Guverner koji je nadjačao banke

• Mnogo prašine podiglo je Vaše očitovanje o neopravdanom podizanju aktivnih kamatnih stopa u bankama, kao i preporuka dužnicima da tuže banke, pri čemu mogu računati na punu podršku stručnjaka središnje banke. Je li takvih tužbi bilo?

- Za to nije bilo potrebe, budući da su banke ipak retroaktivno odlučile  vratiti kamate na staro. Bile su spremne naknadno ići klijentima u susret. Niti je bilo tužbi, niti zahtijeva dužnika Narodnoj banci Srbije za uključivanje u eventualni proces između dužnika i banaka. Preporuke dužnicima sigurno me nisu učinile vrlo popularnim među bankarima; jednom kritike dolaze od strane dužnika, drugi put od banaka, a uvijek i od političara. Bili bismo sretniji da do privremmenog povećanja kamata nije ni došlo, ali se nadam da su i banke izvukle pouku kad su htjele podići kamate.

• Jeste li ostvarili najave o obvezujućim odlukama koje će banke prisiliti na fiksne uvjete ugovora o kreditiranju i nemogućnost promjena tih uvjeta bez suglasnosti klijenata?

- U međuvremenu smo izmijenili regulativu vezanu uz to pod kojim je točno okolnostima moguće podići kamatne stope. Formulacija da uvjeti kreditiranja 'ovise o općoj politici poslovanja' ne može se uhvatiti ni za glavu, ni za rep! Važno je da dužnici imaju razinu sigurnosti, te da je propisano pod kojim uvjetima banke mogu, ali i ne moraju podići kamate. Jer, ako netko uzima hipotekarni kredit, obvezuje se na 20 godina i vrlo mu je teško izvući se iz te obveze.

• Nova se regulativa odnosi isključivo na nove kredite? A što je sa starima?

- Da, ovdje govorimo o novim kreditima. Ali kod starih su banke vratile stare uvjete, pa se klijenti ne žale.

• Magistrirali ste financije u SAD-u, a radili ste i u europskim bankama. Koliko se fundament američkog bankarstva razlikuje od europskog i je li kriza počela baš tamo ili su loše pokriveni nekretninski krediti bili samo okidač?

 - Banke u regiji nude svojim klijentima alternative koje su vrlo često neprimjerene, uzimajući u obzir financijsko nepoznavanje proizvoda. Primjerice, nije dobro što su plasirale kredite u švicarcima! Proces edukacije dužnika o proizvodima koji su im ponuđeni trebao bi biti mnogo intenzivniji i nametnut, ponajprije od strane banaka. Da ne uče iz svojih pogrešaka, nego iz tuđih. Kredite valutno vezane uz švicarski franak sada banke više ni ne nude, 'sjetile' su se da je rizik velik. U Americi nikome ne pada na pamet nuditi takve kredite. Niti kupac zna što kupuje, niti prodavač što prodaje, i veliki je rizik nestabilnosti koji donose financijskom sektoru. Hipotekarni krediti u Americi bili su samo okidač za krizu, a mi smo ti u regiji koji trebamo još razmisliti možemo li imati bruto rast od 5,6 ili 7 posto, samo zahvaljujući tekućoj potrošnji. Prošli smo značajno povećanje zarada, potrošnje, značajno zaduživanje kod banaka i u inozemstvu, te potrošili jednokratne sume koje smo dobili u privatizacijskim procesima... Regija ne može rasti isključivo na povećanju duga, niti je to zaduživanje tako jeftino. Banke se varaju ako misle da će budućnost biti kao i prošlost. I dok su mediji prije dve godine bili preplavljeni njihovim reklamama, zivkali građane i telefonski nudili kredite, kartice, financijske proizvode, danas toga naprosto više nema. Ono što gospodarstvu može brzo pomoći je povećanje javnih investicija, a na duži rok i povećanje izvoza.

• Svjedoci smo da regionalne banke, koje rast prihoda u proteklih 15-ak godina duguju upravo zemljama jugoistočne Europe, loše poslovanje sada opravdavaju upravo uvjetima poslovanja na Balkanu. Kako biste to komentirali?

 - Ima jedna lijepa izreka: što se grbavo rodi, život ne ispravi! Cijela transakcija BLB-a i Hypo banke primjer je te izreke. Najveći problem ne predstavlja poslovanje banaka kćeri, nego upravo to što su nas, navodno, izigrali na cross-boarder kreditima. Kako netko u Klagenfurtu može procijeniti rizik tvrtke u Srbiji ili Hrvatskoj, budući da su u centrali odlučivali o tome kome će odobriti cross-boarder kredite? Najveći problem, dakle, nastao je u Austriji! U Srbiji je Hypo banka i likvidna, i solventna, problem su isključivo cross-boarder krediti. Nije fer što izjavljuju da su sve na Ballkanu radili loše.

• Naš je guverner središnje banke proglašen najboljim u Europi, a središnja točka njegova djelovanja je restriktivna supervizija i čvrsta kontrola tečaja. Koji su fokusi Vašeg vođenja monetarne politike?

 - Što se tiče kapitalizacije banaka, ona je u Srbiji iznad 20 posto, i to ne zato što smo mi propisali, nego su banke majke same dokapitalizirale kćeri, da bi mogle odobravati više potrošačkih kredita. Sistem je likvidan, u repo zapisima i trezorskim zapisima imamo ukupno oko 2,5 milijarde eura, a to smo imali i prije početka krize. To je najbolji amortizer za krizu. Kad su građani povlačili depozite, imali smo dovoljno sredstava za isplatu u Srbiji, nismo se morali za to zaduživati preko granice, ni kao država ni kao banke. Najveći dio prilagodbe radimo preko tečaja; mnogi su tvrdili da će inflacija porasti 40 posto, ako tečaj ode 20 posto, što se naravno nije dogodilo. I kod nas bi mnogi rado podizali cijene, ali plaće i zarade su zamrznute i nema potražnje. Prvi put i trgovci i drugi shvatiti su da cijena ne ovisi o tome koliko su nešto platili, nego po kojoj cijeni to mogu prodati.

• Koliko je zdrav Vaš bankarski sustav? Što pokazuju stres testovi?

 - Stres test radili smo kao dio Bečkog sporazuma, a imali smo i još restriktivniju provjeru Svjetske banke i MMF-a. Obje su dokazale da je bankarski sektor stabilan i da neovisno od mogućih negativnih scenarija ostaje kapitaliziran znatno iznad 12 posto.

• S obzirom na okolnosti, je li splasnula potražnja za kreditima?

- Građani su krajnje odgovorni prema efektima krize. Štednja raste, i samo u studenom i prosincu položeno je 650 miliona eura novih depozita, zatim mnogi pokušavaju prijevremeno vratiti kredite, daleko je manje novih kredita... Ne bi bilo loše da političari nešto nauče od građana! Mnogo su više smanjili potrošnju nego što su to realno trebali. Rezultati se vide; tekući platni deficit smanjio se sa 17,2 posto na 7,2 posto, za 3,5 milijarde eura u godinu dana.

• Koliki je udio loših kredita u Srbiji i kakva mu je struktura?

- Nije velik u usporedbi s razinom kapitalizacije i iznosi oko 10 posto. Udvostručio se u 12 mjeseci, ali više ne raste. Mnogo je veći u korporativnim kreditima, najmanji kod hipotekarnih. Ali, na muci se poznaju junaci. Daleko je veći izazov biti dobra i efikasna banka u ovim okolnostima.

• Što vam je donio aranžman s MMF-om?

- Mi novac nismo potrošili, država jest nama prodala posljednju alokaciju, ali mi to nismo preprodali na devizonm tržištu. Stand by aranžman donio nam je i dodatna financijska sredstva Svjetske banke i Europske unije po mnogo povoljnijim uvjetima kreditiranja. Pozitivni su efekti i za makroekonomsku politiku koja svaka tri, četiri ili pet mjeseci mora proći provjere, što se odrazilo i na rejting države koji je iz negativnog promijenjen u neutralan. Inflacija je lani iznosila 6,6 posto, ove godine očekujemo da ne prijeđe šest posto. Naravno, najsretniji bih bio da se moglo i bez njih.

• Postoji li za obje zemlje put koji vodi u smjeru suprotnom od dužničke krize, deficita robne razmjene, proračunskog deficita, inflacije...?

- Ono što ne bih napravio kao čovjek koji upravlja obiteljskim financijama, ne bih napravio ni sa državnim. Gospodarstva bi trebala biti puno konkurentnija, a u tom kontekstu ponovo se moraju provjeriti svi postulati; koliko se izdvaja za mirovine, za plaće, kakva je fiskalna i tečajna politika... Što se prije svi priviknu na novu realnost, to bolje. Ne treba stvarati nerealna očekivanja od strane političara. Mnogo su veći socijalni pritsci danas, nego u jeku krize. Čim netko izjavi da se vidi izlaz iz krize, postavlja se pitanje, zašto su onda još zamrznute plaće ili mirovine. Povećanje izvoza moguće je samo uz veću konkurentnost i bolju infrastrukturu. Ne možemo biti blizu 100. mjestu u izvješću 'Doing Business', dopustiti da investitori šest mjeseci čekaju na građevinsku dozvolu, a onda se hvaliti da imamo najniže poreze i čuditi se što investitori ne dolaze.

•  Kako ocjenjujete krizni porez, mjeru koju je naša Vlada uvela da bi stabilizirala javne financije? Je li tako nešto moguće i u Srbiji?

I kod nas je ta opcija bila u ‚špilu’, ali vlada je odlučila ići težim putem, rezati rashode, a ne povećati prihode, donijeli smo i Zakon o broju zaposlenih u javnoj upravi. Sa stajališta središnje banke to je bolji put, ali ne znači i da je lakši. Ključno je pitanje tko je i koliko spreman ići do kraja puta, više nego kojim putem ići.

• Što biste poručili hrvatskom gospodarstvu?

- Poručio bih isto što i srpskom - a to je mnogo više štednje, stvaranje realnih očekivanja, jačanje bankarskog sektora kroz još aktivniju de-euroizaciju i jačanje regionalne kooperacije, pošto nas ništa više i brže neće uvesti u Europu.