Draghijeve mjere mogle bi pogurati hrvatsko gospodarstvo

Nakon što je predsjednik Europske centralne banke Mario Draghi prošli tjedan najavio novo rezanje kamata te, potencijalno puno važnije, ulazak u neortodoksnu sferu poticajne monetarne politike kroz otkup vrijednosnica raznih vrsta, pa čak i onih u privatnom posjedu, europska tržišta u iščekivanju su konkretnih koraka. Nastup Maria Draghia poklapa se s inicijativom francuskog predsjednika Hollandea koji je zatražio labavljenje režima kad u pitanju limiti na proračunske deficite, slabljenje eura zbog poticanja izvoza iz eurozone te podizanja inflacije. Ovo zadnje posebno je bitno članicama eurozone s visokima razinama javnog duga jer samo se uz moderiranu inflaciju od 2-3 posto godišnje mogu riješiti ogromnog balasta svojih javnih dugova. Francuska je već dva puta u zadnjih sto godina imala iskustvo da je "ispeglala" državne dugove zahvaljujući inflaciji, a slično danas priželjkuju i što se tiče snage eura i inflacije druge jake zemlje eurozone poput Italije i Španjolske. Iako Hrvatska nije članica eurozone, neortodoksna politika poticaja ECB-a, mogla bi značiti preokret za njezinu onemoćalu ekonomiju. Iako dobro upućeni donedavno nisu računali da će ECB pucati iz teške artiljerije neortodoksnih mjera, sada je sve izvjesnije da će do akcije doći već u listopadu.

Analitičari razloge za žurbu ECB-a nalaze u stagnaciji gospodarskog rasta eurozone (čak je i Njemačka u drugom kvartalu zabilježila pad) i puzajućoj inflaciji od tek 0,3 posto prošli mjesec (cilj ECB-a je 2 posto).

Mjera limitiranog dosega

To što je ECB spustio referentnu kamatnu stopu na 0,05 posto, a stopu na depozite na minus 0,2 posto nije veliko iznenađenje premda negativna kamata na depozite zvuči ekstravagantno. Mjera je to limitiranog dosega. Likvidnost je ionako vrlo visoka, cijene zaduživanja europskih zemalja s ne baš urednim javnim financijama su na prihvaljitivoj razini, a cijeli niz europskih zemalja s višom razinom financijske respektabilnosti čak ulagačima nudi negativne prinose na svoje obveznice s dvogodišnjim dospijećem - to su Njemačka, Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Nizozemska te, izvan eurozone, Danska i Švicarska, a čak se i Irska našla u tom društvu. Iako pojedine države uživaju u vrlo neobičnoj situaciji da im netko plaća za to da posude njegov novac, investicije u eurozoni zadnji kvartal ponovo su pale za 0,3 posto, a budi se i strah Europe od deflacijske spirale. To je razlog zašto će ECB, po uzoru na američke Federalne rezerve, hrabrije krenuti s kupovinom ABS-ova i cover bondsa. ABS-ovi (asset backed securities) su vrijednosnice pokrivene upakiranim instrumentima kao što su hipoteke (mortgages) ili dugovi po kreditnim karticama te potrošački krediti. Cover bondsi su obveznice pokrivene zalogom raznih vrsta imovine.

Iako sama činjenica da će ECB kupovati privatne vrijednosnice kako bi ohrabrila kompanije i građane da više investiraju i troše nego štede, u listopadu tek treba vidjeti koji će biti razmjeri kupovine vrijednosnica od strane ECB-a.

Rast cijene dionica

Dio tržišta ABS-ova i obveznica bez pokrića u nekretninama i nije toliko velik da bi se moglo govoriti o stimulativnoj akciji bez presedana, poput tri quantitative easing (QE) programa u Sjedinjenim Državama, ali ako ECB krene u nekretnine, govorimo o ogromnoj akciji koja će sasvim sigurno ostaviti povijesne posljedice. Tržište je to veće od trilijarde eura te bi poticaji takvih razmjera sasvim sigurno toliko kratkoročno potakli ekonomije eurozone da bi i Hrvatska kao repaš eurozone bila ponesena na valu novog rasta i investicija. Čak bi i vlada Zorana Milanovića počela nazdravljati "svojim" uspjesima. Mogao bi se očekivati opći rast cijene europskih dionica, vjerojatno i hrvatskih.

Međutim, mnogi konzervativniji političari i ekonomisti upozoravaju na to da bi takva akcija ECB-a mogla dovesti do stavaranja napuhanih balona kad su u pitanju cijene razne vrste imovine, a najvjerotniji su baloni na pojedinim nacionalnim nekretninskim tržištima. Poznato je da su žestoki oponenti takve poticajne politike ECB-a njemačaki ministar financija Schaeuble, kao i guverner Bundesbanka, Nowotny. I američki programi monetarnog olakšavanja tj. quantataitve easinga (QE) imali su svoje kritičare i na svjetskoj politčkoj pozornici (Nijemci) ali i među vrlo uglednim stručnjacima. Kad je šef Federalnih rezervi, Ben Bernanke, odlučio krenuti sa QE2 mjerama, dočekalo ga je otvoreno pismo 23 vrhunska autoriteta koji su upozoravali da mu se inflacija i devalvacija dolara može otrgnuti kontroli, a da neće dovoljno potaći zapošljavanje i rast. U međuvremenu su Sjedinjene države uspjele, za razliku od Europe, održati gospodarski rast, iako su kontroverze oko QE ostale.

>> Nema straha od divljanja 'švicarca' bar još 2 godine