Dobili ste otkaz? Ne krivite sebe, nego osvijestite potencijal

Otkaz ne djeluje jednako na sve. Rijetki otkaz doživljavaju kao izazov, bolju mogućnost, priliku, a većina ljudi otkaz doživljava kao veliki stres. Otkaz je jedan od najintenzivnijih stresova i spada u osam najjačih stresova prema skali Holmes i Rahea.

Kada dobije otkaz, čovjek se suočava ne samo s ekonomskim problemima nego i s psihičkim, socijalnim, pa i zdravstvenim. Gubitak radne uloge većini je ljudi više od gubitka samog posla – doživljavaju to kao gubitak dijela vlastitog identiteta, urušavanje osobnih vrijednosti i uvjerenja, odnosno slike koju imaju o sebi. Kako većina ljudi koji dobiju otkaz nije na njega pripremljena, prolaze kroz različite faza u otkaznom roku.

Pomoć tvrtki

Od početnog šoka, nevjerice, preko tjeskobe, straha, prijetnji, osobne krivnje koja može voditi u depresiju ili agresiju.

Oni koji prođu kroz taj proces prihvaćajući novonastalu situaciju, postaju sve spremniji da se s emocionalnim odmakom uhvate u koštac sa situacijom i krenu dalje u planiranje i realizaciju nove karijere, odnosno posla. Nažalost, sve više ljudi ne uspijeva izaći iz tog kruga, pa ostaju pasivni, skloni su optuživanju drugih ili sebe, najčešće se osjećaju bezvrijedno, bespomoćno i na kraju beznadno, što naravno vodi u depresiju i u niz drugih psihosomatskih problema.

Koji je izlaz iz te situacije? Odgovor se krije u poznatoj krilatici uspješnih sportaša: “Kad stvari ne idu dobro, gubitnici traže ispriku, pobjednici načine kako se poboljšati“. Prvi je korak prihvatiti novu realnost ma kako bila neugodna i aktivno se usmjeriti u traganju rješenja. U stvarnosti to znači sljedeće: umanjiti negativne, blokirajuće učinke stresa, osvijestiti vlastite potencijale i proaktivno pristupiti traženju novog posla. Naravno, to je lakše reći nego učiniti, pogotovu u situaciji u kojoj ste prepušteni sami sebi. Zato je u tom slučaju dobronamjerna i stručna pomoć poželjna i dobrodošla.

Tko je može osigurati i pružiti?

Institucionalna potpora Zavoda za zapošljavanje limitirana je i nedostatna, a samofinanciranje stručne pomoći za pojedince koji su izgubili posao u pravilu je nepremostiva prepreka i dodatni izvor frustracije. Pozitivna praksa iz suvremenog svijeta otkriva da tu ulogu preuzimaju upravo one organizacije koje imaju višak zaposlenih, jer time osiguravaju vlastiti razvoj i budućnost.

Važno je istaknuti da je krajnje vrijeme da svaki pojedinac prihvati da se društveni sustav promijenio, da država nije inicijator i osiguravatelj društvenih uloga i da, nažalost, više nitko ne može računati na temeljnu radnu sigurnost.

Ne biti pasivan

Zato je potrebno stalno planirati barem tri koraka unaprijed i biti pripravan na najgoru situaciju – otkaz. Čovjek ne smije dopustiti pasivnost, indolenciju, stagnaciju u znanjima i vještinama i treba se stalno prilagođavati.

Nezaposleni ne samo da trpe od egzistencijalnih i psiholoških problema nego ih često i okolina stigmatizira i odbacuje. Oni se povlače u sebe, narušavaju odnose s obitelji i prijateljima i nerijetko postaju destruktivni i prema sebi i prema drugima. Mnogi nezaposleni, nažalost, podsjećaju na pasivne i očajne kockare koji odlaze na burzu u nadi da će igrom slučaja i sreće dobiti zgoditak života – posao.