Istraživanje nafte i plina u Jadranu nije san nego projekt u visokoj fazi pripremljenosti. U travnju se otvara natječaj za istraživanje polja, a već se 30-ak tvrtki priprema za natjecanje.
Među njima su sve vodeće tvrtke u naftnom svijetu, od američkog Exxon Mobilea do domaće Ine.
Rasprodan ‘data room’
Za ulazak u “data room”, u kojem se može “zaviriti” u prve podatke o bogatstvima Jadrana, vlada navala. Barbara Dorić, voditeljica Agencije za ugljikovodike, izjavila je da zahtjevi stižu sa svih strana svijeta te da je rasprodan tjednima unaprijed. Ulazak u data room svaku će tvrtku koštati 5000 eura, a dopušten je ulazak samo za pet osoba istovremeno pri čemu nitko ne smije ništa snimati, zapisivati, slikati ili prepisivati. Nakon uvida u općenitu kartu, detaljnije podatke o podmorju investitori plaćaju između 100 i 500 eura po kilometru.
Tada odlučuju hoće li se u travnju natjecati za jedno od 29 polja koje će država ponuditi na natječaj. A ulaznica za data room prva je od niza naknada koje će ulagači morati platiti ako namjeravaju profitirati od eksploatacije nafte i plina u Jadranu. Sustav naknada sadržan je u uredbi koju je Vlada prihvatila na sjednici u četvrtak. Bit će šest različitih vrsta novčanih naknada, od kojih je važnija podjela količina dobivenih ugljikovodika. Svaki će investitor plaćati administrativne troškove od 600.000 kuna godišnje, a oni će se svake godine uvećavati za 4 posto. I sklapanje ugovora košta, i to najmanje 1,4 milijuna kuna, ali taj je iznos predmet nadmetanja.
Šest naknada
Tko ponudi više novca za ugovor, ima prednost u dobivanju koncesije. Od novčanih naknada tu su i naknade za istraživanje od 400 kuna po četvornom kilometru godišnje ili u fazi eksploatacije od 4000 kuna za istu površinu. Daleko je izdašnija naknada za dobivene količine. Drugim riječima, ulagači moraju platiti 10 posto tržišne vrijednosti plina ili nafte koju eksploatiraju, a dobiveni iznos dijeli se između države, koja će dobiti polovicu, županija koje sudjeluju sa 20 posto i lokalnih jedinica koje će dobiti 30 posto.
Državi pak ide fiksna naknada za izvađenu naftu ili plin pri čemu se plaća 1,4 milijuna kuna na svakih 50.000 barela nafte ili 900.000 kuna svakih 25.000 BOE-a. Najvažniji dio naplate određivat će omjer prihoda i rashoda nastalih ‘vađenjem’ nafte i plina. Ako su prihodi manji od rashoda ili jednaki njima, onda ulagač može zadržati 90 posto energenata, ali ako su prihodi dvostruko veći od troškova, državi mora prepustiti čak 40 posto nafte i plina koje nađe i izvadi.
Ulagači će plačati vladi i u nafti.Vlada će prodavati tu istu naftu svojim građanima kao da je dopremljena iz Venecuele ili Aljaske.Sumnjam da će biti benzin jeftiniji u Hrvatskoj u odnosu na zemlje koje će koristiti naftu iz Jadrana.Biti će samo skuplja.Dobro je novinarka primjtila novac ide vladi i narod od zarade neće imati ništa kad se svi podmire.Proizvodimo 80% plina iz vlastitih nalazišta a građani ga plačaju kao da je iz Rusije ili Bliskog istoka.