Mjere Vlade za oporavak gospodarstva mogle bi imati veće koristi za banke i proračun, nego za realni sektor, tvrde neki analitičari, a ista bojazan već postoji u određenim krugovima monetarne vlasti. Banke će naime na taj način popraviti svoju profitabilnost i sanirati loše plasmane, a državi će se popraviti punjenje proračuna, jer se očekuje i bolje plaćanja među tvrtkama. Posebno zato što je riječ o klijentima kojima bankari ne bi dali kredite da nema jamstva države, rekli su neki od njih prošli tjedan na okruglom stolu o efikasnosti Vladinih mjera za oporavak gospodarstva.
– Te su tvrdnje djelomično točne, kaže Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, jer dio bankara pak tvrdi da su išli na aukciju s najboljim klijentima. No ako je uistinu riječ o tvrtkama koje bankari ocijenjuju lošima, manje je jasno pojedinim stručnjacima opredijeljenje zašto se taje imena tih klijenata.
– Riječ je o kreditima gdje sudjeluje neposredno i država, tvrdi analitičar Žarko Primorac. Šonje kaže da iako država utječe na visinu kamatnih stopa, poslovni odnos i analiza rizika je primarno povezana s odnosom banka-klijent i zbog toga ti odnosi trebaju ostati u okviru bankarskih propisa. Pitanje koje se postavlja je i činjenica je li uistinu riječ o toliko rizičnim tvrtkama kako ih neki bankari ocijenjuju ili je sadašnji bankarski sustav došao u drugu krajnjost i dogodio se ‘kreditni slom’ koji onemogućava pristup novca gospodarstvu. Analitičar Damir Novotny kaže da se je stvorila neravnoteža, jer su banke ranije davale kredite prije svega građevinskom sektoru koji je danas najjače stradao, pa su banke trenutačno odbojne prema rizicima, te bi takva situacija mogla i dulje potrajati. Zabrinjava i činjenica što je HNB dao novac bankama koje su ionako likvidne i koje na računu sada imaju oko devet milijardi kuna. A kredite ne daju, kaže, ili traže takva jamstva koje poduzetnici ne mogu osigurati.
No Šonje smatra da kroz postupno obaranje kamatnih stopa i jednom trenutku će se pogoditi tržišna ravnoteža, ali tek nakon što se razbije psihološki faktor straha kod korisnika kredita, a što ponajmanje ovisi o bankama. Smatra da je i činjenica kako se kod nas uvijek nalaze mane kada se neki projekt pokrene. – Činjenica je jedino da je hrvatska mala i otvorena ekonomija i da ad hoc mikro mjere nemaju bitan učinak na gospodarstvo. Ovisimo o međunarodnom okružju više nego što smo spremni priznati. A ono što smo mogli učiniti nismo napravila na vrijeme. Fundamentalna pogreška učinjena je s proračunom za 2009. zbog čega je fiskalna prilagodba zakašnjela, pa posljedice toga kroz sporiji izlazak iz krize plaćamo sada. Eksplozija deficita i usisavanje likvidnosti na početku 2009. srušili su fiskalni kredibilitet, uzrokovali kontrakciju potražnje, produbili i produžili krizu i do dan-danas se nismo oporavili od toga šoka.
Čini mi se da su opet u pitanju \"podobni\", a ne sposobni !!!