Dionice 2008. kupili za 5000 kn, danas mogu dobiti 31.000

Vrijednost dionice kutinske Petrokemije jučer je dosegla cijenu i od 293,90 kuna, a dan je završila na 284,50 kn. S obzirom na to da se njome prije nekoliko godina trgovalo po 60-ak kuna, a da je njena cijena 14. ožujka bila 204 kune, očito je ona danas hit na burzi. Zarada je velika, potaknuta Čačićevim odlaskom u Rusiju i najavom prodaje državnog udjela. Tako je sama najava moguće privatizacije Petrokemije obogatila njene dioničare, koji drže 49 posto udjela u tvrtki. No, iako se na prvu loptu prema rastu cijene dionice može zaključiti da bi od prodaje državnog udjela u Petrokemiji profitirali i radnici, koji su ujedno i dioničari, i država, koja bi dobilla od te prodaje oko 400 milijuna kuna i tako pokrpala malo proračun, a profitirala bi i sama tvrtka koja bi dobila strateškog partnera poput primjerice energetskog diva Gazproma, koji ima plin, a plin je osnovna sirovina za Petrokemijinu proizvodnju, ipak privatizacija kutinskog giganta ima brojne argumente za i protiv. Radnici i sindikati oštro su protiv te privatizacije, predstavnici kapitala su za privatizaciju dok neovisni ekonomski analitičari, ako i jesu za privatizaciju, imaju pritom i veliki – ali!

Jedan je od najvećih zagovarača privatizacije kutinske tvrtke Nenad Bakić, koji je jedina fizička osoba među njenih deset najvećih dioničara. Prema podacima koje on iznosi, priliku za zaradu pri rastu cijene dionice Petrokemije zbog njave o njenoj privatizaciji ne propuštaju ni radnici te tvrtke, unatoč izjavama da su protiv privatizacije.

Slušaju tuđa iskustva

– U godinu dana prodano je oko 400 tzv. radničkih paketa od po 106 dionica, a prodaja je intenzivno nastavljena i ovih dana – kaže Nenad Bakić.

No, unatoč visokoj cijeni ne žele svi dioničari prodavati svoje dionice. Jedna od takvih je Jozefina Kranjčec. Ona je dočekala je mirovinu u Petrokemiji nakon 28 godina rada te je 2008. godine, zajedno s još 4000 bivših i sadašnjih radnika, uz popust kupila maksimalni paket od 106 dionica Petrokemije. Tada je paket platila nešto manje od 5000 kuna, iskoristivši nisku početnu cijenu od 114 kuna te popuste po godini staža. Iako su njene dionice jučer vrijedile i 31.153 kune, ona ih ne želi prodati.

– Neka moje dionice padnu i na dvije kune, nije me briga. Iskustvo privatizacije u RH nas uči da i domaći i strani vlasnik samo dođe, isisa kapital i ode, a radnike ostavi na cesti. Neka nama Petrokemije, ako treba, za opstanak tvrtke spremna sam se i odreći svojih dionica – kazuje Kranjčec. S ovakvim stavom slaže se i većina aktivnih radnika Petrokemije, ali i mnogi bivši radnici koji žive u Kutini, s obzirom na to da tvrtka zapošljava više od 2300 ljudi i gotovo svakome u tome gradu netko od rodbine tu radi. I sindikalni povjerenik EKN-a u Petrokemiji Željko Klaus, kao i njegov sin, imaju po 106 dionica.

– Koja korist od dionice koja vrijedi i 1000 kuna, ako tvrtka ne proizvodi i mi nemamo plaće – rekao je Klaus. I bračni par Marijan i Ljubica Rumbak iz Repušnice čuvat će dionice.

– Puno je to novca, no svojoj bivšoj firmi želimo sve najbolje. Teško je tamo raditi, uvjeti su teški i dionice su radnici teškom mukom zaradili da bismo ih olako prodali – kazuje Ljubica Rumbak. Malo drugačije razmišlja bivši radnik Petrokemije i čelnik kutinskog HNS-a Ivan Nekvapil. On je kandidiran za člana novog Nadzornog odbora Petrokemije.

– Mi u Kutini jesmo skeptični oko prodaje, no ja sam svjestan da će do privatizacije državnog udjela doći kad-tad. Kutina živi od te tvornice i njeno gašenje uništilo bi grad. Ljudi čuvaju dionice jer misle da je podcijenjena, ali ipak ne mislim da radnici smatraju da bi im dionice u njihovim rukama sačuvalo i radno mjesto – kazuje Nekvapil. Mali dioničar Petrokemije je i bivši direktor, a sadašnji predsjednik NO-a Ine Davor Štern koji posjeduje 70 dionica.

Nije vrijeme

– Nema jednostavne istine. Pravo ima i Klaus, ali i Vlada, ali mene muči način prodaje. Treba prodati, ali samo ako se omogući dobra kontrola. Ne smije nestati utjecaj države i to se može postići ugovorom između države i mogućeg kupca njihova udjela Petrokemije. Kupca se tako može prisliti da jamči obnovu, ulaganja i zapošljavanje – napominje Štern. On kaže da bi svoje dionice za dobru cijenu prodao, no da nije u istoj poziciji kao radnici dioničari.

Ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić kaže da sad nije vrijeme za privatizaciju jer ona nema smisla kad Vlada nema strategiju za kemijsku industriju kao ni za ostale djelatnosti. Jurčić upozorava da Petrokemija nije samo industrija jer ima i regionalni značaj pa bi se privatizacijom privatniku prepustio razvoj jednog cijelog kraja. Usto, navodi i da se industrija poput Petrokemije ne može razvijati bez državnih institucija.

Neovisni ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, iako je za nastavak privatizacije koja je u Hrvatskoj stala, u slučaju Petrokemije upozorava da nije napravljena nikakva ozbiljna analiza učinaka privatizacije te tvrtke. Ta analiza bi, ističe, trebala osim ekonomskih uključiti i ekološke i sigurnosne aspkete te aspkete cijelog plinskog sustava Hrvatske.

– Ako je sadašnja vlast za nastavak privatizacije, neka to dokaže primjerice prodajom Podravke koje nije procesna i strateška industrija poput Petrokemije, a ne samo da idu u privatizaciju one tvrtke gdje nema stranačkih interesa – poručuje Lovrinčević.