Pikettyjevo zalaganje i za jačanje participacije radnika u upravljanju poduzećima mnoge asocira na omraženo samoupravljanje, a razvijene zemlje poput Švedske, Danske, Finske i Austrije imaju najveću uključenost radnika u važne odluke uprave. Njihovo društvo i poslodavce to ne ugrožava, štoviše obogaćuje ih. Ali zato je Hrvatska, koja grca u siromaštvu, zajedno s Mađarskom i Poljskom najlošija od svih 28 zemalja EU po sudjelovanju radnika u važnim odlukama uprave. Pokazalo je to 3. europsko istraživanje poduzeća provedeno 2013. godine u 28 zemalja EU.
Ispitani su predstavnici uprave u više od 24.000 poduzeća i predstavnici zaposlenika u 6800 tvrtki. Rezultate istraživanja objavio je Eurofound. Hrvatska je na začelju u EU i po autonomiji radnika i mogućnosti da rade skraćeno i klizno radno vrijeme. Inače, radnici odlučuju o svakodnevnim zadacima zajedno s rukovoditeljima u 40% poduzeća u EU, a samostalno u njih 6%.
Nema autonomije
– Rezultati te studije pokazuju da smo stvarno loši u pogledu autonomije radnika – stupnja u kojem oni mogu samostalno odlučivati o svojim dnevnim radnim zadacima. Loši smo i po participaciji radnika u važnim odlukama uprave i po tome dijelimo zadnje mjesto s Mađarskom i Poljskom. Moguće je da je samoupravni socijalizam kod naših menadžera ostavio traga pa zaziru od uključivanja radnika u donošenju odluka i prevelikih sloboda u pogledu radnih obveza. Hrvatsku karakterizira tzv. pasivni menadžment koji je u studiji opisan kao način upravljanja “od vrha prema dolje”. Rad se ne plaća po učinku ili izvrsnosti, nego su plaće fiksne, a radnicima se ne omogućavaju, ili se omogućavaju samo nekima, redoviti treninzi i usvajanje novih vještina. Po zastupljenosti pasivnog menadžmenta prvi smo u EU, čak 25% ispitanih organizacija u Hrvatskoj karakterizira taj tip upravljanja, nasuprot samo 1% njih u Finskoj ili 2% u Austriji. U Finskoj i Austriji prevladava suprotni tip upravljanja, koji sustavno uključuje radnike u donošenje odluka i pruža im određen stupanj autonomije u radu. O njegovim prednostima ne treba puno govoriti, dovoljno je usporediti stupanj razvijenosti gospodarstva u Finskoj i Austriji s našim. Ali i kod nas 15% organizacija koristi tip upravljanja, karakterističan za razvijene zemlje i moramo se nadati da će im se broj povećavati – kaže prof. psihologije rada i pomoćnica ravnatelja Instituta Pilar Ljiljana Kaliterna Lipovčan.
Želimo li, dodaje, preokrenuti tip upravljanja i uključiti radnike, potrebno je da uprave i radnici budu kompetentni, odgovorni i informirani, a to se može postići samo ako su primjereno obrazovani i ako se cijeli radni vijek usavršavaju.
Prilagođenost obitelji
– Fleksibilno radno vrijeme problem je koji se kod nas ističe 20-tak godina kao nedostatak i način da se poboljšaju uvjeti rada i zapošljavanja. No, mi smo po tome na začelju među zemljama u EU. Fleksibilno radno vrijeme znači da radnici mogu sami odlučivati o vremenu odlaska i dolaska na posao i da prekovremene sate mogu koristiti za slobodne dane. Kod pretvaranja prekovremenih u slobodne dane stojimo relativno dobro, oko 50% poduzeća to omogućava, a u Finskoj je 85% takvih poduzeća. Mi smo u EU najlošiji po tzv. kliznom radnom vremenu koje je omogućeno u samo 30% poduzeća, dok ga Finska ima u 90% poduzeća. Najlošiji smo u EU i po korištenju skraćenog radnog vremena koje neki zaposlenici koriste u svega 9% poduzeća, a iza nas je Poljska sa 21% takvih poduzeća. Rad sa skraćenim radnim vremenom gotovo i ne postoji kod nas, a najčešće se koristi za njegu člana obitelji ili zbog zdravstvenih razloga. U razvijenim zemljama vrlo je popularan i koristi se u čak 90% poduzeća u Nizozemskoj i Austriji. Najčešće ga koriste žene s velikom obiteljskom odgovornošću i time se potiče veće zapošljavanje žena. Mogućnost zapošljavanja na nepuno i fleksibilno radno vrijeme djeluje pozitivno na dobrobit radnika jer im omogućuje bolje usklađivanje radnog i obiteljskog života – kaže Kaliterna Lipovčan.
Istraživanje Eurofounda pokazalo je da 84% rukovoditelja i 67% predstavnika radnika radnu klimu ocjenjuje kao dobru ili vrlo dobru. Je li taj podatak realan za našu zemlju?
– Jasno je da su menadžeri u velikom postotku zadovoljni klimom u poduzećima, oni je i stvaraju, no predstavnici radnika nisu relevantni kad je riječ o zadovoljstvu zaposlenika jer bi same radnike o tome trebalo ispitati. Sumnjam da bi u Hrvatskoj 67% njih reklo da je zadovoljno radnim uvjetima, osim ako se ne povode za tim da je pozitivna već činjenica da rade.
>> Dobit dijelim s radnicima jer su i oni zaslužni za uspjeh i posao