Nova analiza uzoraka sedimenta koje je na Marsu prikupio rover Curiosity otkrila je prisustvo ugljika što ostavlja prostora zaključku da je na Crvenom planetu nekada postojao život. No to bi bilo tek jedno od mogućih objašnjenja zašto bi u sedimentu bili pronađeni tragovi ugljika. Kako znamo, ugljik je temelj svakog oblika života ovdje na Zemlji, taj je element gotovo posvuda oko nas, a ako se uoči negdje drugdje pojavi se nada da i na tom mjestu ima života koji bi mogao biti sličan ovom na našem planetu.
Nove spoznaje o ugljiku na Marsu donijele bi saznanja je li život u nekom obliku sličnom životu ovdje nekada bio moguć i na Crvenom planetu. Za sada su znanstvenici utvrdili da ugljik na Marsu dosta sličan onome pronađenom u uzorcima prikupljenima u Australiji iz sedimenta koji je star 2,7 milijardi godina. No za ugljik pronađen na Marsu teško je reći je li istoga podrijetla jer se crveni planet sastoji od drukčijih materijala i nastao je drukčijim procesima negoli je to slučaj kod Zemlje. Tako se pretpostavlja da je ugljik na Marsu nastao uslijed nekoga od sljedeća tri procesa – kozmičke prašine, degradacije ugljičnog dioksida uslijed degradacije izazvane ultraljubičastim svjetlom ili uslijed degradacije biološki proizvedenog metana pod utjecajem ultraljubičastog svjetla. I sva tri procesa znatno su različita od uobičajenih procesa nastanka ugljika na Zemlji.
Svako ovakvo otkriće golem je korak unaprijed u saznanjima o Crvenom planetu. Bilježi se, međutim, i jedan korak unatrag, a to je potvrda da na jezeru južnog pola Crvenog planeta nema vode, a odsjaj primijećen 2018. godine ipak je bio samo obmana. No sve će to odjednom postati manje bitno ako jedan čovjek uspije u svojim nastojanjima i namjerama. Elon Musk predstavio je svijetu konačan izgled lansirne i prizemne rampe za raketu koja će u svemir, točnije upravo prema Marsu, ponijeti Starship, najveću svemirsku letjelicu koju je čovjek sagradio. To konkretno znači da bi Starship na svoj djevičanski let mogao krenuti već u ožujku iz baze Starbase u južnom Teksasu. Snimka kojom je milijarder predstavio najvažnije komponente Starbasea koji sve brže poprima konačan oblik, nije nekakav render, nego prava snimka napravljena iz drona. Nedugo nakon toga, Musk je u teksaškoj bazi svojeg SpaceX-a predstavio i prototip samog Starshipa.
– Ključan proboj koji je nužan kako bismo postali civilizacija svemirskih putnika jest učiniti svemirsko putovanje poput onog zrakoplovom. Kad postanemo svemirska civilizacija koja će putovati među zvijezdama, bit će to jedna od najboljih stvari u povijesti. Prvi orbitalni let mogao bi se dogoditi u sljedećih šest mjeseci, a onda će iduće godine uslijediti svemirske misije s ljudskom posadom – rekao je Musk.
Povratak nije nježan
Na lansirnu rampu morale bi stati dvije komponente, obje ponovno upotrebljive. Jedna je raketa Super Heavy, a drugo je sam Starship. Na istu bi se rampu trebala vratiti raketa Super Heavy nakon što uspješno potisne Starship dovoljno visoko da on bude u stanju sam nastaviti svoje putovanje, jednoga dana i prema Marsu. To je životna želja najbogatijega čovjeka na svijetu čije se bogatstvo u ovoj pandemiji udeseterostručilo. Kako je to zamišljeno, zorno se može vidjeti u nekoliko animacija na kanalima poput YouTubea. Ni jedna ni druga operacija nisu nimalo jednostavne te traže iznimnu preciznost. Ima i onih koji sumnjaju u koncept koji je sada već dobro provjeren kod raketa Falcon pa se one nakon lansiranja i postavljanja letjelice koju nose u orbitu uspješno vrate na Zemlju. Samo, povratak nije nimalo nježan, jako je grub pa se amortizeri koji ublažavaju susret s tlom ubrzano troše, a čak se mogu oštetiti i ‘noge’ što otežava ponovno korištenje iste rakete.
SpaceX počeo je s testiranjem rampe 4. siječnja, pri čemu se isprobavaju njezine ruke, simultano i nezavisno, pa se očekuje i kompletiranje tornja s kojega bi trebao krenuti prvi testni let. Starship, odnosno prototip SN20, trebao bi se tada otisnuti u Zemljinu orbitu pogonjen Super Heavyjem nazvanim Booster 4. Do sada je SN20 uspješno odradio niz statičkih testiranja kao pripremu za ovu prvu misiju, a posljednje je provedeno prije 20 dana. Riječ je o pokretanju motora Raptor u kratkim razdobljima dok je SN20 pričvršćen na Zemlji. Nakon toga, prototipovi Starshipa pet su puta poletjeli prema orbiti, dosegli bi visinu od 10 km i vratili se sigurno na Zemlju. Sasvim je sigurno da se prvi let Serial Numbera 20 neće dogoditi prije sljedećeg mjeseca naprosto zato što je Savezna uprava za zrakoplovstvo FAA rekla da neće doći u inspekciju baze prije kraja veljače, točnije, bilo bi to 28. veljače.
Za ovaj testni sustav planirano je da poleti, pošalje SN20 u orbitu, a onda u Meksički zaljev padne raketa Booster 4 da bi nakon nekog vremena kod otoka Kauai na Havajima u more pao i SN20. Ako taj prvi testni let prođe dobro, onda bismo trebali vidjeti još niz letova kod kojih bi u nekom trenutku trebali vidjeti i sve tehničke osobine sustava, odnosno da se oni nakon leta sigurno vrate na Zemlju, što u SpaceX-u već praktično rutinski rade s manjim sustavima. Ta činjenica otvorila je Muskovoj svemirskoj kompaniji vrata u program Artemis, kojim NASA ne samo da namjerava čovjeka vratiti na Mjesec već ondje uspostaviti i stalnu bazu. Starshipom bi se obavljali i turistički letovi, a jedno je mjesto već rezervirano za Yusakua Maezawu, japanskog milijardera koji je već bio u posjetu Međunarodnoj svemirskoj postaji. No Musk je poznat kao ekonomičan i pragmatičan inženjer, pa će testni let vjerojatno ponijeti u orbitu i roj satelita Starlink, što se da vidjeti i iz prijave koju je kompanija predala Saveznoj komisiji za komunikacije FCC. Ukupno sustav Starship + Falcon Heavy može u orbitu ponijeti do 100 tona tereta. Ako sam Starship nema konkurencije, Super Heavy sigurno je ima.
Lansiranje za 2 milijuna dolara
Međutim, osim NASA-ina sustava SLS tu je i konkurencija iz Europe. Ariane 5 bila je raketa koja je u svemir lansirala teleskop James Webb na sam Božić. I učinila je to tako uspješno da je samom teleskopu, odnosno njegovu pogonskom sustavu, ostalo goriva još za 20 godina, dvostruko više negoli je planirano prije polijetanja, barem je tako primijećeno na web-stranici Ars Technica. Sada dolazi Ariane 6, raketa modularnog dizajna koja može nositi i teške i lake terete, već ovisno o narudžbi. Trebala bi biti znatno jeftinija za lansiranje, no ima jedan ozbiljan nedostatak u odnosu na SpaceX-ove sustave, a to je da je se ne može ponovo upotrebljavati. To je Elon Musk uredno i primijetio na svojem Twitteru.
– Postavljaju si preniske ciljeve. Jedino rakete koje se u cijelosti i brzo mogu ponovo koristiti bit će kompetitivne. Sve ostalo se čini poput zrakoplova od platna u dobu mlažnjaka, napisao je Musk. I u pravu je kada se pogledaju temeljne brojke. Već SpaceX-ov Falcon 9 nosi 8300 kg tereta u Zemljinu orbitu, a toliko nosi i Ariane 64, najsnažnija verzija europske rakete. Falcon Heavy nosi čak 63.800 kg, a sve to daleko nadmašuje sustav Starship koji u orbitu može ponijeti čak 100 tona. Ponovno korištenje znatno smanjuje cijenu. Elon Musk tvrdi kako vraćanje Falcona 9 na Zemlju smanjuje troškove za tri četvrtine. Kada se 2014. godine odlučivalo bi li Ariane 6 trebala također imati mogućnost ponovne upotrebe, zaključeno je da to nije potrebno.
Na jednoj konferenciji 2020. godine francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire priznao je da su ‘2014. godine bili na raskrižju, ali nije se otišlo u pravom smjeru’.
– Trebali smo se odlučiti za ponovno upotrebljive rakete. Trebali smo biti smjeliji – rekao je francuski ministar. Godišnje SpaceX vrati 30 raketa Falcon 9, a isto se čini i s Falcon Heavyjem. A onda se počelo raditi i na tome da se s raketom vrati i kućište u kojemu je smješten teret, većinom sateliti. Uspijeva se i u tome, lani je vraćeno 13 takvih kućišta. Rakete SpaceX-a su i jeftinije pri lansiranju, kod Falcona 9 SpaceX tvrdi da se radi o 62 milijuna dolara, no izgleda da su na letovima skloni i zarađivati jer je američki CNBC prije objavio da je United States Air Force pristao na cijenu od 95 milijuna. A procjena je da let zapravo stoji samo 30 milijuna dolara. Cijena lansiranja Ariane 6 trebala bi biti 77 milijuna dolara što je za 100 milijuna jeftinije od Ariane 5, ali je i dalje skuplje od SpaceX-a. Musk je prije tri godine tvrdio kako bi se cijena lansiranja Starshipa mogla spustiti na samo 2 milijuna dolara, i to zbog njegove veličine. Bit će zgodno to provjeriti kada njegovo lansiranje krene. A to bi trebalo biti s nadograđenog Kompleksa 39A Kennedy Space Centra na Floridi, a onda i s nove lansirne rampe u Teksasu. Dugoročno se planiraju i svemirske luke na oceanima, a tako bi se omogućili letovi Starshipom oko Zemlje, odnosno od točke do točke. No kako Muskov admiralski brod još nije spreman, glavni posao u ovom razdoblju odradit će Ariane 6. Njezina konfiguracija Ariane 64, s četiri booster rakete, bit će dio završetka misije Mars 2020, odnosno povratka uzoraka koje je na Crvenom planetu prikupio rover Perseverance.
SpaceX tvrdi da Falcon 9 može na Mars ponijeti 4020 kg tereta, a Falcon Heavy 16.800 kg. Njime je prema Marsu (i dalje) 2018. godine poletio i Muskov crveni Tesla Roadster. No sve to Starship bi morao podignuti na jednu novu razinu, onu u kojoj će prema Marsu poletjeti prvi ljudi, zahvaljujući efikasnijoj mješavini goriva, tekućem kisiku i metanu. Ti astronauti mogli bi otići do Marsa, dopuniti gorivo resursima na planetu te se vratiti ili otići dalje. Bit će interesantno 21. stoljeće koje će očito donijeti napredak uz velike rakete.