Imamo Hrvatsku: Zemlja u kojoj nitko ne pita za prvi milijun

I to smo doživjeli: jasno izgovorena poruka s govornice: nećemo vas pitati za prvi milijun, ali svakako hoćemo za drugi, treći... I to je nešto, jer, koliko znamo, do sada nitko nikoga ništa nije pitao. No, dobro, ima i drugih, reći ćete, koji bi to trebali obavljati umjesto šefa regulatorne financijske agencije.

Ali, kad ste čuli da su u Hrvatskoj poreznici nekoga ogulili zato što nije platio porez? Ili barem nekoga tko doista nešto i ima. A ne neku baku na ličkoj magistrali koja bez dozvole prodaje domaći sir škripavac i završi iza rešetaka jer ne može ni tu mizernu kaznu platiti. Ono kad poreznici obuku nekoga u francuske čizme, upere mu lampu u oči , pa se taj preznojava i pokušava izmoljakati nekakav plan kako da vrati zaostale milijune umjesto da na nekoliko godina završi u pržun, e o tome znamo samo iz američkih filmova.

Od Al Caponea do Michaela Jacksona, američki IRS efikasnijij je od LAPD i NYPD zajedno (Ne znamo što je HANFA,  ali ove kratice smo valjda svi naučili iz policijskih serija). Kad ste čuli da su poreznici nekoga pitali za kuće, vile, jahte i limuzine i pustu imovinu koju su poklonili ženi, djeci i rođacima. Kao da je ta imovina na taj način potpuno oprana?

No, dobro, i kod nas se nešto zbiva, kad političarima ili tužiteljima (a i oni su političke ličnosti) treba neka javna akcija, policija je obično uslužna, pa se organizira šou za kamere i novinare, makar nakon nekoliko mjeseci sve palo u vodu.

Kad bi se sudilo prema pravomoćnim presudama, reklo bi se da u Hrvatskoj korupcije zapravo i nema - šteta što se ljestvice ne rade na takav način - nego na osnovi onog maglovitog osjećaja koji tako zna prevariti hrvatske građane (rekli bi političari, barem oni koji su u tom trenutku na vlasti). Ako nešto i završi na sudu obično ode u zastaru i - papala maca. No, ako se već počinitelja ne može kazneno goniti, znači li to da se doista ne može nadoknaditi počinjena šteta?

Sad ću opet biti naivan: ako ja nekome ukradem milijun, pa me nakon nekoliko godina otkriju s još nekoliko milijuna imovine - znači li to da mi ne mogu uzeti barem taj prvi milijun? Ili je doista važno jesam li taj prvi milijun opljačkao u banci ili sam nekoga prevario ili ga poštenoz aradio na burzi nakon što sam umjetno napumpavao dionice neke tvrtke koja u tom trenutku jednostavno nije mogla toliko vrijediti.

Čuli smo mnogo obećanja i mnogo opravdanja, rekli su nam i da je revizija privatizacije ispunila svoju svrhu Koju? Da znamo ono što smo od početka znali, da su nas prevarili, pokrali i da bi mirnije spavali da nismo ni za šta pitali, ako je već unaprijed određeno da od svega baš ništa neće biti, da nitko neće biti oglobljen, a kamoli završiti u zatvoru. Doista, imamo Hrvatsku, zemlju u kojoj nitko nikad nije pitao ni za prvi ni za drugi ili treći milijun.

Možemo li obećanje koje je Ante Samodol dao shvatiti i na pozitivan način? Sve dok netko ne kaže da neće biti poštede za kunu kao ni za milijun, bojim se da će završiti na isti način. Za utjehu, ostaju nam američke policijske i forenzičke serije.