Anto Perković pokrao je glasove i lažirao glavnu skupštinu

Mali dioničari Badela 1862 koji su tražili smjenu predsjednika uprave Ante Perkovića, danas su se, nezadovoljni rezultatom glavne skupštine dioničara, na kojoj su, u subotu, ponovno izabrani dosadašnji članovi Nadzornog odbora, oglasili priopćenjem.

Skupštinu sazvanu za 31. kolovoza 2009. Perković je fizički spriječio jer nije imao većinu, tvrde, te izvukao iz redovitog poslovanja novih 12,5 milijuna kuna da bi otkupio 75 000 dionica od HMID-a.

“Te dionice protupravno, bez ijedne kune, prenosi na svoje odvjetnike Lozu i Ruždjaka, a zanemarivi dio na članove Nadzornog odbora, s tim da ih nije prije ponudio zaposlenicima i ostalim dioničarima, što je bio obvezan učiniti prema odluci Skupštine iz 2007.godine ”, piše u priopćenju.

Katastrofalni rezultati
Iako je pritiskao dioničare da njemu daju potporu, na dan skupštine ipak nije imao dovoljno glasova, pa odgađa početak skupštine, kažu dioničari.

“Kada su Perković i njegovi odvjetnici vidjeli da nakon svih protupravnih postupaka nemaju potrebnu većinu, sazivaju tročlanu verifikacijsku komisiju, od koje traže da proglasi dio punomoći nevažećim i da ih ponište (većinom punomoći skrbničkih računa), što čini gotovo 14 posto temeljnog kapitala Društva. Tada dva člana komisije daju ostavku na rad komisije jer spomenute punomoći nisu smatrali nevažećima“, ističu dioničari.

Unatoč tome Perković i dalje ne dopušta da se o tim dionicama glasuje i tako dobiva većinu glasova. Hrvatski fond za privatizaciju usprotivio se svim prijedlozima Ante Perkovića uz objašnjenje da su očiti katastrofalni poslovni rezultati Badela pod vodstvom trenutačne uprave, da su sporne i brojne kaznene prijave i istrage koje su u tijeku protiv uprave.

Dokad će biti bez kazne
Zato je Hrvatski fond za privatizaciju predložio svoj nadzorni odbor, koji prihvaćaju i ti mali dioničari, ali zbog malo glasova nije prošao.

- Nakon svega pitamo se dokle Anto Perković može nekažnjeno pljuvati u lice zaposlenicima, dioničarima i Državi još jednom potkrepljujući tvrdnju i činjenicu  koju i Europska unija spočitava Hrvatskoj za korupciju, sporost i neučinkovitost hrvatskog pravosuđa – zaključuju.