I veliki Vinci u utrci za monetizaciju autocesta

Nakon što je za Hrvatsku poštansku banku Vlada dobila začudno tanku ponudu Erstea te sudeći po vrlo opreznim najavama investitora zainteresiranih za preuzimanje Croatia osiguranja, dojam je da je monetizacija autocesta ključni posao koji će obilježiti 2014. godinu te osigurati barem srednjoročnu stabilnost hrvatskih javnih financija.

Otprije je poznato da bi se kao konzorcij za koncesiju trebale natjecati dvije grupe ponuđača.

Dvije grupe

Na jednoj su strani velika investicijska kuća Goldman Sachs i tri domaća investicijska fonda (AZ, PBZ Croatia osiguranje i Erste Plavi). Velika je novost da im se kao partner u projektu koji će biti zadužen za upravljanje autocestama priključila golema međunarodna grupacija Vinci s poslovima u 100 zemalja i 193 tisuće zaposlenih. Kako doznajemo, aktivnosti vezane za zaključenje ugovora o sklapanju konzorcija s Goldman Sachsom kao nositeljem dosižu svoj vrhunac; menadžment iz okupljenih tvrtki svakodnevno vodi višesatne pregovore i prolaze svaki detalj ugovora koji će regulirati njihove međusobne odnose kao i odnose s hrvatskom državom.

Najnovije informacije govore da se od tri mirovinska fonda jedan ipak nećka oko sudjelovanja u konzorciju, a to upućuje na složenu prirodu dogovora koji se želi postići s Hrvatskom. U drugoj grupi, kao što smo već pisali, velika je investicijska kuća Macquarie te Raiffeisen mirovinski fond. Treba ponoviti da je poprilično iznenađenje da je došlo do podjele u nastupu hrvatskih mirovinskih fondova jer se Raiffeisen odlučio za partnerstvo s drugim igračem.

Naravno da svaki fond-menadžer mora donositi odluke koje su od interesa za štediše mirovinskih fondova ovisno o vlastitoj procjeni, ali neslužbene informacije govore da bi u pozadini mogli biti i neki drugi interesi, primjerice oni banke vlasnice društva za upravljanje mirovinskim fondom. Bilo kako bilo, sigurno je da će od budućih prihoda autocesta imati koristi barem jedan dio hrvatskih mirovinskih štediša. To je kao da su u polufinalu po dva domaća kluba s dvije strane.

Dok Macquaire zapošljava oko 14 tisuća ljudi u 28 zemalja i ima 359 milijardi dolara pod upravljanjem, Goldman Sachs doslovno je planetarni igrač star 145 godina, ima 33 tisuće zaposlenih, a prema izvještaju iz 2012. upravlja imovinom od 965 milijardi dolara.

Dojam je da ulazak velikog Vincija u konzorcij koji se okupio oko Goldman Sachsa ima posebnu težinu. Radi se, naime, o kompaniji s ogromnim iskustvom u dizajniranju, financiranju, gradnji i upravljanju infrastrukturom i raznim postrojenjima. O upravljanju autocestama znaju sve. Samo u Francuskoj drže koncesiju više od 4385 kilometara autocesta, a istim poslom bave se, kad su u pitanju infrastruktura i javni objekti, u još 20 zemalja.

Posao desetljeća u Hrvatskoj za njih je samo još jedan u nizu. Primjerice, ovaj mjesec sudjelovali su u dealu u kojem je sa Slovačkom dogovoreno refinanciranje “expresswaya” teško 1,24 milijarde eura, čime je ta zemlja uštedjela 150 milijuna eura.

Monetizacija je nužna

S obzirom na to da je Hrvatska ušla u europsku proceduru fiskalnog deficita, bit će teško zamisliti sljedeću fiskalnu godinu bez dogovora o autocestama. Iako će monetizacija autocesta bitnije statistički djelovati na smanjivanje ukupnog javnog duga, a sa samo nešto više od milijarde utjecati na smanjenje fiskalnog deficita, bez tog deala sljedeća godina mogla bi biti dramatična do granica neodrživosti cijene zaduživanja.

Kao što je više puta isticao potpredsjednik Vlade Branko Grčić, monetizacija autocesta trebala bi Hrvatskoj otvoriti mali prostor za disanje. kontekstu ulaska hrvatskih mirovinskih fondova u dogovor o autocestama, posebnu težinu dobivaju glasine o mogućem zamrzavanju uplata u drugi mirovinski stup zbog fiskalnih problema Republike Hrvatske. U trenutku dok se mirovinski fondovi pokazuju kao faktor ukupne financijske stabilnosti zbog goleme akumulirane mirovinske štednje disperzirane u državne vrijednosnice i manjim dijelom u dionice, vrlo je nelagodno iznova slušati ideje o razbijanju kakvog-takvog održivog sustava.

Teorijski bi takvo rješenje bilo moguće jer ne bi diralo u osobnu imovinu mirovinskih štediša (tako je zakonom definirana mirovinska štednja u Hrvatskoj), ali bi čak i privremeni prekid obveznog ulaganja značio gotovo siguran kolaps mirovinske reforme, umjesto da se s reformom nastavi.