Tomislav Debeljak, predsjednik uprave Brodosplita, izaziva kontroverzne reakcije otkako je došao u splitski škver. Jedni smatraju da uvodi red, drugi da uništava brodogradilište, a on ponavlja da mu je jedini cilj podići na noge posrnulog giganta i omogućiti škveranima da dobro žive od poštenog rada. Prošlotjedni bunt zbog kašnjenja plaća od jednoga dana prerezao je suspenzijom 254 radnika i svih sindikalnih vođa. S vlasnikom splitskog škvera razgovarali smo u trenutku dok vodi disciplinske postupke protiv svojih radnika i dok inspekcija rada istražuje što se zapravo događalo iza ograde škvera.
Jeste li se pokajali što ste kupili Brodosplit?
Nisam se pokajao. Nisam ni očekivao da će biti lako, ipak se radi o restrukturiranju brodogradilišta koje je imalo toliko lošu poslovnu i financijsku bilancu da ga nitko na svijetu nije htio kupiti. Brodosplit je radio i radi najbolje brodove na svijetu, ali su katastrofalno financijsko poslovanje posljednjih 30 godina porezni obveznici platili milijardama kuna. Prilično je logično da tako loše vođeno poduzeće treba određeno vrijeme da se preorijentira na tržišni način poslovanja, ali sam siguran da ćemo u tome uspjeti.
>> Četrdesetak škverana još ne mogu na svoja radna mjesta
Bez osnove za prosvjed
Radnicima ste u prvim kontaktima pristupili prijateljski. Organizirali ste feštu, komunicirali ste preko Facebooka, a sada ste okruženi zaštitarima i policija je oko škvera. Pada li vam teško takav razvoj situacije?
Najprije moram napomenuti da pojačana ekipa zaštitara nije bila tu da štiti mene, već sigurnost zaposlenih u upravnoj zgradi nakon prošlotjednog nasilnog upada prosvjednika. Štitili smo i radnike na navozima kako ih nitko ne bi mogao provocirati. Naravno da mi nije svejedno što je do toga došlo, međutim dosadašnji razvoj situacije pokazao je da je velik dio radnika koji su prosvjedovali shvatio kako su pogriješili kada su se pridružili i povjerovali kolovođama prosvjeda koji su nasilno zauzeli upravnu zgradu. Radnici sada shvaćaju da nije bilo nikakve legalne osnove za prosvjed, nelegalnu obustavu rada, a kamoli za nasilne radnje.
Kakav je zapravo vaš odnos s radnicima?
Ja sam nakon prvog dana prosvjeda svakodnevno obilazio proizvodnju i razgovarao sa radnicima kako bih vidio što ih muči i kako te probleme riješiti. U skupini radnika koji su bili na prosvjedu trebamo razlikovati kolovođe i najveće bukače od velike većine koji su se prosvjedu pridružili kako ne bi ispali slabići i kukavice, iako su znali da pravog razloga za prosvjed nema. Kada zavlada psihologija mase, vrlo je teško ostati po strani i to razumijem. Zbog toga sam jako ponosan na onaj veliki dio radnika koji uopće nije sudjelovao na prosvjedima, pa i na one koji su vrlo brzo shvatili da su pogriješili i vratili se na posao.
Od samog početka vaš odnos sa sindikatima je loš. U čemu je problem?
Sindikalni čelnici, pogotovo oni iz najvećeg sindikata, od početka privatizacijskog procesa bili su ekstremno neprijateljski raspoloženi prema DIV Grupi. Jedan od tih čelnika javno je govorio da će osnovati “Nezavisnu državu Brodosplit” u koju DIV neće ući. Eto, u tome je problem, što se ti ljudi ne mire s tim da su izgubili svoje pozicije moći pa sada u svom očaju žele iza sebe ostaviti potop. Velika je šteta što je dio radnika nasjeo na njihove parole i provokacije.
Ljude je jako pogodilo što ste rekli da su teroristi. Hoćete li se ispričati zbog te izjave?
A hoće li se radnici koji su bili na prosvjedu ispričati što su nasilno provalili u upravnu zgradu, što su nelegalno obustavili rad, što su ljude izbacivali iz ureda, što su vrijeđali upravu najpogrdnijim riječima, što su Brodosplitu nanijeli ogromnu poslovnu, financijsku i reputacijsku štetu. Ova nasilna obustava rada zabilježena je i u specijaliziranim međunarodnim časopisima! Hoće li se netko ispričati za to? Jasno je da sam bio isprovociran nasilnim radnjama kolovođa nelegalne obustave rada! Jednom radniku u proizvodnji udarcem su razbili kacigu, druge su gađali dok su stajali na visini od pet metara! To su situacije opasne za život, a kada se sjetim straha koji su pretrpjele žene zaposlene u upravnoj zgradi zbog nasilnog upada prosvjednika u njihove urede, i sada se naljutim. To je stvarno bilo grozno i, ako sam i pretjerao, bilo je to zbog toga što takvo nasilje jednostavno ne mogu tolerirati – nigdje, a najmanje u svojoj tvrtki.
>> Debeljak: U ormarićima radnika pronađeno oko dvije tone alkohola
Oštetili tvrtku
Kolika je poslovna šteta?
Šteta je zbilja velika, pogotovo što smo bili u jeku pregovora za gradnju brodova i nekih drugih poslova koji su došli u završnu fazu, a sada moramo uložiti nemjerljivo više napora da ih zadržimo “u aktivi”. To su nemjerljivi reputacijski gubici i nisam daleko od toga da pomislim kako je dio kolovođa ovih prosvjeda baš to imao na umu kada je organizirao prosvjede. To da namjerno unište Brodosplit, kada već oni više nisu glavni u njemu.
Kontrolorke koje ste zaposlili dio radnika doživljava kao mobbing. Kažu, snimaju ih kada skinu kacigu i piju vodu pa slijede kazne. Zašto vam one trebaju, ispada kao da sve vrvi zabušantima i neradnicima?
Moram priznati da sam zbunjen takvim stavovima. Dosad nije bilo nijedne službene pritužbe na njihov rad. Tvrdnje da se radnici boje prijaviti kontrolorke u strahu od otkaza pale su u vodu onog trenutka kada je velik broj radnika nasilno ušao u zgradu uprave, vrijeđao upravu i tjerao ljude iz ureda pred upaljenim kamerama nacionalnih televizija. Ako neko ima hrabrosti za to, onda sigurno ima petlju i za prijaviti kontrolorku. Kontrolorke imaju zadaću procjenjivati efikasnost posla, upozoravati radnike da koriste zaštitnu opremu, pitati ih koji ih problemi muče i kako im pomoći. Mislim da se ljudi samo trebaju priviknuti na njih i tenzije će nestati.
Što ste rekli Frani Lisici, radniku koji je nakon razgovora s vama prekinuo štrajk glađu pred škverom?
Rekao sam mu da nema nikakva smisla da se iscrpljuje gladovanjem, da uostalom mora misliti i na svoju djecu. Rekao sam mu da zajedno trebamo napraviti sve da škver bude super poduzeće i da ćemo to postići ako budemo složni. Razgovarali smo još dosta, bilo je i dosta emocija... To su takvi trenuci kada vas emocije preplave jer se radi o najbitnijim stvarima za čovjeka – od egzistencije, brige za obitelj do posla koji nam jedini omogućuje da plaćamo režije i hranu.
Međutim, Lisica je napisao očitovanje, ali nije dobio odobrenje da uđe u škver. Zašto?
Zato što je naknadno opet na prosvjedu suspendiranih pred portom Brodosplita bio negativan prema svojoj kompaniji i upravi. Kako će sve ovo završiti?
Hoće li biti otkaza?
Bit će otkaza i kaznenih prijava ako se pokaže da za to ima zakonskih razloga, a za sada sve govori kako će do toga doći.
Protiv vas se na sudu u Kninu vodi postupak zbog utaje poreza i štete od tri milijuna kuna. Optuženi ste za fiktivne putne naloge, isplatu na ruke i sl. Znam da je postupak u tijeku, ali možete li mi reći jeste li tako radili?
Moram najprije kazati da je prije godinu i pol dana završen prekršajni postupak u kojem je donesena pravomoćna odluka na našu štetu i koju smo mi potpuno ispoštovali iako ja osobno nisam potpisao nijedan putni nalog te iako je čovjek koji je glavni svjedok u tom postupku, kao i sadašnjem, bila osoba zadužena za nadzor nad poslovanjem kninske tvornice. Sadašnji postupak državni tužitelj pokrenuo je zbog istih navoda, a u Hrvatskoj se ne može suditi dva puta za isto djelo. Međutim, iako je sudac odlučio do kraja voditi proces za koji je sigurno da moramo biti oslobođeni zbog već navedenih razloga, gotovo mi je drago što se ponovno izvode dokazi i saslušanja zbog toga što na vidjelo izlaze činjenice na osnovi kojih ćemo vjerojatno mi podnijeti kaznenu prijavu protiv nekih ljudi.
Guštam u očinstvu
Poslovnu javnost iznenadila je i vaša ponuda za kupnju dionica 3. maja. Kako komentirate odbijenicu Radničkog vijeća? Zaključili su da im je bolja jedna Uljanikova kuna nego vaše četiri?
Jako bih vam rado odgovorio na vaše pitanje i frustriran sam zbog toga što nam je nadzorno tijelo u ovom sektoru (Hanfa) dalo naputak da na tu temu u javnosti ne smijemo reći ni riječ. Zbog toga vam, na žalost, ne smijem odgovoriti niti bilo što komentirati.
Poznato je da imate sedmero djece i često ističete da vam je obitelj najvažnija. Uspijevate li biti dobar tata i muž otkad ste vlasnik Brodosplita?
Kao poslovni čovjek svakako da nisam s djecom i suprugom onoliko koliko bih htio biti, ali kada sam s njima, tada im se stvarno posvetim i guštam u svom očinstvu, braku, blagodatima i radostima velike obitelji. Oni me toliko ispune snagom da dobijem osjećaj da mogu i moram dati u svom poslu 110 posto od sebe, tada nemam ni malo popusta prema sebi.
Što poručujete radnicima Brodosplita?
U poslu nema mnogo filozofije – moramo svi raditi i zaraditi svoju plaću. Svi znamo koliko je tvrda škverska kora kruha, ja sam osobno impresioniran radnicima Brodosplita koliko su stručni i vješti i kako se dobro nose sa zahtjevnim uvjetima rada u brodogradilištu. To su ljudi s kojima možete graditi najbolje brodove na svijetu, kao i druge proizvode u metalurškoj djelatnosti te biti ponosni na njih. Ipak, moramo produktivnost dovesti na razinu da budemo konkurentni s proizvođačima na globalnoj razini. Rečeno starinskom parolom, mogu im poručiti da idemo raditi po principu – pošten rad za poštenu plaću.