Bogatstvo se seli na istok, SAD više neće biti svjetska velesila

Najveća svjetska financijska kriza presložila je raspodjelu bogatstva koje se polako, ali sigurno, seli na istok.

Unatoč padu ekonomskih aktivnosti svijet se sve jače raslojava na bogate i siromašne, pa je u prošloj godini broj najbogatijih narastao za 7 posto. Po projekcijama vodećih ekonomskih analitičara predstavljenim u izvješću The Wealth Report 2012. koje je izradila Citi Private Bank, do 2016. čak će 86.000 ljudi imati imovinu čija vrijednost premašuje 100 milijuna dolara.

Novi bogataši rađat će se na istoku i u zemljama BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina), dok će zapad zaostajati u napretku. Tako će najveći rast bogataša s imovinom većom od 100 milijuna dolara u idućih pet godina zabilježiti Indija i Kina, 1 posto najbogatijeg stanovništva generirat će novu imovinu mnogo brže nego ikada prije u povijesti. Lani je diljem svijeta živjelo oko 63 tisuće superbogatih ljudi, a njihova ukupna imovina procjenjuje se na gotovo 40 bilijuna dolara. Najveći ekonomski rast bilježe zemlje u razvoju, a bogataši u tim zemljama imaju različite razloge za strah od gubitka svoje imovine. Tako se Singapurci osjećaju politički sigurni, ali se boje da će se ekonomska kriza produbiti. Glavna prijetnja bogatstvu Arapa su regionalni ratovi, dok se u Zambiji boje nacionalizacije zemljišta. Indijci se boje inflacije, a Rusi neprijateljske nacionalizacije. Svijet će se, može li se vjerovati analitičarima, potpuno promijeniti i današnje supersile 2050. više neće biti ni među deset najvećih ekonomija svijeta. Tako se najavljuje da će 2050. Sjedinjene Američke Države, koje su prije dvije godine držale lidersku poziciju s BDP-om od 14 bilijuna dolara, za četrdeset godina biti na trećem mjestu, ali s upola manjim BDP-om od konkurenata.

Indija bi trebala voditi svjetsko gospodarstvo s BDP-om od 86 bilijuna dolara, a Kina bi tada godišnje ostvarivala 80 bilijuna dolara vrijedne ekonomske aktivnosti. Američko gospodarstvo neće više biti u utrci za \"pole position\" (prvu startnu poziciju) s 39 bilijuna dolara. Zemlje stare Europe: Italiju, Njemačku, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo nećemo više gledati na listi najuspješnijih. Na njihovo će mjesto zasjesti Indonezija, Brazil, Meksiko i Nigerija. Citi Private Bank poručuje da je BRIC kao sintagma stvar prošlosti - na scenu u idućim desetljećima stupa 3G, kratica za globalne generatore rasta. O kraju hegemonije zapadnog svijeta govori i podatak po kojem će udio Zapadne Europe i SAD-a u svjetskom BDP-u do 2050. sa sadašnjih 41 posto pasti na samo 18 posto, dok će se u Aziji ostvarivati polovica ekonomskih aktivnosti svijeta.

U krizi se ulaže u nekretnine

I dok će se bogatstvo i utjecaj država uvelike promijeniti, svjetski centri ekonomske moći i dalje će ostati New York i London. U to su sigurni mnogi analitičari, ali i bogataši koji i dalje najviše ulažu u nekretnine u ta dva grada. Peking se iznimno brzo razvija, a time raste i njegova moć, pa se očekuje da će za deset godina biti treći najvažniji grad u svijetu. Kineska metropola već sada ima najviše građevina viših od 400 metara u svijetu. Svoje mjesto pod suncem gradovi mogu tražiti i razvijajući konkurentske prednosti. Tako se u izvješću spominju kanadski Waterloo, južnokorejski Suwon i nizozemski Eindhoven, kao centri \"inteligentnih zajednica\", a očekuje se da će u svijetu u idućih nekoliko desetljeća niknuti još stotine gradova koji će se pozicionirati u toj tržišnoj niši.

Iako na tržištu nekretnina vlada zatišje, superbogataši kupuju dok je jeftino. Lani je u nekretnine uloženo gotovo 71 bilijun dolara privatnog novca, a do kraja godine očekuje se da će se u nekretninskim transakcijama zavrtjeti 75 bilijuna dolara. To je povećanje od 53 posto u odnosu na recesijsku 2009. godinu. U idućih pet godina u nekretnine će najviše ulagati kupci iz Kine, Rusije, Srednjeg istoka i zemalja Latinske Amerike.

Najbogatiji ljudi svijeta u prošloj su godini povećali ulaganja u nekretnine za gotovo petinu. London je omiljeni grad za bogataše iz cijelog svijeta, a u britanskoj metropoli najviše vole kupovati stanove. Činjenica da je izrazito skup nije problem za duboke džepove tih kupaca, koji London doživljavaju prvenstveno kao sigurnu luku za njihov kapital i grad za ugodan život. U okruzima koji su predmet njihova interesa za milijun eura mogu dobiti tek 26 kvadrata stana, a prosječno kvadrat plaćaju 37.800 eura. Ako ste mislili da je London najskuplji, varate se! Najveće cijene nekretnina drži porezna oaza Monaco u kojem jedan četvorni metar stambenog prostora stoji vrtoglavih 45.000 eura. Visoko na ljestvici najskupljih nekretnina drže se stanovi i kuće u mondenim odmorištima poput Cap Ferrata, St. Tropeza ili pak Sardinije, a sve je popularniji i Hong Kong. Grad koji privlači pažnju bogataša iz Latinske Amerike je Miami. Zbog odgovarajućeg životnog stila koji nudi te blizine doma bogataši s juga vole taj američki grad u kojem su cijene nekretnina tijekom prošle godine porasle za 19 posto. I dalje ima nekretnina s pristupačnim cijenama jer za milijun eura u tom gradu nude vam luksuzne stanove površine 200 četvornih metara. Osim lokacije, kupci s debelim bankovnim računima imaju različite preferencije. Tako Afrikanci traže sigurnost, a bogataši iz Latinske Amerike uz sigurnost žele osiguranje anonimnosti. Indijce najviše zanima pogled, Amerikance lokacija, a ulagače sa Srednjeg istoka povrat na investiciju. Osim za kupovanje stanova značajno raste i interes za ulaganje u uredske prostore i trgovačke lokale. Interes za ulaganje u urede porastao je među superbogatašima lani za 59 posto, a čak 31 posto njih željelo bi uložiti u trgovačke nekretnine. Tržište nekretnina u zapadnoj Europi profitira na činjenici da je taj dio svijeta percipiran kao politički stabilna zona, što neutralizira niske povrate na ulaganje. Tako su prinosi na luksuzne nekretnine u Londonu na razini od 3,5 posto, dok se u isto vrijeme u Šangaju za isti novac može zaraditi prinos od 7 posto. Unatoč atraktivnosti prinosa, lokacija i prestiž vuku ulaganja prema zapadnom dijelu svijeta, pa je 27,7 posto svih investicija iz Azije i Pacifika plasirano u Europu i SAD.

A kad imate stotine milijuna dolara na računu, diversifikacija portfelja je nužnost. U prošloj su godini tako bogataši odlučili izvući što više novca iz dionica i plasirati ga uglavnom u nekretnine. Iznenađuje da se 15 posto ukupne imovine 63.000 najbogatijih ljudi svijeta drži u gotovini, što je dovoljan znak straha od ekonomske krize.

Udio gotovine bogataši su povećali za 60 posto u godinu dana, a to znači da na računima u bankama ili u sefovima leži šest bilijuna dolara. Tim se novcem može otplatiti dug Italije, Njemačke i Francuske, odnosno zaustaviti europsku dužničku krizu. Umjesto da spasi Europu, novac leži neiskorišten. Umjesto da isplate dug zemalja, bogataši na njemu zarađuju. Čak 21 posto ukupnog bogatstva, odnosno oko osam bilijuna dolara, plasirali su u obveznice, među kojima su najzanimljivije one s najnižim prinosima, ali najvećom sigurnošću: njemački bund te američke i britanske vrijednosnice. Iako su bježali od dionica smanjivši im vrijednost u portfelju za 77 posto, superbogataši još uvijek su vrlo izloženi tom riskantnom ulaganju i u njemu drže petinu bogatstva. Iako bi se očekivalo da su u godinama rasta cijene zlata najbogatiji ljudi svijeta punili riznice polugama plemenitog metala, zapravo su relativno malo kupovali zlato. Samo tri posto ukupnog bogatstva vezano je uza zlato. Preračunano u dolare, u zlato je uloženo oko 1,2 bilijuna dolara, a samo u posljednjih godinu dana kupovanje plemenitih metala se udvostručilo. Analitičari očekuju da će se trgovanje zlatom intenzivirati i u idućim godinama, a cijena zlata od 1700 dolara po unci značajno bi pridonijela njegovoj atraktivnosti.

Jednako kao u zlato, bogati ljudi ulažu i u valute. Europska dužnička kriza otvorila je vrata za zaradu na gubitku vrijednosti europske valute eura. Na tržištu novca dnevno se trguje u vrijednosti od 1,5 bilijuna dolara, a polovica prometa odnosi se na tri vodeće valute svijeta. Ulaganje u raznoliku imovinu bogatašima daje osjećaj sigurnosti, ali postoji relativno velik dio novca koji ulažu i zbog želje za zabavom i strasti. Luksuzni proizvodi i umjetnost u prošlom su stoljeću bili strast, a danas postaju posao. Ulaganje u vino, nakit, slike najvećih majstora, ali i sportske klubove privlači brojne bogataše. Alternativna ulaganja, kako ih se naziva u svijetu ekonomije, zauzimaju 12 posto ukupnog portfelja najbogatijih. To je gotovo 5 bilijuna dolara, što pokazuje da je užitak pretvoren u i te kako ozbiljan posao.

Ulažu i u vina

Prošla je godina bila u znaku vina. Na raritetna vina i vinograde s najfinijim sortama bogati ljudi potrošili su desetinu više novca nego godinu prije. Interes je najveći među Amerikancima. Uglavnom svi kupuju skupa vina, pa su indeks cijena tijekom krize potjerali na rast od 75 posto. Trend među bogatašima je i kupovanje sportskih klubova. U domaćoj je javnosti relativno nepoznata činjenica da su gotovo svi od 50 najvrednijih sportskih klubova u privatnom vlasništvu. Osim londonskog nogometnog kluba Chelsea koji je kupio Roman Abramovič, te Manchester Cityja čiji je novi vlasnik šeik Mansour, bogati ljudi vole kupovati i NBA te NFL klubove. Ruski milijarder Mihael Prohorov vlasnik je New Jersey Netsa, a vrlo su zainteresirani za NBA klubove i Kinezi. Ipak, statistika pokazuje da su Amerikanci najluđi za sportom, pa je od ukupno 17 tisuća njihovih bogataša, čak 10.200 njih uložilo u sportske klubove. Afrikanci na sport ne troše novac, a ne zanimaju ih ni alternativni izvori energije.

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da ni jedan afrički bogataš nije uložio u razvoj obnovljivih izvora energije niti u sportske klubove. Njih zanimaju umjetnine i nakit. Naime, svaki treći bogati Arapin ili Afrikanac posjeduje veliku kolekciju umjetnina i nakita. Možda su upravo oni potaknuli rast tržišta umjetnina za 25 posto u samo godinu dana. Stručnjaci kažu da bogataši uživaju u umjetninama i čak i ako izgube cijenu ne doživljavaju to kao gubitak na dionicama ili nekretninama. Tako će rado platiti Picassa i pet milijuna dolara, jer ako i izgubi 20 posto vrijednosti, znaju da na svom zidu imaju nešto što je posebno i neponovljivo. Zato biraju najveće umjetničke zvijezde, ali nisu usredotočeni isključivo na klasike. U obnovljive izvore energije najviše vjeruju u Latinskoj Americi, u kojoj su se takva ulaganja povećala za 44 posto u prošloj godini pa je danas petina bogataša tog dijela svijeta angažirana u proizvodnji zelene energije.

Bogataši su rezervirani prema trošenju svog bogatstva, ali kad kupuju, onda ih zanimaju isključivo luksuzne stvari. Kućama poput Prade ili Guccia otvorilo se u posljednjih nekoliko godina istočno tržište, a kako se prema istoku seli bogatstvo, tako se sele i prestižne trgovine. Globalna prodaja najskupljih roba narasla je lani za 17 posto, a generirali su je uglavnom novi bogataši Kine i indije. Oni kupuju 30 posto svih luksuznih predmeta u svijetu, a da je tome tako i u Cartieru svjedoči njegov direktor Bernand Fornas, koji tvrdi da je prodaja u Kini narasla za 140 posto.

Prošle su godine 40 posto svih Cartierovih proizvoda kupili Azijci, a računa se i da su turisti s istoka odgovorni za većinu prometa ostvarenog u Europi. A vrsta zabave razlikuje se od regije do regije. Bogataši iz Latinske Amerike najviše vole putovati, dok Afrikanci uživaju u safari putovanjima i ribolovu. Zambijski najbogatiji ljudi vole nastupe uživo, a knjiga ili neki drugačiji materijal za čitanje strast je Singapuraca. Indijce će oduševiti novi automobil i najmoderniji gadget, dok Azijcima nema draže stvari od dionica.

I nakon života ispunjenog radom, ulaganjem i gomilanjem novca, superbogataši iz istraživanja The Wealth Report 2012. imaju različite poglede na prepuštanje svog bogatstva. Za početak treba ih pohvaliti zato što su darovali 11 posto svog bogatstva, odnosno četiri bilijuna dolara. Toliko novca Hrvatska ostvari u 60 godina, a njime bi se mogli pokriti proračuni države u idućih 156 godina. Najdarežljiviji su bogataši iz Sjeverne Amerike koji su lani darovali petinu svog bogatstva. Na to su sigurno utjecale porezne olakšice, ali svakako treba pohvaliti kulturu darivanja.

Široke su ruke kad doniraju, ali Amerikanci nisu raspoloženi prema prepuštanju svog bogatstva za života. Samo pet posto njih planira za života prepustiti imovinu potomcima. Potpuno je drugačije ozračje u Aziji gdje se većina bogataša odlučuje povući u mirovinu te gdje nasljednici mogu okusiti draž imovine prije smrti svojih roditelja.