'Još niti jedna arbitražna odluka nije pravomoćno poništena'

Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Ivan Vladić, poništio je pravorijek arbitražnog vijeća pri Stalnom arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a temeljem kojeg je grad Split od 2016. imao u vezi gradnje Spaladiuma dug od 53 milijuna eura prema UniCredit Zagrebačkoj i ERSTE banci. Prof. dr. sc. Dejan Kružić sa splitskog Ekonomskog fakulteta još lani je govorio kako će se arbitri “sramiti” svoje odluke, a sada je u Slobodnoj Dalmaciji poručio kako HGK treba promisliti kakva vijeća za arbitražu rade, tko u njima sjedi i kakve odluke donose. O tomu smo razgovarali s prof. dr. sc. Hrvojem Sikirićem, predsjednikom Stalnog arbitražnog sudišta pri HGK.

Stavovi prof. Kružića baš i nisu reklama za SAS i HGK, i to uoči 27. Hrvatskih arbitražnih dana, koji se održavaju 5. i 6. prosinca?

Radi se o prvostupanjskoj odluci, na koju se može uložiti, a što se može i očekivati, pravni lijek pa će se tada znati sudbina tog pravorijeka. To nije prvi poništaj samo što je ova sudska odluka dobila veliku medijsku pažnju jer je jedna od stranaka jedan od najvećih gradova. Prema podacima SAS-a pri HGK još niti jedan arbitražni pravorijek nije pravomoćno poništen, a u inozemstvu su njegovi pravorijeci uvijek priznati i ovrha provedena. To je najbolja reklama radu Sudišta, kao i to što se međunarodna konferencija o arbitraži održava 27. put uz nazočnost brojnih domaćih i stranih stručnjaka. HGK je asocijacija gospodarstvenika i njezina je misija doprinositi poboljšanju uvjeta poslovanja svojih članova pa i pružanjem usluge rješavanja sporova arbitražom. Sudište je u svojem radu posve neovisno o Komori. Komora pomaže osiguravajući mu personalne i prostorne uvjete za rad i tako podržava arbitražu kao način rješavanja sporova.

Prema tome, nije se radilo o poništenju “odluke HGK” ili “pravorijeka HGK”, čime je “spašen” grad, kako su neki mediji prenosili. HGK ne presuđuje, a niti SAS donosi pravorijeke, već ih donosi arbitražni sud Sudišta, arbitražno vijeće, u pravilu od tri člana, ili arbitar pojedinac. Možete reći da se radi o nijansama, ali ne bih se složio. Radi se o nepoznavanju sustava pa i uloge HGK. Novinari bi to trebali znati, jer vijesti i naslovi kakvih je bilo, mogu izazvati opravdanu sumnju u djelovanje Komore, pa i protumačiti da HGK ili SAS svojim odlukama nekoga “uništava”.

Tko imenuje arbitražno vijeće?

HGK sigurno ne imenuje, niti to čini SAS. Arbitražni postupci uređeni su tzv. Zagrebačkim pravilima, a pitanja koja nisu u njima uređena, uređuju se odredbama Zakona o arbitraži. Prema pravilima, izbor svakog arbitražnog vijeća, pa i u ovom predmetu, odvija se tako da svaka stranka imenuje jednog arbitra, a onda arbitri imenuju predsjednika vijeća. Jedino ako se ne mogu o tomu sporazumjeti, što u ovom predmetu nije bio slučaj, imenovao bi ga predsjednik SAS HGK.

Tko su bili arbitri koji su donijeli poništeni pravorijek?

Mogu vam reći samo da su stranke za arbitre imenovale dvojicu profesora pravnih fakulteta, a da je predsjednik arbitražnog vijeća bio sudac Vrhovnog suda. Sva trojica arbitara imaju znatno arbitražno iskustvo.

Tko sve može biti arbitar?

Prema Zakonu o arbitraži nikoga se ne može spriječiti da bude arbitar osim ako su se stranke drugačije sporazumjele. Jedino je za suce propisano da mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitražnog vijeća ili za arbitra pojedinca. Dakako, za arbitra je potrebno znanje, iskustvo, stručnost, o čemu stranke i te kako vode računa pri izboru arbitara.

Kako odlučuju arbitri?

Pravila arbitražnog postupka sadržana su u Zagrebačkim pravilima i Zakonu o arbitraži, s tim što se stranke mogu sporazumjeti da ta pravila prilagode svojem konkretnom postupku. Ako se nisu drugačije sporazumjeli, arbitražno vijeće odlučuje većinom glasova. Poništeni pravorijek donesen je jednoglasno. Punomoćnici stranaka zahvalili su arbitražnom vijeću na izvrsno provedenom postupku.

Kakav značaj ima pravorijek?

Po Zakonu o arbitraži ima snagu pravomoćne sudske odluke prema strankama, osim ako su izričito sporazumjeli da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja. Prema Zagrebačkim pravilima, to nije moguće pa pravorijek arbitražnog suda SAS HGK-a predstavlja ovršnu ispravu. Temeljne značajke arbitražnog postupka ujedno su i njegove prednosti pred sudskim postupkom. Prvo, to je autonomija stranaka. Stranke mogu izabrati arbitra koji će o njihovu sporu odlučivati, izabrati pravila postupka, jezik postupka i mjesto arbitraže. Izrazita prednost arbitraže jest njezina povjerljivost i isključenje javnosti.

Arbitraža je brža od sudskog postupka, osobito zbog toga što je protiv pravorijeka dopušten samo jedan pravni lijek, tužba za njegov poništaj i to iz zakonom vrlo ograničenog broja razloga. Bitno je naglasiti da se ne može ispitivati pravorijek u pogledu merituma, dakle sadržajnih utvrđenja arbitražnog suda. Arbitraža je načelno i jeftinija.

U arbitražnim postupcima s međunarodnim obilježjem, neusporedivo je veća sigurnost da će pravorijek biti priznat i ovrha provedena u inozemstvu, jer je uređeno Newyorškom konvencijom o priznanju i ovrsi stranih pravorijeka, koja je na snazi u preko 150 država.

Je li arbitraža rješenje za opterećenost sudova?

Od početka 2013. do studenog 2018. provedena su 172 arbitražna postupka pred SAS HGK, ukupne vrijednosti 270 milijuna eura, što znači da njihov broj nije takav da bi se moglo govoriti o rješavanju problema opterećenosti državnog sudstva, ali se rješavaju vrlo složeni sporovi. Niti u jednoj državi, arbitraža neće umanjiti sporove pred sudovima, no predstavlja učinkovito pravnu zaštitu poslovanja poduzetnika.