Banke će za kredit pitati hoće li klijenti iznajmiti nekretninu

Uskoro će banke izvještavati HNB o svakom pojedinačnom iznosu i uvjetima pod kojima je odobren neki kredit: kamatnoj stopi, trajanju i načinu otplate, kao i podacima o potrošaču: ukupnom dugu koji ima i visini prihoda te zalogu kojim mu je kredit osiguran: vrsti, vrijednosti pa i geografskom položaju ako je posrijedi nekretnina. Većinu tih podataka banke su i dosad tražile te o njima zbirno izvještavale regulatora, no za klijente se priprema i novo pitanje – o namjeri iznajmljivanja nekretnine koja služi kao zalog za kredit i očekivanom prihodu od iznajmljivanja.

Odlukom o prikupljanju podataka o uvjetima kreditiranja potrošača HNB će od rujna 2020. za banke uvesti novi izvještajni sustav, kojim se predviđa mjesečno prikupljanje podataka o svim novoodobrenim kreditima potrošačima na razini kreditne partije te jednom godišnje prikupljanje podataka o svim kreditima građana.

Nacrt te odluke nedavno je pušten u javnu raspravu, a središnjoj bi banci ona trebala biti alat koji će joj omogućiti još ekstenzivnije praćenje pokazatelja zaduženosti potrošača; omjeru kredita ili ukupnog duga u odnosu prema dohotku te otplati kredita prema dohotku, kao i relativnoj vrijednosti zaloga prema omjeru kredita i vrijednosti zaloga.

HNB ide šire od preporuke

Kada postanu dostupni, ovi podaci će HNB-u omogućiti podrobniju analizu rizika povezanih s kreditiranjem potrošača, a time i olakšati ispunjavanje propisanog zadatka pridonošenja stabilnosti financijskog sustava u cjelini. Pored toga, ovi podaci potrebni su i za usklađivanje sa zahtjevima iz Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike o zatvaranju praznina u podacima o nekretninama kojima se na europskoj razini usklađuju podaci potrebni za procjenu i praćenje rizika za financijsku stabilnost povezanih s tržištem nekretnina – pojašnjavaju u središnjoj banci razloge uvođenja novog sustava izvještavanja iza kojega velikim dijelom stoji bojazan europskih tijela od novog hipotekarnog balona i nedovoljno osiguranog duga.

Iz HNB-a otkrivaju i da su oni zahtjev za podacima definirali šire nego što traži preporuka jer smatraju da nije dovoljno pratiti samo rizike povezane s kreditiranjem tržišta nekretnina, nego i one povezane s općim potrošačkim kreditima za različite namjene. Kažu kako se u mnogim europskim zemljama ovakvi podaci već prikupljaju i na temelju njih oblikuju mjere koje su postale uobičajeni dio instrumentarija makroprudencijalne politike. Kakve su moguće posljedice za klijente? To mogu biti mjere poput ograničenja najvećeg dopuštenog iznosa kredita u odnosu na dohodak; primjerice, iznos kredita ne smije premašiti iznos trogodišnje ili petogodišnje plaće, mogu se uvesti ograničenja otplate kredita u odnosu na dohodak na način da otplate kredita moraju biti manje od redovitog dohotka za propisani iznos ili u nekom omjeru ili ograničenja ročnosti određivanjem najdužeg roka dospijeća za pojedine vrste kredita. Ove i slične mjere se ponekad različito oblikuju ovisno o pojedinim vrstama kredita pa su, primjerice, stroži uvjeti za kredite u stranoj valuti ili kod stambenih kredita blaži uvjeti za kupce prve nekretnine, a često se i međusobno nadopunjavaju, sve kako bi se utjecalo na rizike za financijsku stabilnost koji bi izvirali iz prezaduženosti potrošača – ističu u HNB-u.

Linearne mjere

Budući da ove mjere nisu sastavni dio zajedničke europske financijske regulative, već su u domeni nacionalnih zakonodavstava, Upravni odbor Europske središnje banke je u izjavi iz prosinca 2016. pozvao zemlje europodručja da implementiraju pravne okvire za mjere usmjerene na potrošače. Tada se i Hrvatska u pismu namjere za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II obvezala na implementiranje zakonske osnove za uvođenje takvih mjera. Mijenjat će se stoga i Zakon o kreditnim institucijama, a izmjenama, koje bi trebale na snagu stupiti tijekom 2020., predvidjela bi se mogućnost propisivanja ograničenih uvjeta kreditiranja potrošača kreditnim institucijama te sankcije ako ne bi postupale u skladu s novim odredbama. Mjere bi se, kažu, propisivale za banke jednako te ne bi ciljale na pojedinačne institucije.