Djeca moraju što prije učiti upravljati novcem

U situaciji kad su financijski konglomerati uspjeli uvjeriti cijelo društvo da je za život nužno zaduživanje, što im se kao bumerang vratilo u krizi, vrijeme je za zaokret. Najbolje je početi ondje gdje mozak još nije “ispran” - kod djece. Za poduku o upravljanju novcem nikad nije prerano, možda je trenutak bacanja na pod u dućanu baš pravo vrijeme za početak.

Odgađanje potrošnje

Već trenuci ubacivanja prvih kovanica u kasicu-prasicu trebali bi biti popraćeni objašnjenjem kako se može postaviti neki cilj i za njega štedjeti kunu po kunu. Učenje odgađanja potrošnje već je velika stvar. Veća svijest o novcu javlja se s dobivanjem džeparca, što je prvi test za roditelje i djecu. Ovisno o vremenskom intervalu za koji dobivaju novac, djecu treba podučiti kako rasporediti iznose za izdatke kojima su namijenjeni. Svladavanjem zbrajanja i oduzimanja već im postaje jasno da je, ako odmah potroše sve, svota koja ostaje - nula.

Osnovcima tjedno

U zoni obiteljskog dogovora iznosi se prilagođavaju vrsti škole (cjelodnevna, poludnevna, dijete putnik...) i troškovima; važno je odmah dogovoriti uključuje li džeparac kupnju peciva i ponekog slatkiša, časopisa i bonova za mobitel za stariju djecu, mjesečnu kartu za kino i slično. Stručnjaci savjetuju da se osnovnoškolskoj djeci džeparac daje tjedno, a ne mjesečno. U ranijoj tinejdžerskoj dobi treba početi s nagrađivanjem, ali ne za redovne obveze, nego za dodatni angažman. Tu se otvara mogućnost jače štednje za ispunjenje konkretne želje. No, cijela priča pada u vodu nema li obitelj dovoljno za preživljavanje. Onda je to druga škola - skromnosti i obiteljske solidarnosti.