Da, slažem se s ministrom Mornarom, s obzirom na ulaganja u obrazovanje, kad je riječ o računalnoj i informatičkoj pismenosti učenika – fantastični smo. Satovi informatike u osnovnoj školi prolaze mahom u igranju igara, boravljenju na Facebooku, razmjeni mailova, dok program nalaže da se trebaju svladavati računalne tablice.
Ne, ne zamjeram profesorima što odabiru da djeca sudjeluju u Učilici niti što će u Excel uložiti tek mjesečnu satnicu, više nije ni potrebno. Samo su izborni predmet, a mnoge škole nemaju ni dovoljno ispravnih računala. Informatika treba biti obavezan predmet od prvog razreda osnovne škole. Točka. Ne zato što ćemo tako stvarati genijalce ili sve buduće generacije usmjeriti u softversku industriju i proizvoditi isključivo programere, već stoga što živimo u digitalnom svijetu i informatička pismenost, a potom i ona informacijska, nužne su za gotovo sva zanimanja i sve industrije, ali i snalaženje u životu.
Naravno, predmet treba biti osmišljen na pravi način i prilagođen uzrastu. Dio je čak uobličen u Strategiji obrazovanja koju je Sabor usvojio. Politička volja, rekli bismo, postoji. No politička volja ipak se iskazuje proračunskim novcem za obrazovanje, kojeg nema. Ostaje nam pouzdati se u sklonost samoukosti novih generacija.
Vjeronauk dva sata, informatika nula sati... Idemo u nebo.