Tko poznaje Andru Tomića (samo) po njegovim vinima, malo zna o tom kultnom dalmatinskom vinaru. Ne samo da se vinom, i stručno i praktično, bavi već desetljećima, nego je vinsku produkciju obogatio i svojom osobnošću, i stručnim obrazovanjem, a nadasve kulturnjačkim pedigreom…od pjesništva, do mudrih poslanica, i do one legendarne da se „vino ne pije na litre, nego na ure“.
Andro je upravo, nakon pet godina neobjašnjive pauze, ponovno gostovao u Zagrebu i napunio podrum Bobanova restorana; od akademika do poznatih i manje poznatih novinara početnika… Što je najvažnije, svi su bili dobrodošli, a dočekalo ih je pet Tomićevih reprezentativnih vina: prvi je bio pošip '15, novost na Hvaru, izazov susjedu s domicilne Korčule. Malo ga je „provukao“ kroz barik, sviđalo se to komu ili ne…
Foto: Rene Karaman
Uza sve uvažene govornike na ovom predstavljanju, rado ističem dr. Nikolu Miroševića, legendu našeg stručnog enološkog znanja i učenja: prvi put čuli smo da se pošip, ta neponovljiva i jedinstvena sorta, križanac bratkovine i zlatarice, spominje već u 17. stoljeću! A zaboravili smo da su, nešto malo manje sijedi, prije nekih 40 godina počinjali karijeru na Agronomiji u Zagrebu, Andro kod svog profesora…i da je izazivao čuđenje tipa: da zar ne može studirati nešto uglednije? Sve je poslije povijest; prvi plavci iz 1993.; Andro je, jedan od rijetkih, ustrajao, uknjižio se u povijest dalmatinskog i hrvatskog vinarstva. (za one koji ne znaju – Jelsa, Bastijana, sada sin i kćer nastavljaju očevim stazama).
Andro Tomić je i na Agronomiji izazivao čuđenje tipa: da zar ne može studirati nešto uglednije? Sve je poslije povijest; Andro je, jedan od rijetkih, ustrajao, uknjižio se u povijest dalmatinskog i hrvatskog vinarstva. Plavac mali je njegova legitimacija
Plavac je, svaka čast pošipu, ipak njegova „legitimacija“; već od prvog zapamćenog plavca iz 1991. Sada su u Bobanu potočeni tzv. Plavac plavi '15 (zbog plave etikete), reći ćemo njegov bazni, mlad, ali vrlo šarmantan, pitak. Slijedio je njegov izazov vinskom svijetu, Caplar: ime otkriva rabljene sorte, cabernet sauvignon i plavac mali; toliko različite sorte po osobinama i vinima koja daju da su, sljubljene, raritetan uradak. Ipak, po mojem sudu, najbolje je došlo na kraju: tzv. Plavac mali barrique, vino koje otkriva sve vrline, a niti jednu manu te naše crne perjanice. I koje traži – još jednu čašu.
A na kraju i liker EUFORIJA – domišljata složenica od EU, pa For (kako zovu Hvar) i ja!
