Gotovo tristo tisuća građana koji su u prvom krugu predsjedničkih izbora podržali aktiviste Živog zida, kao i činjenica da je dug građana preskočio 30 milijardi kuna, a broj blokiranih 320 tisuća, pokazuje da će tijekom ove godine rasti pritisak na državu da proširi oprost dugova i olakša proces razduživanja.
Oprost najsiromašnijima
Najsiromašnija grupa dužnika trebala bi doći na red već od sredine siječnja, a Ministarstvo socijalne skrbi i veliki vjerovnici tjednima pregovaraju o uvjetima oprosta duga. Zasad se on priprema za 60.000 socijalnih slučajeva i nezaposlenih čiji dug ne prelazi 25.000 kuna, a koliko je cijela ta operacija škakljiva, pokazuje da su o tome Slavko Linić i Boris Lalovac počeli govoriti prije više od godinu dana. Prvo je trebalo uvjeriti Vladu da krene u otpis, pa onda i slomiti otpor banaka i telekom operatora, a cijelo vrijeme se pojavljuju i kritike kako je svaki oprost nepravda prema građanima koji su trošili koliko su imali i uredno plaćali svoje obaveze.
Vlada bi se napokon trebala izjasniti i o zakonu o stečaju potrošača, namijenjenom razduživanju građana koji imaju neku imovinu.
Ideja je da se osobni bankrot omogući ljudima čiji trenutačni dugovi premašuju tri njihove plaće, ali uz uvjet da ga oni sami zatraže. Vodio bi se u tri faze, obaveznu izvansudsku, pa onda i sudsku nagodbu s vjerovnicima, a ako ona ne uspije, kreće osobni bankrot. Sindikati vjeruju da će bankrot zatražiti 40 tisuća građana jer im on omogućuje da, prema odluci suda, zadrže kuću ili stan u kojemu žive ako im je to jedina nekretnina.
Dugačak je put od prve izvansudske nagodbe do oprosta i cijela ta procedura može trajati devet do deset godina, tijekom kojih dužnik može zadržati samo 480 kuna za samca i po 320 kuna za dijete.
Brži bi put bio da se postupi po dekretu, što traži Ivan Sinčić, ali to otvara niz drugih pravnih zavrzlama koje si država članica Europske unije ne smije dopustiti.
Jedna je od boljih stvari u ovoj godini što će napokon pristizati sredstva iz europskih fondova, kako za Grčićeve investicijske projekte tako i za nezaposlene. No, zaposlenost će se prestati osipati tek nakon što se stabilizira ekonomija i BDP poraste nekoliko kvartala zaredom. Šanse da se to dogodi u ovoj godini su pola-pola, ovisno o tome koliko će se naši političari i Vlada u izbornoj godini usredotočiti na redovite poslove te što će se događati u Europskoj uniji i Rusiji. Monetarne mjere Europske središnje banke i razdoblje jeftinog novca omogućilo je neometani dotok kapitala i u Hrvatsku unatoč rizičnom rejtingu države, a povoljno zaduživanje potrajat će i ove godine.
Taj je financijski predah omogućio Milanovićevoj vladi da zadrži sva socijalna prava građana, no otupio je fokus za reforme prije svega u neproduktivnoj javnoj potrošnji, prenormiranosti i teritorijalnoj usitnjenosti.
Prebacivanje loptice
Negativan doprinos rastu mogao bi doći od oporezivanja nekretnina, ali veliki su izgledi da će to Milanović, ne bude li dramatičnog pritiska iz Bruxellesa, pokušati izbjeći i prebaciti idućoj vlasti. Ipak je ovo godina koja počinje i završava izborima.
>>Ovo je top 10 gospodarskih događaja godine
Naj bolja stvar koja dolazi ove godine jest odlazak Josipovića sa Pantovčaka!