Samuel L. Jackson, James Woods, Ray Liotta, Burt Reynolds, Dennis Hopper...
Na gamingu se ne bogate samo kompanije i glumci već i krajnji korisnici, to jest oni koji te igre igraju, i to dobro. Krajem prošlog i početkom ovog desetljeća došlo je do velikog porasta popularnosti natjecateljskog gaminga, ili elektroničkog sporta. Najbolji gameri postali su prave zvijezde, baš kao i u tradicionalnim profesionalnim sportovima – ljudi su spremni platiti da ih gledaju kako igraju na natjecanjima. Prema stranici e-Sports Earnings, gamer s najvećom zaradom je 24-godišnji Kinez Chen "Hao" Zhihao koji je dosad igrajući prikupio više od 1,2 milijuna dolara. Novac je to koji se možda ne može uspoređivati sa zaradama najbolje plaćenih sportaša, ali definitivno nije ni za bacanje.
A sve je počelo sredinom 20. stoljeća s razvojem računalne tehnologije. Kada je napravljena prva videoigra? Na ovo je pitanje teško, gotovo nemoguće odgovoriti. Međutim, kao neke od prvih naslova možemo izdvojiti Bertie the Brain iz 1950. godine i Nimrod iz 1951. Od tada do danas mnogo se toga promijenilo, tvrtke su dolazile i odlazile, divovi su propadali... Godine 1983. došlo je do velike recesije u gaming-industriji koja ju je gotovo uništila, a tijekom kojih je bankrotirao niz tvrtki poput Atarija. Propasti etabliranih proizvođača igraćih konzola pridonio je i porast popularnosti povoljnih osobnih računala poput Commodorea 64, koji su korisnicima nudili mnogo više od igara. Tada je u igru ušao i japanski Nintendo, koji je osvojio svijet svojim konzolama kao što su NES i Super Nintendo, a da i ne govorimo o legendarnoj igri Super Mario Bros. Devedesetih, točnije, 1994. godine, na tržište je ušao Sony s prvim PlayStationom, a 2001. pridružio se Microsoft sa Xboxom. Ove tri tvrtke i danas čine vrh ponude, a njihovi aktualni modeli, PlayStation 4, Xbox One i Nintendo Wii U, pripadaju osmoj generaciji igraćih konzola.
Razvojem tehnologije, videoigre postale su sve realističnije i zanimljivije, razvili su se mnogi žanrovi i podžanrovi, nastale su serije i franšize... Igre su prestale biti smatrane običnom razbibrigom te su postale nezaobilaznim dijelom popularne kulture, a dobrano su ugazile i u sferu umjetnosti.
Teško je reći, pa i zamisliti, što će nam točno donijeti budućnost i kako ćemo se igrati za deset ili 20 godina. Gledajući u povijest, nekako je logično očekivati da će se razvoj videoigara nastaviti razvijati prema sve većoj realističnosti, a tu će veliku ulogu zasigurno igrati tehnologija virtualne stvarnosti i uređaji kao što su Oculus Rift, koji je već dobio veliku pozornost javnosti.
Oculus, koji je Facebook prošle godine kupio za 2 milijarde dolara, ovog je mjeseca objavio kako će potrošačku verziju Rifta pustiti u prodaju u prvom kvartalu iduće godine. Cijena službeno još nije poznata. Dosadašnja verzija Rifta, namijenjena developerima igara, u SAD-u stoji 350 dolara, što je u rangu aktualnih igraćih konzola. Prognoze o cijeni verzije za potrošače su različite, ne postoji čak ni konsenzus hoće li cijena biti manja ili veća od developerske. Kako Rift, za koji je potrebno spajanje na (vrlo snažno) računalo, ne bi bio bez konkurencije, pobrinuli su se proizvođači konzola. Sonyjev Project Morpheus očekuje se u prvoj polovini 2016. godine, a zasad nije poznato kada će izaći Microsoftov HoloLens, koji umjesto virtualne koristi takozvanu pojačanu stvarnost (augmented reality), to jest kombinaciju stvarnih predmeta i virtualnih elemenata ili holograma.
I dok će ovi i slični uređaji svakako dovesti do dosad nedosegnute razine realističnog iskustva igranja za korisnike, to ne mora značiti da će jednostavnije igrice izumrijeti. Upravo suprotno. Odličan primjer za to su vrlo jednostavne igre koje su unatoč ili baš zahvaljujući svojoj nostalgičnoj retro-kvaliteti i referiranjem na klasike postale ultrapopularne, kao što su Minecraft ili Flappy Bird. To pokazuje da ultrarealističnost nije jedini put, da ljudi cijene nešto više od toga, nešto što nije lako definirati. Priče o velikim uspjesima malih ekipa pokazuju da dobre ideje, darovitost i maštovitost, bez obzira na skromne budžete, i dalje imaju šanse pokraj divova industrije.