Izazovi bankara

Bankarski rizici, uvjerili smo se ove godine, mogu biti snažan pokretač krize. Zato osobe zadužene za upravljanje rizicima u bankama moraju biti vrlo odgovorne, ali svakako i stručne. Pred njima su i novi zahtjevi s obzirom na Zakon o kreditnim institucijama, koji stupa na snagu sljedeće godine. Upravo su zato i stručnjaci iz tog područja posljednjih mjeseci na tržištu veoma traženi. U cilju boljeg upravljanja rizicima zakon traži i veću odgovornost uprave te jednog neovisnog člana Nadzornog odbora.


Davor Holjevac, viceguverner HNB-a, poručuje kako od bankara ponajprije očekuje da prouče ZOKI (Zakon o kreditnim institucijama) uključujući i sve podzakonske akte koji će biti doneseni 2. siječnja.

– Odgovornost se očekuje od uprava, izvršnih direktora i rukovodećeg kadara, a potpora od vlasnika mora postojati. To je hijerarhija koja ide od vlasničke strukture. Zakon nije jednostavan i zahtijeva puno posla u smislu upravljanja rizicima – kaže Holjevac.

Zoran Sikora, izvršni direktor sektora za upravljanje rizicima u Hrvatskoj poštanskoj banci, kaže da bi, nakon što se prouči novi zakonski okvir, osnovno pitanje u bankama trebalo biti: u kojoj je mjeri sustav upravljanja rizicima dio sustava korporativnog upravljanja.

– Ustrojavanje funkcije upravljanja rizicima u hrvatskim bankama započelo prije desetak godina. Praćenjem promjena, razmjenom iskustava i edukacijom u tom se vremenu formirala grupa ljudi koji su profesionalno kompetentni – kaže Sikora i dodaje: – Banke koje su dio velikih europskih bankarskih grupacija kod rješavanja složenijih problema mogu računati na podršku i prijenos znanja iz matičnih banaka i to im daje konkurentsku prednost u odnosu na banke koje na takvu podršku ne mogu računati.

Maja Kuhar Sobin, glavna tajnica Erste Steiermarkische banke, potvrđuje da im je prednost to što imaju stranog vlasnika jer je usklađivanje s EU regulativom na razini grupe, pa tako i banke, započelo još 2004. godine.

Jačanje timova
– U sklopu toga započeto je s edukacijom kadrova i novim zapošljavanjima. Međutim, trenutačno se procjenjuje jesu li organizacijske jedinice dovoljno ekipirane s obzirom na zahtjeve koje propisuje ZOKI. Pokaže li se da nisu, timovi će biti dodatno pojačani novim zaposlenicima – kaže Kuhar Sobin.

Ivan Šverko, direktor sektora upravljanja rizicima Hypo Alpe Adria banke, potvrđuje da se i kod njih pojačavaju organizacijski dijelovi upravljanja rizicima – i to novim ljudima i zadacima.

Anton Starčević, glavni ekonomist Raiffeisen banke postavlja pitanje opstanka malih banaka te upozorava na skepticizam prema načinu kako će uprave malih banaka uspjeti pokriti sva područja kontrole, odnosno kako će osigurati dovoljno prihoda da bi im se poslovanje isplatilo.

– Mislimo da će uprave malih banaka težiti specijalizaciji jer nastojanje da budu univerzalne banke nije najbolje rješenje za njih – kaže Starčević.

Holjevac kaže da opstanak malih banaka ovisi o pripremi njihovih uprava, iako treba imati na umu kompleksnost upravljanja rizicima te potrebu novih zaposlenika poput internih kontrolora itd.

No izgleda da su uprave malih banaka ozbiljno shvatile zadaću i tijekom posljednjih mjeseci vrlo često uviđa se prelazak kadra iz većih u manje banke.

– Manjim bankama potrebni su educirani ljudi kako bi se uskladile sa zakonom. Njima je uvođenje ZOKI-ja potpuno novi izazov jer nemaju stranog vlasnika pa se, sukladno, do sada nisu usklađivali s dosezima Basela II – kaže Šverko.

– Velike banke imaju veće mogućnosti educiranja kadrova nego što je to slučaj u malim bankama. Dok je u velikim bankama mogućnost da djelatnici pokažu sve što znaju znatno manja, djelatnici manjih banaka mogu bolje iskoristiti sva stečena znanja – tvrdi Starčević.

Sikora kaže da je dio karijere proveo u velikim hrvatskim bankama te tvrdi da ljude koji rade u upravljanju rizicima u velikim bankama može u manje banke privući situacija u kojoj im se otvara prostor za iskazivanje profesionalne kreativnosti. Veći sustavi imaju izraženiju hijerarhiju, a osim toga dijelovi su većih grupacija, pa se jedan, možda atraktivniji dio posla obavlja i izvan zemlje.

Sudionici okruglog stola osvrnuli su se i na aktualnu svjetsku krizu, koja je počela od banaka, pa je upravljanje rizicima tim više pod povećalom. A pokušali su i odgonetnuti je li profil i obrazovanje zaposlenika u tom području krivac za sadašnje stanje.

– Problem je što su se rizicima počeli sve više baviti matematičari, a ne ekonomisti. Stvoreni su teoretski modeli koji matematički procjenjuju rizike, ali su se udaljili od osnovnog pitanja može li krajnji korisnik vraćati posuđeni novac ili ne. Upravo je zato i nastao balon rizičnih kreditnih izvedenica bez realne kvalitete – tvrdi Starčević.

– U zadnjih dvadesetak godina upravljanje rizicima razvilo se u disciplinu i danas se od stručnjaka u upravljanju rizicima zahtijeva poznavanje rezultata i vladanje tehnikama iz više različitih područja. U projektima usklađivanja s novom regulativom velik je naglasak bio na korištenju kvantitativnih metoda i modela, pa danas u području upravljanja rizicima radi veći broj ljudi educiranih iz područja kvantitativnih disciplina – kaže Sikora.

Matematičari ili ekonomisti
Sikora nastavlja da isključivo kvantitativni pristup funkciji upravljanja rizicima neće biti dovoljan kada na red dođu problemi koji su u području pravnog i ekonomskog okvira. Takvih stručnjaka vjerojatno nema previše na hrvatskom tržištu. U ovoj financijskoj krizi pokazala se potreba za novim iskoracima u razvoju kvantitativnih modela za upravljanje rizicima, ali još veća potreba za razvojem multidisciplinarnog upravljanja rizicima.

– Kao ekonomist mogu reći da je matematika odličan alat, ali se logika ne smije zaboraviti. Svi ti modeli imaju svoje pretpostavke i ograničenja, kao što je ta da ne funkcioniraju naročito dobro u stresnim situacijama. No vrlo često i ekonomski korisnici tih modela ne razumiju pretpostavke i ograničenja, pa se izgubi dodir s realnošću. Zato se mora težiti interdisciplinarnim timovima i vizijama, a s ciljem pokrivanja svih rizika – kaže Šverko.

Holjevac pak zaključuje da nema te matematike koja može zamijeniti zdravu logiku vezanu za potrebni kapital, naplatu i sl. – Nitko ne može staviti u formulu procjenu toga što se i koja kombinatorika događa u mojoj glavi, kako ću postupiti da nešto ne bih ili bih odradio.

Novi zakon predviđa i veću odgovornost uprave.

– Ona i mora preuzeti odgovornost za ono što vodi jer je njoj povjereno vođenje jedne kreditne institucije. S jasnom definicijom što može, što ne raditi, što je dobro, kakve rizike može imati itd. – kaže Holjevac i dodaje: – Dvije su stube u sankcijama pa se neće kao u zakonu o bankama uprava odmah kažnjavati, nego bi se problemi početno rješavali sporazumom – između uprave i supervizora – s dogovorom da će se stvari popraviti za neko vrijeme. Jer, cilj je smanjenje rizika.

Zato je odgovornost uprave veća – jer će morati više znati, imat će dvije mogućnosti a u trenutku kada sporazum ne izvrši ili će količina pogrešaka biti velika, tada ulazi u drugu kategoriju prekršajne prijave. Minusi će se brojati upravi u svakoj banci, jer ako se nešto krivo radi u jednoj banci, pa u drugoj, onda to mora biti evidentirano. Mislim da je to dobro i da na taj način uprave neće biti samo izvršitelji direktiva koji dolaze tko zna odakle, a što je bio slučaj – tvrdi Holjevac.

Mnogi su mišljenja da Hrvatska nema dovoljno neovisnih stručnjaka iz područja financija koji će ubuduće morati sjediti u NO kreditnih institucija.

– Mislim da je potreban neovisan stručnjak koji će, neopterećen ciljevima koje banka želi postići, reći barem što misli – da je nešto preopasno, prerizično, nedovoljno istraženo... On neće moći preglasati mišljenja ostalih članova NO, no bit će zabilježeno da je netko upozorio. EK je za takvo što i dao preporuku. Siguran sam da u Hrvatskoj ima dovoljno ljudi koji razumiju problematiku ne samo bankarstva nego i bit biznisa. Ponekad podcjenjujemo naše znanje. Ono je, sigurno, u mnogo slučajeva puno bolje od onog što zna doći izvana i ‘prodavati’ ono što već znamo – zaključuje Holjevac.