– Tijekom prvih 50 godina postojanja Ina je usprkos brojnim izazovima, krizama, promjenama tržišnih modela i društvenih uređenja te Domovinskom ratu uspjela očuvati kontinuitet poslovanja. Taj kontinuitet bio je posljedica činjenice da je kompanijom upravljala struka, a ostvario se kroz kontinuirani razvoj svih triju djelatnosti tvrtke, od istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, preko njihove prerade i oplemenjivanja, do prodaje i ostalih komercijalnih poslova. Takav kontinuitet mora biti očuvan i u budućnosti – zaključak je izlaganja koje je prošli tjedan održao nekadašnji Inin generalni direktor Petar Fleković.
Fleković, koji je kompaniju vodio tijekom većeg dijela osamdesetih, bio je jedan od šest nekadašnjih čelnih ljudi Ine koji su na poziv predsjednika uprave Ine Zoltana Aldotta sudjelovali na okupljanju organiziranom u povodu 50. obljetnice osnivanja kompanije. Diskusija u kojoj su, uz Flekovića i Aldotta, sudjelovali i Nikica Valentić, Franjo Gregurić, Vladimir Koščec, Davor Štern i Tomislav Dragičević, jedinstveni je događaj s obzirom na to da je to prvi put da su se na jednome mjestu okupili ljudi koji su upravljali Inom tijekom većeg dijela posljednjih 35 godina – razdoblja u kojem je Ina ostvarila neke od najvećih uspjeha, ali prolazila i kroz teške trenutke. S obzirom na trenutačne izazove s kojima je kompanija suočena, pouke iz prošlosti neosporno mogu biti i dobar putokaz za budućnost.
Nikica Valentić upravljanje kompanijom preuzeo je u najtežem razdoblju kompanijine povijesti, 1990. godine kad je Hrvatska bila pod agresijom, a dio njezina teritorija pod okupacijom.
Pomagalo se u obrani
Ipak, i u takvom periodu, tvrdi Valentić, Ina ne samo da je izvršavala svoje dužnosti nego se i širila.
– Bilo je to teško vrijeme, naslijedili smo SOUR s otprilike 420 tisuća radnika. U suradnji s Vladom donesen je kratki zakon – četiri ili pet članaka – kojim je Ina transformirana u vertikalno integriranu kompaniju. Velika podrška bio nam je predsjednik Tuđman koji je razumio da se Inu kao stožernu hrvatsku kompaniju ne smije kompromitirati. Upravo to je razlog zašto nikad nisam dopustio da se Ina izravno bavi nabavom oružja, znajući da bi nas to dovelo na crne liste diljem svijeta. Pomagali smo obrani Hrvatske puno elegantnije, a pritom smo se i širili. Primjerice, kupili smo udjel u slovenskom Istrabenzu, a uredno smo se uknjižili i na svu imovinu stečenu temeljem deviznih plasmana u privredu. Znali smo da će prije ili kasnije doći mir. Jasno je da budućnost Ine mora biti ekonomski održiva, no pritom se moraju uzeti u obzir i socijalni aspekt Inina poslovanja u nekim regijama Hrvatske, ali i psihološki moment. Ako je Ina kao vertikalno integrirana kompanija uspješno prebrodila rat, mora to ostati i u miru – u emotivnom nastupu poručio je Valentić, koji je čelnu poziciju u Ini napustio 1993. Valentića je naslijedio dotadašnji premijer Franjo Gregurić, kojeg također uz tu naftnu kompaniju vežu emocije.
– Ja sam kao student bio stipendist Rafinerije Sisak. Teško mi je danas gledati probleme s kojima je tvrtka suočena, naročito Naftaplin. I u vrijeme rata radili smo u Angoli, Egiptu, te kao servis pri sekundarnim metodama eksploatacije u Rusiji. Dakle, Naftaplin je bio srce Ine, čije su sposobnosti globalno bile na cijeni. Ne znam što je danas od toga ostalo, no mora se postići zajednički jezik kako bi se Ina vratila na te stare pozicije. Ne mogu prihvatiti tvrdnje da se to ne može. Mi smo usred Domovinskog rata uspjeli sagraditi prvi naftovod od terminala u Omišlju do naše rafinerije u Rijeci. Dakle, investicije su se realizirale i u puno gorim vremenima – rekao je Gregurić, naglasivši da je oduvijek Ina bila predmet interesa politike, što je često i vrlo negativno na nju utjecalo.
Mnogi su zamjerili
Svjedok takvih političkih interesa bio je i Vladimir Koščec, varaždinski menadžer koji je kompaniju vodio samo šest mjeseci 1995. godine.
– Jednostavno, tvrtku je trebalo restrukturirati – imala je više od 24 tisuće zaposlenih – a još za to nije sazrela klima. Zapanjio sam se kad sam otkrio da kao glavni direktor imam sedam savjetnika, među kojima i savjetnicu za javne nastupe. Bila je to gospođa Hloverka Novak, koja se kasnije vratila u medije. Ona mi to nije zamjerila, ali mnogi jesu – rekao je Koščec koji nije imao vremena realizirati ideju stvaranja velike integrirane naftne kompanije od Baltika do Jadrana, koja je inicirana još u doba Franje Gregurića. Ta ideja ipak će doći vrlo blizu realizacije u mandatu Davora Šterna, potkraj 90-ih.
– Bilo nam je jasno da Ina više dalje ne može sama i prepoznali smo mađarski MOL kao dobrog partnera. Trebalo je to biti spajanje po ravnopravnoj osnovi, s pregovorima smo stigli daleko, no onda je umro predsjednik Tuđman, koji je bio veliki zagovornik te ideje, i sve je stalo. Žao mi je zbog toga. Čini mi se kako bi jedan takav model spajanja mogao biti prihvatljivo rješenje za odnose MOL-a i Hrvatske. U to bi možda u drugoj fazi ušao i slovenski Petrol te još neke kompanije, pa bismo imali snažnu regionalnu energetsku kompaniju – ustvrdio je Štern. Ipak, nekoliko godina kasnije MOL će privatizacijom postati strateški partner Ine, a onda 2009. i preuzeti upravljanje kompanijom.
U tom razdoblju na čelu tvrtke bio je Tomislav Dragičević, čovjek s najdužim mandatom na čelu kompanije.
– Ja sam zadnji generalni direktor Ine. Već početkom mog mandata uvedena je višečlana uprava, koja je na snazi i danas. To je bio uvjet stranih banaka koje su 2000. prijetile da će se temeljem potraživanja od Ine upisati kao vlasnici dionica. Preostali uvjeti bili su privatizacija i liberalizacija tržišta. Tada se kao partner pojavio MOL i nema sumnje da je mađarska kompanija pomogla da Ina održi taj kontinuitet i razinu struke. Pa i u slučaju rafinerija, često se prešućuje da su naše rafinerije 2004. dobile nagradu kao najbolje u jugoistočnoj Europi. Dakle, radilo se, iako su neke prilike propuštene. Činjenica jest da je inicijalni dogovor s MOL-om podrazumijevao da ćemo mi pokrivati bivše jugoslavensko tržište. Tad je to bio dobar dogovor, sad je iz raznih okolnosti postao slab. Dakle, treba nešto mijenjati, a da bi se to napravilo, mora se pregovarati – poručuje Dragičević.
>>Končar bez strateškog partnera, konzorcij s Inom ulazi u Petrokemiju
>>MOL: Ne postoji čarobni štapić koji bi spasio rafineriju Sisak
>>INA zaprimila rješenje ministarstva o ponovnom oduzimanju dozvola za istraživanje
lopovi bili onda,lopovi i sad