Početak je travnja. Par prijateljica sjedi na kavi i raspravljaju kako bi bilo dobro napraviti tour de USA dok smo još uvijek u ranim dvadesetima. Gdje bi išle? New York je definitivan zaključak jedne od njih. Sve ono što vidimo na filmovima, Manhattan, Statue of Liberty, Central Park – dok priča o tome sjaje joj se oči. California, pješčane plaže, Hollywood, drveni dokovi, polupustinja i blještavilo Vegasa mame im osmijeh na lice. Tko bi rekao da će te iste cure za nešto manje od pola godine sjediti u avionu, izvan sebe od uzbuđenja jer ih čeka 15 dana svega navedenog, sretne što su se karte ipak posložile. Jedna od njih je Iva Živković, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a u narednim redovima dočarat će nam njihovu daleku avanturu.
New York, New York!
Većina putnika na letu Zagreb-Pariz-New York spava ili drijema oko 22 sata kada nadljećemo New York i spremamo se za slijetanje. Samo se nekoliko studentica natiskuje na mali avionski prozorčić ne bi li uhvatile prve bljeskove nevjerojatnih svjetala grada koji broji duplo više stanovnika od naše male države. Na monitoru koji prikazuje točnu lokaciju leta gledamo udaljenosti i tek tada shvaćamo da smo 7000 km udaljene od doma, na 6 sati vremenske razlike i drugoj strani globusa. Prolaze nas trnci dok izlazimo s aerodroma gdje se susrećemo s prvom vrevom ljudi. Hvatamo Yellow Cab do Brooklyn-a gdje nam je poznanica ustupila mjesto na kauču, iako bi se zadovoljile i sa 2 metra poda, jastukom i dekicom. New York je sve ono što čovjek zamisli uvećano na n-tu potenciju. Očekujemo visoke nebodere, gomile ljudi, sve u staklu i šarenilo naroda. Ne očekujemo da nam se od svega toga zavrti glava, da u punom metrou nema četiri osobe iste nacionalnosti i da nas svi pitaju jesmo li sestre (crnka, brineta i plavuša potpuno drugačije za naše domaće pojmove).
Tjedan dana u New Yorku je sasvim dovoljno za zagrebati površinu toga grada, a mjesec bi bilo dovoljan da ga se iskusi na pravi način. S obzirom da je naše putovanje bilo poprilično low budget, dane provodimo na ulicama New Yorka. Beskrajne šetnje, vožnje biciklom po velebnom Central Parku u kojem se vrijeme u odnosu na ostatak grada usporilo, vožnja brodom do Liberty Islanda, Times Square prepun svjetala i blještećih reklama. Sve to izaziva oduševljenje i divljenje, ali mentaliteta kakvog jesmo nedostaje nam opuštenosti koju New York jednostavno nema. Ručak u McDonald'su, hrenovka sa štanda na ulici, Starbucks u kojem ne možeš sjesti već piješ kavu s nogu uzeli su maha. Unatoč novootkrivenoj fantastičnoj pizzi od artičoka s dozom nestrpljenja očekujemo drugu stranu priče, opuštenu zapadnu stranu SAD-a.
Las Vegas, baby!
Tako je i bilo. Dolaskom u Las Vegas kao da se promijenio zrak oko nas. Tmurna lica koja smo susretale na ulicama New Yorka zamijenila su nasmijana, vibra je pozitivna. Gdje god da se okrenemo na ulicama svira muzika, grad izgleda kao ogromna reklama i odiše zabavom. Za cure koje nisu u financijskoj mogućnosti kockati zadovoljavamo se guranjem dolara u Jednoruki Jack i povlačenjem ručice, ubrzo shvaćajući da je to loša investicija (za razliku od margarite koja se pokazala puno boljom). Svi putevi vode u casina, na ulicama nema trgovina, trafika, pa čak ni klupica na kojima se možemo odmoriti. Semafori su nadvožnjaci koji vode kroz casino kako bi prešli na drugu stranu ceste što je za nas zabavno, a za one dubljeg novčanika i labilnijeg karaktera prava je mamilica. Sva energija koju smo potrošile u New Yorku iznenada se vraća, hrana je jeftinija, klima je toplija i pomalo žalimo što je došlo vrijeme za odlazak u Los Angeles.
Welcome to Hollywood?!
Prevara! To je prva pomisao prilikom dolaska u Los Angeles, na ugodnih 38 stupnjeva u hladu dok nam vrući vjetar suši znoj sa čela. Beskućnici nas vuku za rukave, smrdljivo je, prljavo, vruće i zagušljivo. Javni prijevoz u tom gradu blaga je katastrofa, pet traka kolnika s jedne i druge strane konstantno je zakrčeno s pomakom od dva metra po minuti. Zgrade su u raspadnom stanju, infrastruktura nikakva, Walk of Fame obična je ulica koja bi se zasramila naše Ilice, a Hollywood Sign iziskuje puno truda radi jedne filmske fotografije. Bijesnim jer to nije California kakvom sam je zamišljala. Dolaskom u Santa Monicu sve sjeda na svoje mjesto. Beskrajni ocean, pješčane plaže, drveni dokovi, visoke palme, to je ono što me vuklo, a u čemu možeš uživati na klupici upijajući okolinu, uz galebove i ulične svirače. Pošto njegujemo dijete u sebi, odlučile smo jedan dan posvetiti Disneylandu. Pretili roditelji u kolicima vuku još pretiliju djecu (do otprilike 10 godina starosti) na tih istih 38 stupnjeva, dok dotična djeca vrište jer žele sladoled/vožnju/limunadu, pri čemu razmišljam jel mi onaj sladoled od jučer zaista trebao. Isključujemo se od mase ljudi i uživamo u paradi svih Disney likova našeg djetinjstva i zaključujemo da nam prvenstveno radi toga nije žao pozamašne svote za ulaznicu.
If you're going to San Francisco
Bivša vojna bolnica preuređena u hostel ne može biti loša ideja! Hostel sa 20 kreveta? Zašto ne? Navikle smo na jeftine varijante smještaja, ali dva toaleta s isto toliko tuševa na 20 ljudi ipak nas je zateklo nespremne. Zatekao nas je i prijelaz sa 38 na 8 stupnjeva pa hodamo gradom sa svim slojevima odjeće koju posjedujemo u potrazi za bilo kakvim jaknama do 30 dolara. Ubrzo shvaćamo da se s obzirom na količinu uzbrdica i nizbrdica vrlo lako zagrijati u tom gradu. Unatoč tome, San Francisco je sa svojim brežuljcima, oceanom, parkovima i otvorenim ljudima za mene bio ljubav na prvi pogled i jedini grad u kojem bi zapravo mogla živjeti. Posljednju večer dolazimo u poznati bar na vrhu nebodera s kojeg puca nevjerojatan pogled na čitav grad. Okružene muškarcima i ženama u košuljama i večernjim toaletama, stojimo s ruksacima na leđima u najudobnijim tenisicama i sportskim jaknama i upijamo pogled. Trudim se memorirati ga prije nego se okrenemo u potrazi za najbližim sportskim barom. Pred nama je poljetanje u 4 ujutro i noćas se planiramo oprostiti od naše američke studentske avanture. Pitamo se zašto smo uopće platile tu zadnju noć u hostelu dok spavanje nadoknađujemo negdje iznad Atlantskog oceana, a zasigurno i nekoliko dana nakon.