U hrvatskoj industriji prošloga se tjedna rasplamsao pravi rat između proizvođača autodijelova koji svoje utočište imaju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, odnosno Hrvatskoj gospodarskoj komori. Naime, prošloga su tjedna u samo dva dana osnovana dva autoklastera proizvođača autodijelova koji, čini se na prvi pogled, nemaju nikakvih dodirnih točaka. Prvo se predstavio Autocluster Croatia, udruženje koje se nakon tri godine rada pod okriljem HUP-a odlučilo za samostalan iskorak, ali i dalje će se koristiti svom infrastrukturom kojom raspolaže Udruga poslodavaca. Nimalo slučajno, niti 24 sata kasnije, osvanula je nova udruga – Klaster proizvođača autodijelova iza kojega stoji HGK sa svojom cjelokupnom logistikom. U uvjetima globalne krize, kada je promet proizvođača autodijelova u Hrvatskoj pao od 40 do čak 70 posto, a taj je pad u Europi iznosio 20 do 30 posto, dakle gotovo tri puta manje, postavlja se pitanje zašto u Hrvatskoj moraju postojati dva autoklastera, čiji bi jedini interes trebao biti štititi domaću autoindustriju i jedinstveno nastupati na europskim natječajima.
– Na žalost, situacija nije da imamo dva, nego sada eto čak i četiri klastera!!! Po tome smo možda i svjetski prvaci jer ni Austrija, Slovačka, Mađarska, Slovenija... koje su znatno jače autoindustrije od naše nemaju toliko autoklastera. A Austrijanci pri tome u svoja tri autoklastera zapošljavaju 180.000 radnika, dok mi teškom mukom možemo nabrojiti desetak tisuća. I, što je još važnije, naše su tvrtke uglavnom male, slabe, nepovezane, grcaju u teškoćama i onda povrh svega još i ta razjedinjenost, nespremnost na suradnju, i to vodećih tvrtki koje bi trebale biti najsvjesnije situacije i društveno odgovorne prema manjim tvrtkama i prema društvu u cjelini. Dakle, definitivno smatram da nema potrebe za više od jednog klastera jer smo i za to premaleni – kaže direktor AC Croatia Branko Mihalić.
Dva najveća klastera spore se oko svega i svačega, ali najveći su prijepori, čini se, oko brojki. I dok u klasteru AC Croatia ponosno ističu kako samo njihove članice imaju 4000 zaposlenika, u Klasteru proizvođača autodijelova kažu kako cijeli ovaj sektor ima najviše 3000 zaposlenih u dvadesetak tvrtki. Članstvo u AC Croatia čini 40 tvrtki i institucija sa 4000 zaposlenih, kaže Mihalić, od toga su 24 tvrtke s kojima rade u kontinuitetu protekle tri godine, dodatnih pet pristupilo im je nedavno u sklopu registracije nove udruge, a trenutačno imaju i 11 tvrtki koje su u postupku pristupanja.
Prvi čovjek klastera koji je pod skutama HGK Josip Boban smatra pak kako je klaster iza kojega stoji njegova tvrtka AD plastik najveći i jedini pravi predstavnik u industriji proizvođača autodijelova i opreme.
Čini se da se i industrija proizvođača autodijelova kao i mnoge stvari u Hrvatskoj, ne samo nogomet, podijelila na sjever i jug. U AC Croatia kažu da su u drugom klasteru samo dalmatinske tvrtke.
– U našem klasteru je osam kompanija s 2000 zaposlenih. Iz zapisnika koji su mi dostavili vidim da su u drugom klasteru samo četiri kompanije, od kojih većina radi malo za autoindustriju. Pošto smo duplo veći, da bi se ujedinili treba razmišljati kao u svim civiliziranim društvima da se njihova manjina priključi našoj većini – kazao je direktor AD Plastika Josip Boban.
Mihalić pak smatra da njihov klaster puno šire razumije autoindustriju od konkurencije.
– Među našim članicama najveći je broj proizvodnih kompanija, ali isto tako i manji broj istraživačko-razvojnih institucija i tvrtki poput Brodarskog instituta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, CAD-CAM design centra, EAG centra, AVL-AST i sl. Neke od njih razvijaju, dizajniraju i konstruiraju primjerice motore za Porsche, Rolls-Royce, Volvo, programiraju upravljanje radom motora ili mjenjača Porsche, konstruiraju autobuse i minibuse, razvijaju alternativne pogone vozila (električne, hibridne, CNG pogone), itd... I dok je bilo nekih prozivki kako takve tvrtke ne spadaju u auto industriju, mi smo u ovom klasteru ponosni da imamo iznenađujuće dobre tvrtke koje imaju mogućnost na zahtjevnom svjetskom tržištu dokazivati se onim što je najvrjednije - znanjem i vrhunskom kvalitetom – kaže Mihalić.
Čini se da se i industrija proizvođača autodijelova, kao i mnoge stvari u Hrvatskoj, ne samo nogomet, podijelila na sjever i jug. U AC Croatiji kažu da su u drugom klasteru samo dalmatinske tvrtke.
– U našem klasteru je osam kompanija sa 2000 zaposlenih. Iz zapisnika koji su mi dostavili vidim da su u drugom klasteru samo četiri kompanije, od kojih većina malo radi za autoindustriju. Kako smo dvostruko veći, da bismo se ujedinili, treba razmišljati kao u svim civiliziranim društvima da se manjina priključi većini – kazao je Josip Boban.
Mihalić pak smatra da njihov klaster puno šire razumije autoindustriju od konkurencije.
– Među našim članicama najveći je broj proizvodnih kompanija, ali isto tako i manji broj istraživačko-razvojnih institucija i tvrtki poput Brodarskog instituta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, CAD-CAM design centra, EAG centra, AVL-AST-a i sl. Neke od njih razvijaju, dizajniraju i konstruiraju, primjerice, motore za Porsche, Rolls-Royce, Volvo, programiraju upravljanje radom motora ili mjenjača Porsche, konstruiraju autobuse i minibuse, razvijaju alternativne pogone vozila (električne, hibridne, CNG pogone)... I dok je bilo nekih prozivanja kako takve tvrtke ne idu u autoindustriju, mi smo u ovom klasteru ponosni da imamo iznenađujuće dobre tvrtke koje imaju mogućnost na zahtjevnom svjetskom tržištu dokazivati se onim što je najvrednije – znanjem i vrhunskom kvalitetom – kaže Mihalić.
Čini se da oba klastera, unatoč svim prepirkama, dijele iste ciljeve jer i jedan i drugi u svome statutu ističu da im je cilj “promicanje vrijednosti te podizanje inovativnosti i konkurentnosti hrvatske autoindustrije”.
– Ono što je zanimljivo jest da su bez imalo grižnje savjesti prepisali sve temeljne dokumente koji su im kao partnerima i osnivačima bili dostavljeni prije osnivačke skupštine AC Croatije. Riječ je o statutu, pravilnicima, odlukama, planu i programu rada, ciljevima djelovanja itd... Čitajući njihove ciljeve, vidim da su to zapravo prepisani naši ciljevi, u dlaku isti, pa se logično postavlja pitanje zašto sve to nismo išli ostvarivati zajednički jer zajedno smo jači. Kao da se ponovno potvrđuje stara izreka o dva Hrvata i tri stranke. Nikako da shvatimo da zajedno možemo puno više nego da se svatko muči sam u pečalbi na stranom tržištu, na što je ova atraktivna industrija osuđena jer, poznato je, nemamo finalnog proizvoda. O razlozima takve odluke možemo samo nagađati jer neko razumno objašnjenje nismo dobili, ali vjerojatno se neke od naših vodećih kompanija boje da će ulaskom u klaster koji bi ujedinjavao sve subjekte djelatne u bilo kojem segmentu automobilske industrije, a riječ je o 50-ak tvrtki, izgubiti vodeći položaj i dominaciju na koje su navikli u dosad razjedinjenoj industriji. Također, smatraju da male i novonastale kompanije nisu na njihovoj razini i stoga nema prostora za suradnju. To je totalni nonsens jer upravo uspješni klasteri i snažni svjetski koncerni svoju veličinu pokazuju time što uključivanjem i pomaganjem rasta manjih zapravo i sami postaju sve veći i snažniji – kazao je Mihalić.
Ažurnih podataka nema, što je osobito bitno sada u doba recesije kad su podaci objektivno dosta izmijenjeni, ali Mihalić procjenjuje da hrvatska autoindustrija ostvaruje više od četiri milijarde kuna godišnjeg prometa, od čega 90-95 posto završi u izvozu, te da zapošljava 10-ak tisuća radnika. Razjedinjenost ove industrije dodatno smanjuje konkurentnost na svjetskim tržištima. Svjetska gospodarska kriza žestoko je uzdrmala globalnu autoindustriju. Velik pad prihoda zabilježili su i naši proizvođači autodijelova – promet naših tvrtki smanjio se lani, prema nekim procjenama, između 40 i čak 70 posto. Predstavnike ove industrije najviše pogađa maćehinski odnos države prema sektoru od kojega živi gotovo 50.000 ljudi.
– Uz svjetsku krizu, opća situacija u Hrvatskoj nikako ne pogoduje proizvođačima. Možda jedina stvar oko koje su vlast i oporba postigle konsenzus jest da je Hrvatskoj nužna proizvodnja za izvoz. Međutim, nitko ne nudi ama baš nijednu mjeru da bi se to postiglo. Štoviše, sve se radi da bi bilo upravo suprotno. Nevjerojatno je da sam ja, kao predsjednik Udruge proizvođača autodijelova i direktor tvrtke koja je među 50 najvećih izvoznika, dočekao i trećeg ministra gospodarstva a da me nijedan od njih nije primio u svoj ured. Požalio sam se nedavno premijerki Jadranki Kosor i uputila je pismo da nas prime u Ministarstvu – kazao je Josip Boban.
Predstavnici hrvatske automobilske industrije od države očekuje jasnu strategiju i političku volju što će pomoći razvoju ovoga sektora pred kojim je, kako se nadaju, lijepa perspektiva.
– Generalni je problem nedostatak strategije, nedostatne značajnije državne potpore i dr. Primjerice, u Srbiji, čija autoindustrija po opsegu prometa nije ništa jača od naše, ona je svrstana u tri strateške industrijske grane i sukladno tome ima neusporedivo veću potporu države. Kod nas se i na ovom polju osjećaju poboljšanja kroz aktivno djelovanje klastera, ali potrebna je korjenita promjena u odnosu države prema ovoj industriji i osobito prema dovođenju stranih investitora, što bi bio najbolji način snažnijeg razvoja – kazao je Mihalić koji, za razliku od Bobana, ističe odličnu suradnju s Ministarstvom gospodarstva.
– Na žalost, autoindustriju u RH sve su dosadašnje vlade zanemarivale u odnosu na druge industrije. Dok se golem novac svake godine, kroz nepovratne donacije i pomoć, uzaludno trošio i ulagao u pojedine industrijske grane, u autoindustriju nije gotovo ništa uloženo. Drugi veliki problem je to što nijedna dosadašnja vlada nije nastojala privući proizvođače iz svijeta čak i kada su se nudili. Štoviše, svojim visokim zahtjevima odbijali smo proizvođače te su oni odlazili u zemlje u tranziciji, Slovačku, Rumunjsku... Slovačka je danas među najrazvijenijim zemljama u svijetu u proizvodnji automobila, a nisu uopće imali autoindustriju – kazao je Ivan Miloloža iz HUP-a.
Kako je izvozno orijentirana, ovu industriju ponajviše muči jak tečaj kune, što proizvode čini nekonkurentnima.
– Na tečaju kune svake 3-4 godine izgubimo jednu tvornicu u Hrvatskoj. U posljednje četiri godine AD Plastik je samo na tečaju izgubio pet milijuna eura – istaknuo je Boban.
Svi igraču u hrvatskoj autoindustriji optimisti su glede budućnosti.
– U ovom trenutku pregovaramo s nekoliko potencijalnih investitora u proizvodnju dijelova u Hrvatskoj. Riječ je uglavnom o dalekoistočnim tvrtkama koje Hrvatsku vide kao idealan ulazak na europsko tržište, ali detalje u ovom trenutku ne možemo iznositi. Osim toga, to je otvaranje nekih europskih projekata u kojima sudjelujemo i moći ćemo uključiti i naše članice – najavio je Branko Mihalić.
Puno nade naši proizvođači autodijelova i opreme polažu i u domaći ekoautomobil na električni pogon. Pri kraju je studija o serijskoj proizvodnji 1000 električnih automobila na godinu. Vjekoslav Majetić, vlasnik tvrtke Dok-ing koja razvija ekoautomobil, ne želi iznositi nikakve prognoze prije nego što studija bude završena. Procjenjuje se da bi investicija za serijsku proizvodnju ovih automobila u početku iznosila od stotinu do 200 milijuna eura. Pitanje je kako namaknuti novac za takav pothvat.
– Zasad očekujemo strane ulagače, ali postoji i opcija raspisivanja dionica. Postoji veći broj zainteresiranih investitora. Nudi nam se i proizvodnja u SAD-u – kazao je Majetić.
Dok-ing dio je klastera AC Croatia čiji bi članovi mogli dobiti unosne poslove ako se pokrene proizvodnja prvog hrvatskog automobila.
– Budući da smo članovi klastera proizvođača u autoindustriji, jasno je da ćemo uključiti sve potrebne proizvođače iz zemlje – kazao je Majetić.
Ušteda do 90%
Projekt hrvatskog elektroautomobila nije međutim jedini u području zelenih tehnologija – postoji i nekoliko vrlo zanimljivih i lakše izvedivih projekata koji se razvijaju u našim tvrtkama, a riječ je o jednostavnijim projektima konverzije postojećeg automobila s klasičnog pogona na električni ili hibridni ili, primjerice, opremanje autobusa ili teretnih vozila za pogon komprimiranim zemnim plinom (CNG). Ovakvi projekti mogu biti i komercijalno vrlo interesantni ako se zna da samo na tržištu osobnih vozila imamo više od 1,8 milijuna vozila, da su moguće uštede na gorivu (energiji) od 50 do 90%.
Industrijski zamah
Proizvodnjom 1000 vozila na godinu cijela hrvatska industrija doživjela bi zamah. Učinci industrijske proizvodnje višestruki su – zapošljavanje lokalnog stanovništva, dobavljača, razvoj obrazovnih ustanova, utemeljenje razvojnih centara...
– U svakom slučaju, pokretanje značajnije proizvodnje imalo bi velik gospodarski učinak koji u ovom trenutku možemo samo naslućivati – kazao je Branko Mihalić.Međutim, za tako ambiciozan projekt, koji je privukao pozornost i velikih svjetskih medija, trebat će nam puno više od sjajnih ideja nekolicine ljudi.
Tko proizvede pravu bateriju za električni automobil postat će moćan kao Coca Cola
Budućnost automobilske industrije leži u ekološki prihvatljivijim pogonskim gorivima i nema ozbiljnijeg proizvođača automobila koji ne razvija automobile na električni i druge alternativne pogone. I domaći proizvođač akumulatora Munja sprema se za novo doba u autoindustriji.
– Baterija u električnom automobilu osnovni je i najveći problem i ona bi trebala zamijeniti postojeće pogonsko gorivo. Problemi su višestruki s baterijom: u izdržljivosti, snazi, a posebno punjenju ili zamjeni. Ovo nije prvi pokušaj u svijetu u traženju rješenja za navedene baterije. I prije se pokušavalo i investirana su golema sredstva u istraživanje ovoga problema. Na žalost, do današnjeg dana nitko u svijetu nije našao u potpunosti adekvatnu zamjenu za postojeće pogonsko gorivo u bateriji i na tome se intenzivno radi. Danas je tehnologija i tehnika otišla uvelike naprijed i ide se prema tom rješenju. Onaj tko se "najbolje snađe" u ovoj novoj tehnologiji za električne automobile napravio je "čudo" i postat će jak kao Coca Cola – smatra direktor Munje Ivan Miloloža. Ova tehnologija Munji nije strana, a kao i sve druge, muče ih navedeni problemi.
– Obišli smo sve svjetske proizvođače koji su radili ili koji su proizveli električni automobil. Pratimo što se događa u svijetu baterija. Na žalost, za sve su potrebna golema ulaganja, a mi smo napravili i potpuno novu tvornicu, koju su nam "neodgovorni" za vrijeme plinske krize znatno oštetili. Znamo i da, ako ne pratite tehnički i tehnološki svjetske tokove, ne možete opstati u toj industriji – kazao je Miloloža.
Branko Mihalić direktor je klastera AC Croatia u kojem se nalaze 24 tvrtke koje zapošljavaju otprilike 2000 radnika, a godišnji promet koji ostvaruju iznosi dvije milijarde kuna. U klasteru su, među ostalima, i tvrtke: Almos, AVL-AST, DIV, Lipik glas, Munja, Selk...
Josip Boban predvodi Klaster proizvođača autodijelova u kojem je osam tvrtki: AD Plastik, Eloda, Feroimpex automobilska tehnika, Hstec, Ivanal, Cimos, Saint Jean Industries i TCG Metal Cast. Ove tvrtke zapošljavaju 1000 radnika i ostvaruju 1,5 milijardi kuna prometa.
Ivan Miloloža, direktor Munje i predsjednik Vijeća članova HUP-a, kaže da autoindustrija, iako je podcijenjena, ima budućnost, što je dokazano u 20 godina naše samostalnosti. Kao najveći teret industriji ističe preskupu državu i druga nematerijalna davanja koja prate proizvodnju.