Bit će i te kako zanimljivo vidjeti kakav su to plan B za brodogradnju iskovali premijerkini savjetnici. Željko Lovrinčević, ekonomist s najduljim savjetničkim stažem, najavio je da već imaju plan B, ali ga ne smiju javno izreći. Mogli bismo se kladiti da će još zanimljivije od samog plana B biti razlog zbog čega Vlada i njezini savjetnici nisu htjeli ili nisu smjeli ništa reći o planu B. Stoga ćemo se, kao i u drugim sličnim slučajevima kad netko nešto namjerno prešućuje javnosti zbog navodnih “viših interesa”, zabavljati nagađanjem o “pravoj” prirodi plana B.
Prvo, može se pretpostaviti kako taj plan B predviđa nešto što se vrlo vjerojatno neće svidjeti budućim partnerima iz Europske unije. Isto tako, možemo pretpostaviti da je taj plan takve prirode da se neće svidjeti ni škveranima, a podjednako smo uvjereni da će na famozni plan B (koji je sigurno izvjesniji od plana A, tj. privatizacije) s puno ljutnje reagirati i porezni obveznici. U ovakvoj brodogradnji, bez njih se ne može.
Situacija je, naime, u brodogradnji takva da je potpuno iluzorno, ako propadne privatizacija, kovati bilo kakav plan B osim možda stečaja s pokušajem preustroja. Pri tome čak i pokušaj preustroja nakon svih ovih godina treba uzeti s puno zadrške.
Bilo bi najpoštenije to jednostavno priznati škveranima nego buditi nerealne nade.
Proteklih dana rastrčali su se Vladini službenici po bijelom svijetu ne bi li uvalili komu hrvatska brodogradilišta. Pa su bili u .J. Koreji, Kini. Vuku za rukav, potežu, nude po najnižim cijenama, a nitko ne trza. Činjenica je da brodogradnja svugdje u svijetu bilježi pad narudžbi, proizvodnje. Recesija. A u recesiji nitko pametan ne prodaje ni bicikl, kamo li strateške grane industrije. Naši prodavači ( lako li je prodavati tuđe,hm) troše novac za skupe karte, a uporno ignoriraju ljude koji su dosad iskazali interes za kupnju kao što su Zepter, Končar. Po dosadašnjem radu Vlade, lako je zaključiti kako nemaju nikakvog \"plana B\" jer se pokazalo kako nikad nisu imali ni plana A. Rade stihijski, neznalački i izrazito štetno po našu sadašnjost i budućnost. Unatoč povećanju trošarina, poreza i uvođenja harača, porezni prihodi padaju li, padaju. To im je mogao reći svaki pučkoškolac - da će se desiti. I ovdje, u brodogradnji izgleda da je pamet rekla adio. Brodogradnja je izvozna djelatnost. Njen profit ovisi o tečaju. Tečaj je umjetan i precijenjen. Već 16 godina. Ako uzmemo minimalnu precijenjenost od 15%, lako je izračunati koliko je Vlada novca ukrala brodogradnji, a zbrojem danih subvencija vidjeti je li uopće išta dala brodogradnji, ili je samo vratila tečajnu razliku. U slučaju bankrota brodogradnje, bankrot države je posljedica. Ili drugačije - morat ćemo nekomu predati HEP bez lipe, Hrvatske šume za kunu.