Hrvatske tvrtke žele posao spasa, ali bi ga mogli dobiti i stranci

U moru sumornih vijesti i krize cijelih grana industrije gotovo senzacionalno zvuči da Jadranski naftovod (Janaf) objavljuje natječaje i nudi poslove vrijedne oko 1,4 milijarde kuna! U petak se zatvara prvi natječaj za gradnju triju velikih rezervoara u Sisku, od kojih je svaki kapaciteta čak 80.000 tona goriva. Premda u Janafu ne žele špekulirati o konačnoj cijeni posla, računa se da bi izvođači mogli zaraditi između 350 i 400 milijuna kuna. No, to nije sve, već u svibnju ove godine Janaf izlazi s još jednim natječajem i nudi trostruko veći posao – gradnju novih šest rezervoara u Omišlju na Krku, čak i većih od onih u Sisku. Sve zajedno, prema procjeni, riječ je o poslu (rezervoari plus infrastruktura) vrijednom oko 1,4 milijarde kuna. Ostaci hrvatske metalske industrije, kao i one građevinske (60 posto investicije odnosi se na metalce, 40 posto na građevince), svjesni su da je u ovom "državnom" poslu spas. U kriznoj godini ni jedna od nekolicine preostalih većih hrvatskih tvrtki ne smije propustiti ovakvu priliku, riječ je o slamci spasa. Ljudi iz Janafa svjesni su situacije te i sami ističu kako će pobjednici na ovim natječajima osigurati sebi preživljavanje za "iduće dvije, možda čak i tri godine". A uslijedit će i novi poslovi. Janaf će ubrzo krenuti i u gradnju nove, druge cijevi naftovoda od Omišlja do Siska.

Naši ne mogu sami

S obzirom na to da se zna kako ni jedna hrvatska metalsko-monterska tvrtka ne može odraditi sve ove poslove samostalno, bilo bi logično da se one i prije dovršetka natječaja dogovore pa da zajedno "ugrabe" spasonosne poslove. No, upravo suprotno, insajderi u tim tvrtkama kažu kako je u tijeku veliki rat domaćih firmi oko Janafovih natječaja. Većina njih slaže se u jednom – strahuju kako će politika odraditi natječaje i opet sve poslove ili većinu njih usmjeriti ka Đuri Đakoviću (Montaži). – Do sada se nismo previše bunili, no otkako je kriza i nema poslova, mi jednostavno više ne možemo tolerirati da poslove dobije Đuro, a onda ih preusmjeri na svoje kooperante – tvrde u zainteresiranim tvrtkama. Kažu da su, znajući za "slabost" vlasti prema Đuri Đakoviću, pokušavali razgovarati s odgovornim ljudima te tvrtke, no da su u Slavonskom Brodu odbili bilo kakav dogovor. Tvrde da ne bi imali ništa protiv toga da ih Đuro pobijedi u ravnopravnom nadmetanju, kao na prethodnom poslu (gradnja dvaju rezervoara u Sisku). Tada je Đuro ponudio najnižu cijenu (162 milijuna kuna), a, primjerice, Ingra, ZG Montag i Montmontaža-inženjering zajednički su ponudili cijenu od 168 milijuna kuna. – Ništa ne bi bilo sporno da Đuro Đaković nije ovih dana Janafu poslao zahtjev za odobravanje dodatnih radova u vrijednosti 28 milijuna kuna, čime se dolazi do iznosa od 190 milijuna kuna, kažu odgovorni ljudi iz konkurentskih tvrtki.

Ne žele špekulirati

Tvrde da je stvar apsurdna, jer, nakon što Đurini sindikati uvijek na isti način "stisnu" vlast (prijetnjama da će izići na ulice), najveći dio ugovorenih poslova potom izvode preko podizvođača, "dok radnici Đure Đakovića i dalje ostaju bez poslova". Najveći je kooperant za ovaj dio Đure Đakovića tvrtka V.A.M.-ING sa sjedištem, upravnom zgradom i više proizvodnih hala u krugu tvornice Đuro Đaković, koji ima isti predmet poslovanja kao i dio Đure sa 1200 zaposlenih montera i metalaca. V.A.M ima oko 490 zaposlenika, a vlasnik firme je Zdravko Sočković, HDZ-ov "alfa i omega" u Slavonskom Brodu. U Janafu ne žele špekulirati o ovim navodima "jer javno nadmetanje još traje". No službena poruka Janafa našim nesložnim tvrtkama glasi: "Želimo istaknuti kako nam je, kao jednom od trenutačno najvećih investitora u RH, želja da domaće tvrtke prepoznaju svoju priliku i uključe se u realizaciju naših projekata, čime bi se potaknuo razvoj hrvatskog gospodarstva". U državi to nikada neće javno reći, no kuloari bruje da bi u ovoj krizi bilo katastrofalno kada bi domaće tvrtke istisnule jedna drugu i tako omogućile da poslove spasa dobiju neki od stranih ponuđača. I to baš u doba kada članice EU na sve načine pojačano štite svoju industriju. Kako to čine, mogu posvjedočiti i hrvatski izvoznici. Samo treba, primjerice, pitati Darinka Bagu iz Končara kako u "nadmetanjima" u EU uvijek eliminiraju naše tramvaje.