Hrvati jedu dva kilograma mesa manje od Europljana

Zbog snažne potražnje na svjetskom tržištu, ali i izglednijem oporavku gospodarskog rasta u Europi, mesnoj industriji Europske unije, pa tako i hrvatskoj, stižu bolji dani, tvrdi se u najnovijim Perspektivama tržišta i dohotka u poljoprivredi EU od 2013. do 2023., koje je objavila Europska komisija.

Popularno meso peradi

Zbog niske kupovne moći, rekordno visokih cijena mesa, kao posljedice sušnih razdoblja u protekle dvije godine u SAD-u, crnomorskoj regiji i istočnoj Europi te visoke nezaposlenosti, potrošnja mesa u EU u 2012. i 2013. bila je najmanja u proteklih 11 godina, čak 1,5% manja nego 2011. Prema podacima iz maloprodaje, lani se, naime, trošilo 64,7 kilograma mesa po stanovniku, čemu su uz tešku gospodarsku situaciju kumovali i skandali s trulim i konjskim mesom u lazanjama. No do 2023., očekuje se, potrošnja bi opet mogla doseći brojku iz 2011. od 66,1 kilogram mesa po stanovniku – ukupno 45 milijuna tona – pri čemu će najviše rasti potražnja za mesom peradi, zahvaljujući nižoj cijeni, jednostavnijoj pripremi i “zdravom“ imidžu, te za svinjetinom, koja će Europljanima i dalje ostati najomiljenija hrana, tvrdi se u izvješću EK.

Potrošnja piletine u idućem bi 10-godišnjem razdoblju mogla rasti po stopi od 0,8% godišnje, na 13,6 milijuna tona, a svinjetine za 2,8% do 2023., na 23,4 milijuna tona, pri čemu su najveće ograničenje propisi o zaštiti okoliša u zemljama poput Nizozemske i dijela Francuske, koje su glavni uzgajivači svinja. Zbog teškoća u mliječnoj industriji, pak, koja čini oko dvije trećine proizvodnje goveđeg mesa, proizvodnja govedine past će čak sedam posto ili na 7,6 milijuna tona, dok će pad proizvodnje janjetine i ovčetine usporiti zbog postojanijih cijena. Vjerovali ili ne, meso najviše obožavaju u 15 starih članica EU, gdje se pojede i 10 kilograma više po stanovniku u odnosu na posljednjih EU-13. Svinjetine, peradi i janjetine pojede se zapravo podjednako u članicama, ali u EU-15 pojedu puno više govedine, junetine i teletine – 12 kilograma, naspram četiri kilograma u EU-13.

Branko Bobetić, direktor gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar, koje okuplja najveće “igrače” hrvatske mesne industrije, kaže kako je u nas zbog složenosti proizvodnje, a i nedostatka podataka koliko se i kakvog mesa proda preko trgovačkih lanaca, teško predviđati ikakve trendove. Na snazi je restrukturiranje mesne industrije. Jedni zaokružuju ciklus proizvodnje i rastu, poput PIK-a Vrbovec, a drugi se okreću specijaliziranim programima poput Gavrilovića, kako to rade i u inozemstvu, i imaju pogone, primjerice, samo za proizvodnju hrenovaka ili mortadele.

Uvoz znatno veći od izvoza

Bobetić kaže da je u Hrvatskoj potrošnja mesa i mesnih prerađevina nešto manja od prosjeka u EU od 64,7 kilograma po stanovniku. Ukupna godišnja potrošnja mesa u RH je oko 250 tisuća tona, zajedno s domaćom proizvodnjom, uvozom i izvozom, pri čemu posljednjih godina, zbog neisplative proizvodnje i velikog uvoza, drastično pada proizvodnja svinjetine. Zbog propasti Purisa lani je u RH proizvedeno 10% manje puretine, dok je proizvodnja govedine i piletine porasla za oko 2%.

Iz hrvatskih klaonica lani je izašlo oko 57 tisuća tona mesa, prema 65 tisuća tona u 2010., što najbolje govori o nedovoljnoj konkurentnosti hrvatske proizvodnje, ali i problemima zbog sporog procesa davanja državne poljoprivredne zemlje na korištenje i skupog financiranja proizvodnje mesa. Uvoz mesa u Hrvatskoj debelo premašuje izvoz u svim granama i jedina svijetla točka su nam mesne prerađevine, kojih uvezemo za 45 milijuna, a izvezemo za 72 milijuna dolara.

Globalna proizvodnja mesa će se do 2050. s današnjih 300 milijuna tona povećati na 470 milijuna tona, zaključak je izvještaja Udruženja za zaštitu životne sredine i prirode zaklade Heinrich Böll pod nazivom Atlas mesa. U tome bi više mogli participirati i hrvatski proizvođači, no pitanje je koliko će ih u tome pratiti banke, lokalne samouprave, Vlada i njezine institucije.