Umjetna se inteligencija već infiltrirala u naše živote, kaže Hajdi Ćenan, suosnivačica i direktorica Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju (CroAI). Što bi drugo i mislila suosnivačica startupa Airt koji se bavi AI-jem za velika poslovna okruženja. Iza nje su i karijere u marketingu i publiciranju, a o tome koliko se i na koji način AI tiče svih nas razgovarali smo na seminaru Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj “Digitalna tranzicija – izazovi i prilike” koji je održan u sklopu Fažana Media Festa.
CroAI postoji malo dulje od godinu dana. Koliko dugo postoji AI u Hrvatskoj inače, čime se udruga bavi?
Hrvatska AI scena počela se okupljati prije pet godina kad je održana prva AI2Future konferencija. Ove godine ona će se održati 14. i 15. listopada. Pojavilo se nešto firmi koje se time bave kao začetnici te zajednice, a nekoliko godina kasnije pokrenuli smo i udrugu kao formalno tijelo koje okuplja aktere i cijeli ekosustav; one koji su “early adopters” – koji to uklapaju u svoje sustave, fakultete koji AI uključuju u nastavu do akceleratora i inkubatora koji su se također počeli pojavljivati lani. Cilj je da se postigne sinergija, razmjena znanja i iskustava, ali i pokuša prema Vladi raditi pritisak kako bi se olakšalo poslovanje tih tvrtki.
Držite besplatne edukacije. Koji je cilj i kakav je odziv?
To je bio cijeli projekt koji je krenuo iz Finske, “Elements of AI”, namijenjen općoj populaciji kako bi približio tehnologiju prosječnom građaninu koji nema tehničko obrazovanje. Mi kao udruga uspjeli smo se dogovoriti s njima i Helsinškim sveučilištem te u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu pustili to na hrvatsko tržište. Nevjerojatan je odziv. Uspjeli smo dostići skoro 1% populacije; u prvih 10 dana upisalo se 20.000 ljudi.
Svima su puna usta digitalizacije. U lockdownu su odjednom postale rješive online birokratske procedure i dostupna dokumentacija za koju su prije trebali žigovi, biljezi, potpisi... Traje li još taj moment sile?
Puno toga se promijenilo, svi se nadaju da će ostati promijenjeno. Možda smo se nadali da će se još malo promijeniti. Mene je e-Građani, iako znam da ne oduševljava sve svojim mogućnostima, ugodno iznenadio. Tamo sam jednostavno saznala tko je uopće moja liječnica opće prakse, jer nisam kod nje bila više od 15 godina. Poduzetnici također neke stvari mogu obaviti online, jako puno olakšava poslovanje kad se ne mora ići na šalter i čekati dva sata, ali da može još bolje – može.
Koliko su hrvatske tvrtke napredne u korištenju AI-ja? Imamo oko 70 startupova...
Sad će ih biti i malo više, raste im broj, što je jako pozitivno, i kad se usporedimo s nekim zemljama u susjedstvu, tu smo negdje. I banke kod nas prate tehnologije, ali shvaćaju da interno nemaju kapacitet za neki takav projekt i angažiraju AI tvrtke. U Hrvatskoj je, baš zato što smo mali i ljudi se više poznaju, lakše doći do prilika za sam početak. Ono što treba poboljšati je trenutak kad treba rasti. Bitno je imati olakšani pristup financiranju u toj ranoj fazi. Velika Britanija smanjila je porezno opterećenje na ulaganja poslovnih anđela i do 80%, pa čak i da propadne projekt, ne gubi se puno. Cijela startup scena raste velikim dijelom zbog uspjeha nekoliko tvrtki; Infobipa, Nanobita, Photomatha… Kad su se počele pojavljivati pozitivne priče stvorio se taj neki “momentum”, kao u Estoniji sa Skypeom: producirali su sedam jednoroga na 1,7 milijuna stanovnika. Možda i namjerno povlačimo paralele jer želimo da se i nama to dogodi.
Uz AI se neizostavno spominje gubitak radnih mjesta. AI i generira radna mjesta, no struktura zaposlenih i razina obrazovanja je bitno drukčija…
Nesretna umjetna inteligencija došla je na zao glas zbog znanstvene fantastike! Stavlja se u tako negativan kontekst da su baš takva očekivanja, od toga da će doći roboti i ljudi će nestati s lica zemlje do toga da će doći roboti i zamijeniti nas i ljudi neće imati što raditi. Svaka industrijska revolucija dovela je do promjena; strojevi neke stvari jednostavno rade puno bolje. Sjetimo se samo vremena bez mobilnih telefona; nitko ne razmišlja da više ne postoji posao operatera u telefonskoj centrali. Ali nitko ne razmišlja ni da je to omogućilo golemu količinu novih poslova koje nismo mogli ni zamisliti, a još mnogi takvi će se razviti. Poslovi koje strojevi mogu raditi brže i bolje od ljudi će nestati, ali neće strojevi zamijeniti sve.
Koliko će se AI infiltrirati u svakodnevni život?
Već se infiltrirao! Ljudi ne shvaćaju koliko u pozadini radi aplikacija koje koriste. Ide se prema personalizaciji i kastomizaciji ponude. Mi to kao kupci želimo, da nam se ne nude stvari koje ne trebamo, nego ono što nam je prilagođeno.
Softveri su počeli slagati jednostavne izvještaje, a prvi je put to masovnije spomenuto uoči OI 2016. Koliko je AI prijetnja nama novinarima?
Ako govorimo o jednostavnim generičkim tekstovima, o tome da je taj dan bila utakmica s nekim rezultatom, stroj to može složiti. Ali ako je posrijedi analiza koja zahtijeva nešto kreativno, trenutačno je to neizvedivo, nema straha za autore. Koliko će se to promijeniti za 10 godina, ne znam. AI nema te kreativnosti ljudskog mozga, originalnih misli i analiza, ne može raditi reportaže. Vidimo samo što se dogodilo printu; ne čitaju se vijesti koje su već jučerašnje, kupuje se zbog osvrta, osobnog doživljaja osobe koja ima znanje i perspektivu koju nema stroj.
Zloporaba podataka izbila je u prvi plan nakon afere Cambridge Analytice. Iza korištenja podataka koje prikuplja AI, uvijek stoji (ne) humana inteligencija. Trebamo li se plašiti Orwellove 1984. ili je već “one minute late, one dollar short”?
Svaka se tehnologija može koristiti u dobre i loše svrhe. Ovisi o ljudima, ne o tehnologiji, uvijek. A dodatno, stvari koje su povijesno bile prihvatljive, danas nisu. Amazon je koristio algoritam za analizu životopisa za natječaj za višu poziciju, a pokazalo se da su životopisi koje je izabrao bili samo muški jer su povijesno te pozicije imali samo muškarci. Algoritam je učio iz povijesti. Podaci mogu imati u sebi inherentne predrasude. A za zloporabe će uvijek netko naći način da ih učini. EU već u regulativi zabranjuje neke primjene; u zdravstvu razina rizika određuje nadzor, kakav nije nužan u igrama. Takva je regulativa u redu, samo ne smije ići u krajnost koja će kočiti projekte. Jer problem, ili možda čak i ljepota, inovacije je što najčešće ne znate što će se dogoditi, ali neće se dogoditi ako ste jako ograničeni od samog početka.