Dinko Lucić, novimenovani član uprave PBZ-a

Raditi u kompaniji koja ima podružnice u više zemalja i na taj način nudi stjecanje iskustva izvan zemlje postao je sve veći izazov među menadžerima i nitko od njih neće dvojiti da im je takvo iskustvo bilo iznimno korisno i važno za daljnju karijeru. Potvrđuje to i Dinko Lucić, koji se nakon dvije godine provedene u slovačkoj VUB banci vraća u Privrednu banku Zagreb. Obje te banke članice su talijanske banke Intesa Sanpaolo. No, iako tek starta s novim obvezama doma, kaže da ne bi opet odbio ponudu za rad u nekoj od članica banke, jer, tvrdi – voli izazove.

Lucić je u Slovačkoj radio na mjestu člana uprave, a istu dužnost uskoro preuzima i u PBZ-u gdje će biti zadužen za Grupu poslova sa stanovništvom. Svoj dolazak u PBZ najavljuje u veljači, a za sada još uvijek završava poslove u Slovačkoj. Od projekata koje je u Slovačkoj vodio ili u njima sudjelovao izdvaja repozicioniranje i restrukturiranje poslovanja s građanima, restrukturiranje modela privatnog bankarstva, uvođenje eura, izgradnju CRM-a, redizajn ‘datawarehousea’, multikanalnu integraciju, te strategiju ‘cross sellinga’ unutar grupe. Raditi tu ili izvan zemlje nije velika razlika, kaže Lucić, objašnjavajući to činjenicom da u svom mentalnom sklopu ima potpunu odgovornost prema poslu kojim se bavi.

– Nedavno sam odbio ponudu jedne od četiriju najvećih kompanija na svijetu, s ogromnom odgovornošću, ali i boljim financijskim uvjetima nego što ih mogu imati u sustavu Intese Sanpaolo. Međutim, imam odgovornost prema PBZ-u, obitelji ali i široj društvenoj zajednici. Mojoj zajednici. Mislim, kad većina ljudi u zemlji bude odgovorno obavljala svoje dužnosti, u svim sferama društva, mi ćemo imati vrlo malo problema – tvrdi Lucić. Priznaje da ipak i mentalitet određuje ponašanje poslovnih ljudi u različitim zemljama. Iz svog iskustva tvrdi da Slovaci imaju izraženiji smisao za organizaciju posla, planiranje i ‘follow up’, dok Hrvati imaju izraženiji smisao za inovativnost, fleksibilnost i razvijanje odnosa prema zaposlenicima.

– Nema idealnog manadžera ni djelatnika u bilo kojem dijelu strukture. Uvijek je bitno naći pravi omjer odnosno pristup za određenu sredinu.

Kaže da su mu tijekom protekle dvije godine najviše nedostajali obitelj i prijatelji. Iako je s predanjem obavljao poslovnu zadaću, ipak je svaki tjedan bio na putu kako bi vikende proveo s obitelji. Sa zadovoljstvom kaže da će mu djeca sada imati oca svaki dan. A zasad se i dalje vidi u bankarskom sektoru, iako potvrđuje da ništa nije vječno, osim, kako kaže, ljubavi.