Poruka izbora je nedvosmislena: tko vam je kriv što ste se podijelili - da ste bili jedinstveni, mogli ste birati svojeg predstavnika. I isto govore nacionalističke kao i lijeve stranke. Europski namjesnici (oduševljeni barem malom pobjedom ideje o građanskoj Bosni) pitaju: a zašto bi bila nelegitimna, a nekmoli nelegalna ideja da hrvatskog predstavnika u Sarajevu biraju predstavnici drugog naroda? Odgovor, ili protupitanje bi trebalo biti - ako je to tako - a zašto bi onda predstavnik Hrvata uopće trebao biti Hrvat? Nije bitno koje je nacije, neka samo odluči čije će on to interese braniti. I neka ima dovoljno veliko biračko tijelo. Naravno, ne treba isticati kako je samo hrvatska strana podložna takvom eksperimentiranju. Poruka je - glasujte za HDZ, pa ma kakav bio.
Iz Zagreba pomoći odavna nema, a i kako bi Zagreb pomogao kad ne može ni samom sebi pomoći. Ideja o zapadnom Balkanu uskrsne poput Feniksa čim nam se učini da se Europa pomirila s time da u ovom dijelu svijeta baš ne mora sve odvijati jednakom brzinom. Može li nam tu upornost i tvrdoglavost pomoći? Možda i nismo lokomotiva, no prije ćemo ući u uniju ako se budemo trudili, nego u suprotnom. Pitanje može biti samo želimo li mi to i koliko nam stvarno treba. No, činjenica da u Republici Srpskoj tvrdoglavo ne odustaju od državnosti te da svoju nezavisnost vezuju uz eventualno davanje nezavisnosti Kosovu, kojeg je Srbija upravo proglasila neotuđivim dijelom svojeg teritorija, nimalo ne pomaže Hrvatskoj.
Jasno je da se proširenje Europske unije ne može zaustaviti, progutat će ona jednog dana možda i Rusiju. No, može se itekako otegnuti. Prosječni Europljani kao i njihova elita takav slučaj (još jedan!) baš i ne želi žarko na svojim granicama, a Hrvatska uvijek može poslužiti kao jastuk koji će ublažiti eventualne nove potrese u ovom dijelu Europe (prevedeno na europski - još uvijek na Zapadnom Balkanu. Pa makar letjelo perje.