Berba je kvantitativno bila loša, najoskudnija posljednjih godina, no zato će vina ove godine biti kvalitetna i znatno iznad prosjeka, doznajemo od jednog od najpoznatijih hrvatskih vinara Andre Tomića. Nakon berbe koja je na Hvaru počela već iza Velike Gospe, u vinariji Tomićeve tvrtke Bastijana u Jelsi vriju grožđani sokovi iz pošipa, merlota, caberneta, bogdanuše…, iz plavca malog i po drugi puta.
Svaka sorta u fermentaciji preferira određeni soj kvasaca stvarajući najljepšu simfoniju za uši vinara, te arome, o kojima će, kad vina dobiju završni ‘touch’, a plavac mali i tri godine odleži u hrastovim bačvama, ljubitelji vinske kapljice, enolozi, somelijeri… raspravljati i izvan granica Hrvatske.
Ilyricum s eko etiketom
– Posljednja je kiša taman dobrodošla da ublaži tanin u plavcu malom – objašnjava direktor prodaje Tomićev sin Sebastijan, dok je u vinogradima uokvirenima česminom, crvenim plodovima planike i gospinom travom, koje na nekim položajima četiri mjeseca nije poškropila ni kap kiše, najbolje prošla autohtona hvarska sorta bogdanuša, navikla na škrti kamenjar i sušu. – Ta je sorta idealna za pjenušce jer ima dobro izbalansiranu kiselinu, finu, nenametljivu aromu, niske razine alkohola – ističe Andro Tomić.
No, bogdanuša u obiteljskoj vinariji sa 150-godišnjom tradicijom proizvodnje zasad ipak ne daje pjenušce, koji su sve popularniji u Hrvatskoj i svijetu, već u društvu pošipa završava u karakternom suhom bijelom vinu Beleca. Vinarija je ipak, kao i sve druge na otoku, najponosnija na plavac mali, koji će ove godine u kombinaciji s cabernetom zaslužiti i etiketu ekološkog vina Ilyricum.
Otkako su stari Grci donijeli vinovu lozu na Hvar, prije 2300 godina, tek posljednjih 70-ak godina obrađuje konvencionalno.
Nakon filoksere, koja je svojedobno poharala i hvarske vinograde, emigracije trbuhom za kruhom, okretanja turizmu, površine pod trsovima na tom su otoku pale s 5700 ha na današnjih 300 ha ili 7%. Iako danas više ljudi “pati” za brendovima nego za ekološkom markicom, Tomići su uvjereni kako se njegovanje autohtonih sorti i tradicije, na krilima novih ideja, suvremene tehnologije i stalnih ulaganja u znanje isplati.
Punilica kao stan u Zagrebu
– Ni u jednom segmentu hrvatskog gospodarstva posljednjih godina nije napravljen kvalitetan pomak koliko u vinima, s obzirom na to da svake godine stasa jedna armija dobrih potrošača, top klijentele – ističe Andro Tomić.
Plavac čini polovicu proizvodnje vinarije od oko 130.000 boca godišnje. Grožđe otkupljuju od 55 kooperanata jer s vlastitih 10 hektara pokrivaju tek trećinu potreba. Respektabilna kvantiteta, tvrde, nije ih nikada zanimala već kvaliteta zbog koje ne pristaju na kompromise u cijeni – ni na akcije svojih vina.
U odnosu na grožđe, cijena vina mora biti 1:8, inače je teško biti profitabilan, stvoriti brend i naći kupce, ulagati u marketing, znanje i ljude. – Uvozimo pet puta više vina nego izvozimo i to uglavnom jeftinih što je, uz veliku količinu prosječnih vina i nedovoljno kontrole na tržištu, najveći problem hrvatskog vinarstva. Mi na Hvaru ne možemo ni pomisliti da konkuriramo gemištarima ili jeftinim vinima iz Makedonije.
U uvjetima velike rasparceliranosti zemljišta i izoliranosti od većih tržišta, skupe proizvodnje, mi se moramo orijentirati i stvarati brendove koji pričaju priču. Inače nam nema života – objašnjava Andro Tomić, ističući kako su oni dosad vukli dobre poteze i za to dobivali i međunarodnu potvrdu. Iskoristili su i dio bespovratnih sredstava iz tri vinske omotnice za dalja ulaganja u vinariju. – Uz dobrog konzultanta i uredne papire lako je doći do kraja – kaže Sebastijan Tomić. Posljednji europski novac iskoristili su za kupnju punilice GAI koja, kako kaže Andro Tomić, vlasnik vinarije Bastijana, vrijedi kao stan u Zagrebu – 900.000 kuna.
Ne lupaj gluposti. Jeftina vina ne žnači da nisu dobra i kvalitetna. Opasno je kad se mulja i petlja. Ekstra kvalitetna vina u francuskoj su par evra. Ali oni ne muljaju sa kašom,vodom,alkoholom. Vrhunsko vino je u ukusu pojedinca.