Apeli i povjerenstva neće spriječiti rast cijena, ali one neće ni divljati

Nije nam namjera da ikome bacamo rukavicu, već da si kao hrvatska kompanija i uvjerljivi drugi najveći trgovac na tržištu osiguramo što veći dio robe iz domaćih izvora, pa tako i voća i povrća, kaže Martin Evačić, predsjednik uprave Narodnog trgovačkog lanca, koji je ovih dana portfelju grupacije pridružio i golemu hladnjaču u Metkoviću uključujući se u trenutačno najžešću borbu za konkurentnost i prepoznatljivost hrvatskih trgovaca u segmentu voća i povrća. Kao ozbiljan konkurent, ne samo Agrokoru, NTL će u neretvanskoj dolini biti usmjeren na domaću proizvodnju koja će u ukupnom otkupu činiti oko 70%, a ostalih 30% činio bi uvoz iz Hercegovine, poglavito krumpira, rajčice i paprike. U sklopu najveće hladnjače na Jadranu bit će i zrionica banana, s obzirom na to da NTL tim značajnim artiklom u domaćoj maloprodaji planira opskrbljivati i šire tržište, a ne samo trenutačnih 16 članica u postupku kapitalnog povezivanja. Iako čas prodaje, čas ne prodaje svoje carstvo, cijeli proces zasad teče zajedno sa Željkom Kerumom, u čije ime uglavnom pregovara sestra Nevenka Bečić.

Je li dolina Neretve dovoljno velika za potrebe NTL-a, s obzirom na to da tamo dominira Ivica Todorić?

– Tamo smo i dosad značajno otkupljivali, ali pojedinačno kao Tommy, Studenac, Kerum... Sad ćemo i tu nabavu, koja dosad jedina nije išla preko NTL-ovih ugovora, ujediniti. Sustavan organizacijski pristup sasvim sigurno donijet će jednu novu kvalitetu. U planu su tri logistička centra za nabavu i otkup voća i povrća te daljnju distribuciju prema naših 1600 maloprodajnih objekata u RH.

Dokle ste stigli s kapitalnim povezivanjem unutar NTL-a?

– Procjena pojedinih trgovačkih kuća unutar NTL-a bit će gotova do kraja travnja. Sljedeći korak je dogovor o unosu kapitala u zajedničko dioničko društvo. Ulazak novih trgovačkih lanaca u društvo u toj fazi ne dolazi u obzir. Stav vlasnika je, pa i uprave NTL-a, da treba konsolidirati postojeće stanje, a potom vidjeti koji bi još trgovci eventualno mogli ući u NTL kroz unos kapitala ili kroz čistu prodaju svojih tvrtki.

Računate li i na Keruma?

– Ima priča ovakvih i onakvih. Sve što on izjavi razvuče se na tristo načina, ali on je član NTL-a koji unutar njega najnormalnije radi i njegova je tvrtka kao i sve ostale najnormalnije krenula u proces kapitalnog povezivanja.

Dio trgovina ipak je već prodao.

– Da, dio Tommyju, dio Dioni. Želi se koncentrirati samo na Splitsko-dalmatinsku županiju.

Može li eventualno povezivanje Mercatora i Konzuma ugroziti NTL?

– NTL nakon kapitalnog povezivanja nitko neće moći ugroziti. Riječ je o privatnim tvrtkama koje su na ovim prostorima već 20-ak godina i svih tih godina bile su bitno efikasnije od konkurencije. Spajanjem ćemo samo povećati efikasnost koju imamo upravo zahvaljujući malim formatima s kojima smo dominantan trgovac u RH s prihodom većim od 8 milijardi kuna. Veliki formati u početku daju velik promet i rast, ali su najranjiviji kad počnu padati.

Tko će opstati nakon daljnje konsolidacije tržišta?

– Dva-tri stranca i isto toliko domaćih s prihodom od nekoliko milijardi kuna, pod uvjetom da su i efikasni.

Jeste li zadovoljni prihodom NTL-a u 2010.?

– Naš rezultat je više nego zadovoljavajući, s obzirom na to da smo s konsolidiranim prihodom od 8,3 milijarde kuna ostali na razini 2009. uz politiku otvaranja manjeg broja novih prodajnih mjesta. Pametnim širenjem uz čistu ekonomsku računicu uspjeli smo zadržati svoj tržišni udio, koji je, po našim procjenama, na hrvatskom retailerskom tržištu, teškom 50-60 milijardi kuna, između 15 i 17 posto.

Dobit?

– Nešto je malo lošija nego u 2009. Neto profitna marža bit će ispod dva posto jer smo lani na teret marže smanjili cijene više od 2 posto, što je strašno. Kad bolje pogledate, svi stranci u RH više-manje svjesno sa svojom politikom cijena i marketinških aktivnosti idu u gubitak računajući da će im se značajan dio kolača vratiti jednog dana. Činjenica je, međutim, da si oni sa zaleđem svojih matica godinama mogu priuštiti, a mi kao privatne tvrtke unutar grupacije ne možemo. Da radimo kao stranci, odavno bismo stavili ključ u bravu.

Kako će NTL izgledati 2015.?

– Želimo 20 posto tržišta, što, ovisno o procjenama, znači 12-13 milijardi kuna prihoda. Daljnje širenje, odnosno povećanje volumena, bit će moguće samo kroz akvizicije i spajanja.

Kupac je u krizi promijenio navike. Koliko je u NTL-u porasla prodaja trgovačkih marki?

– One čine 12% naše prodaje, s time da je lani zabilježen njihov značajan rast od 4% u ukupnom prometu robe. Vlastitim robnim markama pokrili smo sve bitne kategorije i sve bitne artikle kao NTL, i iako danas trgovina ne ide bez toga, taj udio ne mislimo dizati iznad 20-25%. Svome kupcu želimo dati i dobru robnu marku i dobru cijenu – i širok izbor brendova. Nije nam intencija da budemo kao Lidl ili Kaufland. Cijene stranih trgovaca često nemaju veze s nabavnom cijenom, već s čistim dampingom kojim bi se trebao pozabaviti i AZTN. Bilo je pokušaja i u okviru HGK i HUP-a čiji smo članovi da se to riješi, ali je sve ostalo samo na pokušajima.

Koliko su u NTL-u zastupljeni domaći proizvođači?

- Kod nas preko 75%, što je najviše od svih trgovačkih lanaca u RH. Naš strateški interes je domaća proizvodnja jer ako kod nas ne kupuje radnik Kraša, Vindije, Dukata, Saponije… tko će kupovati? Neće sigurno radnik Danonea, PMG-a ili neke druge multinacionalke koja proizvodi u Turskoj ili u Kini.

Može li se bez akcija?

- Prije nekoliko godina mislio sam da te silne kataloge nitko ne čita. Danas kupac upravo s katalogom ide u ciljanu kupovinu robe na akciji, što je jedan od glavnih razloga pada marže trgovaca.

Kako će NTL završiti ovu poslovnu godinu?

U ovoj godini očekujemo poslovne rezultate na razini lanjske jer je konkurencija doista golema u maloprodaji. Što bi se dogodilo jednoj Vindiji ili Saponiji da im je u kratkom roku ušlo pet od 10 najjačih iz te branše na tržište, a nama su ušli Kaufland, Billa, Metro, Interspar, Lidl – pet europskih trgovaca iz top 10.

Hoće li biti divljanja cijena u nas?

– Nikakvi apeli i nikakva povjerenstva za praćenje cijena, što je meni presmiješno, ne mogu spriječiti rast cijena koji se događa zbog bitnih poremećaja na tržištu. No one nisu i neće divljati. I proizvodnja i trgovina vrlo pažljivo važu hoće li i koliko poskupljivati, odnosno tek onoliko koliko im je dovoljno da glavu drže iznad vode a da potrošač i dalje kupuje taj proizvod. Imate li samo jedan jeftin proizvod koji potrošač kupuje u enormnim količinama – a što ga više kupuje, stvara vam veći gubitak – najprije ćete potonuti. Zbog izuzetne konkurencije među trgovačkim lancima koji si ruše cijene do granica izdržljivosti, moglo bi se čak reći da su trgovci osnovni generator niske inflacije ili u pojedinim momentima i deflacije. 

 Je li realan skori ulazak Tesca ili Carrefoura u RH?

– Osobno mislim da će takvi svjetski lanci u RH ući preko akvizicija i da nam je najizgledniji Tesco, koji je već postao prvi trgovac u Mađarskoj. Tamo je ušao kao trgovac velikih formata i napravio ono što neki trgovci sada pokušavaju kod nas, a to je transformacija iz velikih u male formate kako bi najbolje pokrili tržište. Prvi veliki test dolaska stranaca bit će u stvari EU. Stranci imaju jako dobra i praktična rješenja opskrbe. Jedino što ih sada sprječava da uđu u RH carinske su barijere, posebno u prehrani, a kad se jednom granice otvore, Tesco od svog golemog skladišta u Budimpešti do Zagreba ima samo tri sata vožnje.