Nedavno je povjerenica za regionalnu politiku Europske komisije Corina Creţu kazala da Hrvatska ima najnižu stopu ugovorenih programa za aktualno programsko razdoblje od 2014.-2020. Kako se snalazimo u zajedničkoj europskoj obitelji, iz prve ruke govori hrvatski lobist u Bruxellesu Željko Ivančević.
Koliko smo napredovali u tri i pol godine članstva?
Zbog brojnih nepovoljnih okolnosti vezanih uz komunikaciju i suradnju hrvatskih institucija i organizacija s onima EU, a posebno zbog izostanka jasnog strateškog pozicioniranja hrvatskog gospodarstva, pojedinih ključnih sektora pa i vodećih poduzeća, gospodarski efekti članstva u EU u prve dvije godine bili su zanemarivo mali, ponegdje i negativni. Hrvatska je pozicija zabrinjavajuće loša i odgovarajući efekti mogu se očekivati s pomakom od pet do sedam godina. Hrvatska nije iskoristila važne promjene ulaskom u NATO i EU za rebrendiranje koje je zemlji izašloj iz rata bilo potrebno. Većina zemalja je svoj ulazak popratila kampanjama za privlačenje investicija, prodaju i podizanje vrijednosti nekretnina, uključenje u prometne pravce i velike projekte, što je Hrvatska propustila zbog fokusiranja na ubrzavanje pregovora i pasivnosti institucija i organizacija. Jedan od primjera je i čuđenje članova pregovaračkog tima EU nedostatkom ambicija Hrvatske u energetici, vezanih uz akvizicije u regiji ili investiranje u vodne potencijale.
Kakvim ocjenjujete rad hrvatske diplomacije, koriste li domaće tvrtke i institucije optimalno ponuđene prilike?
Usprkos svim pokušajima stvaranja gospodarske diplomacije, zamjerke gospodarstva otprije 20 godina vrijede i danas. Hrvatsku diplomaciju najbolje oslikava činjenica da ni nakon tri godine hrvatska misija u Bruxellesu nije stavila u funkciju kupljenu zgradu pa postoji opasnost da se za nekoliko godina, kad Hrvatska bude predsjedala Unijom, ponovi situacija iz 2013. kad misija u Bruxellesu nije imala uvjete za rad. Nije realno očekivati bolje rezultate diplomacije kada je cijeli sustav državne uprave jednako neefikasan kao i prije 20 godina. Naše tvrtke, institucije i građani još su rijetki gosti u Bruxellesu.
Tko je najagilniji u povlačenju novca iz fondova EU?
Velika većina zemalja zainteresiranih za učlanjenje u EU u ranim je fazama posebnu pozornost posvećivala pripremama organizacija i kadrova za povlačenje novca iz fondova EU i aktivno sudjelovala u programima EU. Hrvatska je vrlo usamljeni izuzetak. Ohrabrujuće je kad u takvom okruženju značajna sredstva povuku znanstvene institucije poput Sveučilišta u Rijeci ili Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba, ili kad izostankom institucionalne podrške u pripremi projekata i prijavi za sredstva iz EU izvora za poljoprivredu, ruralni razvoj ili malo poduzetništvo, pomake osiguravaju LAG-ovi, lokalne akcijske grupe.
Što moramo mijenjati?
Od problema s povlačenjem novca iz fondova EU još je važnije suočiti se s definiranjem strateških okvira u kojima bi se ta sredstva angažirala i postigli rezultati za gospodarski i društveni razvoj. To su okviri i mjere za nekoliko ključnih područja – novu industrijsku politiku kroz inovacije i razvoj temeljen na znanju i komercijalizaciji istraživanja; nova vizija poljoprivrede, tržišno usmjerena prema novoj hrani; redefiniranje pomorske orijentacije... No, ključna je reforma državne uprave, bez koje se nijedna druga ne može provesti.
>> Investicije hrvatskih startupa u 2016. godini porasle 37 posto
Ha,ha, o cemu ja govorim vec 20 godina, u HR nema buducnosti, Nije realno očekivati bolje rezultate diplomacije kada je cijeli sustav državne uprave jednako neefikasan kao i prije 20 godina....to je fakat,,,i nemorate vjerovati glupostima sto pisu i ova politicke stranke koje nemaju veze sa ekonomijom.... neka postave jos neke balavce na pozicije...najbolje ce biti kad jednoga dana nemognu jadne penzije jadnim ljudima isplacivatiiii....