Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić opet je ponovio da će Hrvatska učiniti sve da što prije uvede euro, ali kada bi se kojim slučajem ispitivali kriteriji za preuzimanje eura, Hrvatska bi pala na četiri od pet traženih preduvjeta. Traže se stabilne cijene, nizak javni dug i gotovo nikakav deficit, niske kamate i stabilan tečaj domaće valute.
Premijer oprezan
Jedno kraće razdoblje do 2008. godine Hrvatska je u četiri glavna kriterije bila u plusu ili tu negdje, no nakon te godine ključni pokazatelji stabilnosti javnih financija počeli su izmicati kontroli, prvo javni dug, potom deficit, a na kraju i inflacija. Pitanje je vremena što će biti i s tečajem pa ne čudi što je guverner centralne banke najgorljiviji, a vrlo vjerojatno i jedini visokopozicionirani javni dužnosnik koji priželjkuje brzo uvođenje eura. Iz pozicije centralnog bankara euro bi bio kruna uspjeha, nešto kao zlatna medalja osvojena nakon iscrpljujuće maratonske utrke, ali problem je što u toj utrci trče drugi. Premijer Milanović posljednji je put spomenuo napuštanje kune u novogodišnjem govoru pred splitskim studentima rekavši, međutim, da s uvođenjem eura trebamo biti oprezni. Čak i da eurozona ne proživljava najozbiljniju krizu, pa je pitanje kako će završiti, put do eura pun je trnja.
Domaći ekonomski krugovi imaju podijeljena mišljenja o napuštanju domaće valute, slično kao što različito gledaju i na to kako Hrvatska koristi svoj monetarni suverenitet. Ekonomisti stasali pod okriljem centralne banke, ali i vodeći stranački ekonomski stratezi sve su poteze vukli prema danu kad će Hrvatska pristupiti Europskoj uniji, a nakon toga i eurozoni. Toj je politici pogodovala činjenica što euri čine 80 posto svih likvidnih sredstava. Kritičari pak smatraju da je kunu trebalo oslabiti i tako jačati izvozni potencijal zemlje, a smanjivati potrebu za uvoznom robom. No nazad se ne može.
Češka odgodila
Prvi sljedeći korak do eura ulazak je u režim usklađivanja vrijednosti kune s ostalim valutama, tzv. tečajni mehanizam ERM2, gdje se Hrvatska mora dokazivati najmanje dvije godine. Kad će to biti, otvoreno je pitanje. Ključni posao fiskalne prilagodbe, a i konačna odluka o uvođenju eura, u rukama je Vlade i premijera jer iziskuje silan napor u sređivanju javnih financija. Češka u svakom pogledu puno bolje stoji od Hrvatske, ali oni su odustali od prijašnjih planova te su najavili da će 2016. predati zahtjev za ulazak u monetarnu uniju, a prijam ne očekuju do 2019. Hrvatska bi se uz velika odricanja možda mogla držati čeških rokova.