Zamislite da deset godina svog života uložite i usmjerite u jedan cilj, misiju svog života. Predani ste i uporni, nisu vas pokolebali brojni padovi i stranputice i nakon dugih deset godina stigli ste pred cilj. Dali ste doslovce svu svoju snagu, pamet i volju, kako fizički tako i psihički. I evo vas! Nalazite se na samom finišu. Očekujete katarzu, očekujete da ćete se razletjeti u suzama radosti i da ćete posljednje metre proći u ekstazi. No Ben Saunders i Tarka L’Herpiniere, dvojica nevjerojatno upornih istraživača avanturista, koji su se namjerili na osvajanje Južnog pola na vlastitim nogama, nisu osjećali ništa slično 105., posljednjeg dana svog spektakularnog ali samotnog putovanja.
Jedino što su u tim trenucima osjećali bila je – praznina.
– Mislio sam da ćemo posljednji kilometar odskijati u suzama, presretni što je konačno gotovo, ali nije ostalo ništa više u nama, bili smo potpuno prazni, potrošeni. Nisam očekivao da će biti baš tako. Nikad nisam bio tako umoran. Očekivao sam da će posljednji dani biti lakši, a bili su najteži. Fizički smo sada sasvim u redu, ali umorni smo toliko da se to ne može riječima opisati – rekao je Ben Saunders nakon konačnog povratka u Veliku Britaniju i četvrtog doručka tog dana! U Londonu im je pripremljen veseli doček obitelji i prijatelja, medija i sponzora Intela i Land Rovera, koji su im i omogućili tu nevjerojatnu pustolovinu.
Cijelo vrijeme druženja s medijima na dočeku Ben i Tarka imali su samo jedan zahtjev: Donesite nam još hrane!
Nije ni čudo jer Ben je izgubio 20 kilograma, a Tarka čak 25 na putu dugom 1795 milja, što je otprilike 69 maratona! No mršavljenje skijanjem po Antarktici do Južnog pola i natrag nije baš preporučljivo.
Ben Saunders cijelo je desetljeće planirao dovršavanje legendarne istraživačke misije kapetana Roberta Falcona Scotta, čiji je peteročlani tim 1912. godine preminuo u teškim uvjetima po povratku s Južnog pola.
Ironično je, ali tehnologija nam je i odmagala psihički jer mogli smo odustati u bilo kojem trenutku i pozvati avion
– Kapetan Scott i njegovi ljudi poginuli su samo 15-ak kilometara od svog velikog skladišta koje bi ih spasilo. Njega se puno kritiziralo i smatralo odgovornim za seriju pogrešaka, a zaboravlja se koliko su vrijedni bili njegovi zapisi. I u kakvim su uvjetima ti hrabri ljudi koračali demoralizirani nakon što su ih Norvežani koji su koristili pse prestigli i stigli na Južni pol prije njih – čitao je iscrpljeni Ben svoju izjavu na Sonyjevu Ultrabooku Vaio koji pokreće moćni Intelov procesor Core, četvrte generacije. Upravo im je podrška Intela, odnosno općenito tehnologije donijela važnu prednost jer im je omogućila kontinuiranu komunikacijsku povezanost sa svijetom.
Najbolje je to opisao Tarka koji je uz vođu Bena davao manje izjava i činio se samozatajnim, no njegova izjava koju je izrekao praktički na rubu suza najbolje govori o emotivnoj težini koju je nosio njihov put, kao dodatni teret na sav fizički napor:
– Ono što je mene držalo tijekom cijelog puta jest to što sam mogao razgovarati sa svojom ženom svaki dan. To mi je bilo neprocjenjivo, bez toga ne bih mogao. Divim se istraživačima s početka 20. stoljeća, oni su bili puno hrabriji i snažniji, na sasvim drugoj razini. Biti posve odsječen i prolaziti takve uvjete, ja to ne bih mogao – priznaje Tarka.
A dok je njemu podrška bila supruga, on je bio najveća podrška Benu.
– Tarka je savršen suputnik i jako sam mu zahvalan. Nikad se nismo potukli ni posvadili, zbližili smo se za cijeli život. On je odrastao u Alpama i spretan je na skijama, a ja nemam ni njegov stil ni noge duge poput njegovih. Ali dao mi je odličan savjet koji me motivirao: svakim korakom posegni malo dalje nego što misliš da možeš – otkrio je Ben.
Iako im je tehnologija bila presudna pomoć, također im je bila i opterećenje, ne samo zbog nošenja opreme:
– Ironično je, ali tehnologija nam je i odmagala psihički jer mogli smo odustati u bilo kojem trenutku i pozvati avion. Taj luksuz stari istraživači nisu imali. Jednom kad bi krenuli na put, morali su ga završiti ili umrijeti. A da smo mi umrli uza svu tu tehnologiju na našem raspolaganju, bili bismo stvarno glupi – kažu Ben i Tarka koji otvoreno priznaju da nisu znanstvenici, nego više sportaši i da su više bili okupirani što je s fizičke strane potrebno za jedan takav ekstreman napor te koje su granice ljudskog dijela, ali i duha.
– Sve naše fizičko treniranje uoči puta trajalo je dva-tri tjedna. Dalje je sve bilo u glavi, veliki postotak ovakvog puta zapravo je psihički. Obojica smo neovisni pojedinci, navikli smo biti sami sa svojim mislima. A ovdje smo doista imali vremena dobro promisliti o svemu, obitelji, poslovnim planovima i idejama. Iako smo se nas dvojica odlično slagali, nakon nekog vremena ponestalo nam je i tema za razgovor pa smo samo šutjeli. No, kada ti se tijelo toliko iscrpi, počneš se gubiti. Gubiš pojam o vremenu i sve si zatupljeniji. Tarka me izvlačio – priznaje Ben.
Uza sve muke s teškim uvjetima na terenu imali su snage redovito se javljati tekstovima, fotografijama i videosnimkama na blogu scottexpedition.com. Zauzvrat su dobivali iskreno divljenje i poznatih i nepoznatih, ali i podršku iz cijelog svijeta.
U tome im je pomogla moćna tehnološka oprema. Intel je posebno za njihov put testirao Sony i Panasonic Ultrabookove u svojim laboratorijima. Iako većinom testiraju računala pri pregrijavanju, ovaj su put računala hladili i do minus 40 stupnjeva kako bi simulirali uvjete na Antarktici.
– Tehnologija je radila savršeno, nismo imali nikakvih problema ni kvarova i jako smo zahvalni Intelu što nam je pomogao da se javljamo uživo s leda – otkrivaju novi britanski junaci.
Tko zna, možda ih kraljica odluči nagraditi i plemićkim titulama!
– Nemam pojma postoji li takva mogućnost, ali to bi me posebno radovalo. To bi bilo tako zabavno. Ali mogu reći da nam je princ Harry poslao e-mail i dao nam podršku i to nas je jako razveselilo – otkrili su Ben i Tarka, a potom zatražili još hrane i kolačića...
Svaka čast na izdržljivosti u svim aspektima. Stvarno ste napravili podvig koji dugo neće biti nadmašen. Čekam knjigu, bit će jako poučna i zanimljiva. Još jednom čestitke, Vi ste Svjetski prvaci nad svim disciplinama! Bravo, bravo!!