Prozori su integralni dio svake stambene građevine, ali i najvažniji faktor njezine energetske efikasnosti. Na prozore često otpada i do 50 posto ukupnih energetskih gubitaka izazvanih konstrukcijom nekog objekta. Uz to, prozori su i važan aspekt unutarnjeg uređenja doma, a bitni su i za životni komfor. Stoga je odabir kvalitetnih prozora iznimno važan zadatak, a u današnje vrijeme, kad je ponuda materijala, tehnologija i proizvođača bogata, mogućnost pogrešnog izbora veća je nego ikada prije. Kako odabrati kvalitetnu vanjsku stolariju?
Prije svega, treba utvrditi odgovaraju li tehničkim kriterijima. Prema važećim Tehničkim propisima, koeficijent U (prolazak topline) za prozore i balkonska vrata može iznositi max. U=1,80 W/m2K. Stari prozori na zgradama imaju koeficijent oko 3,00 – 3,50 W/m2K pa i više. Europska regulativa, pak, propisuje od 1,40 – 1,80 W/m2K. Ukupni toplinski gubici ovise i o osobinama prozorskog profila koji, ovisno o vrsti materijala od kojeg su izrađeni, moraju osigurati: dobro brtvljenje, profil s prekinutim termičkim mostom, nizak koeficijent prolaska topline.
Vrste gubitaka topline
Gubici topline kroz prozor dijele se na transmisijske, tj. gubitke kroz zatvoren prozor i ventilacijske – one kroz otvoren prozor. Kada se zbroje ovi gubici, dobiva se gubitak u energiji od 50 i više posto u odnosu na ukupne gubitke energije. Prozori se prema koeficijentu kreću od najboljih 0,8 W/m2K pa do najlošijih 3,50 W/m2K. Kvalitetni prozori smanjuju transmisijske gubitke, a ventilacijski gubici reguliraju se ili ugradnjom ventilacijskih uređaja ili ugradnjom ventilacijskih senzora. Senzor otvorenosti prozora povezan je s kontrolom grijanja/hlađenja i isključuje uređaj kad je prozor otvoren. Na transmisijske gubitke utječe više elemenata. Osnovni je element koeficijent termoenergetske prolaznosti kroz staklo i profil.
Koeficijent prolaza topline na staklima se smanjuje ugradnjom dvostrukih i trostrukih stakala čiji je međuprostor ispunjen zrakom ili u boljem slučaju inertnim plinom – argonom. S vanjske strane trebao bi postojati niskoemisijski premaz koji smanjuje zračenje topline preko prozora. Postavljanjem tog sloja samo s vanjske površine stakla dopušta se ulaz topline, ali ne i izlaz. Niskoemisijski premaz je bezbojan i ne utječe na prolaz svjetla. Staklo s takvim premazom zove se low-e staklo.
Prozor kao građevinski element treba osigurati zadovoljavajuću toplinsku izolaciju, zvučnu izolaciju i funkciju prirodnog provjetravanja. Ovo se postiže upotrebom odgovarajućeg materijala i komponenti: U-vrijednost koeficijenta prolaza toplote, ∆-vrijednost prolaska topline preko toplih mostova, a-vrijednost provjetravanja, g-vrijednost ulaska topline iz vanjskog izvora.
Prema podacima proizvođača, mijenjanje starog jednostrukog prozora novim dvostrukim (s U=1,30 W/m2K kao i niskoemisijskim premazom) investicija je koja se isplati često za tek dvije sezone grijanja. Ugradnja prozora oko 1,1 W/m2K slična je investicija, a oni koji imaju ispod 1,00 W/m2K postaju bitno skuplji u odnosu na uštede te se koriste samo kod pasivnih kuća.
Nadalje, bitan je odabir materijala. Aluminijski prozori konstrukcijski su postojani i otporni na vremenske uvjete. Oni ne stare i lako se održavaju. Prednost im je i da bojanje profila ne poskupljuje bitno profil pa je mogućnost kombiniranja boja veća u odnosu na PVC gdje druga boja osim bijele često značajno povećava konačnu cijenu proizvoda. Nedostatak aluminijskih prozora je visoka cijena, no zato im je vijek trajanja često i 50 godina.
Plastični prozori imaju bolju toplinsku zaštitu od aluminijskih, bolje brtve pa je i zvučna izolacija bolja. Cijena je prilično niža od aluminijskih, ali imaju kraći vijek trajanja i nisu prihvatljivi s ekološkog aspekta jer njihova proizvodnja i reciklaža zagađuju okolinu (neki profili sadrže kadmij, olovo, toksične omekšivače i sredstava za zaštitu od požara). Valja reći i da su zabilježeni problemi kupaca PVC stolarije već prve zime nakon ugradnje kada zbog emperaturnih razlika dolazi do velikog širenja ili skupljanja PVC-a.
Sljedeće je pitanje kakvo staklo ugraditi? Kako bi se smanjili toplinski gubici izostaklo je standardno staklo za alu i PVC-stolariju. Izostaklo je stakleno tijelo sastavljeno od najmanje dvije staklene površine gdje je međuprostor ispunjen suhim zrakom ili nekim drugim plinom, npr. argonom. Kvaliteta izostakla zavisi od kvaliteta materijala i načina izrade.
Staklo za izradu izostakala
1. Float staklo je ravno prozirno staklo i ugrađuje se u debljinama od 3 mm do 10 mm.
2. Laminirano staklo je sastavljeno od više float stakala zalijepljenih folijom. Ovo se staklo koristi iz sigurnosnih razloga jer ne puca u male komadiće prilikom oštećenja.
3. Kaljeno staklo je float staklo koje je termički obrađeno zbog poboljšanja mehaničkih osobina. U slučaju razbijanja raspada se na veliki broj malih komadića tupih rubova pa je vrlo sigurno.
4. Ornament stakla su stakla kod kojih je površina ukrašena različitim uzorcima.
5. Reflektirajuće staklo premazano je metalnim filmom koji dio svjetlosti odbija, a dio propušta.
Niski U-faktor kod izostakla ovisi i o:
1. Debljini i broju međuprostora (U-faktor smanjujemo većim brojem međuprostora i što većom širinom).
2. Punjenje međuprostora (Izostaklo puni se zrakom ili inertnim gasom koji bitno smanjuju U-faktor).
3. Izbor stakla (debljina stakla vrlo malo utječe na U-faktor, ali ga upotreba niskoemisijskog stakla bitno smanjuje).
Niskoemisijska stakla premazana su s unutrašnje strane metalnim filmom koji propušta valove kratkih valnih duljina, odnosno sunčevu svjetlost, dok zračenje dugih valnih duljina reflektira (IC zračenje).
Prema novom Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama prozori s niskoemisijskim staklom obavezni su u novim zgradama. Prozori s takvim staklima imaju koeficijent prelaza topline oko 1,30 W/m2K, što je svakako preporuka pri kupnji novih prozora prilikom renoviranja starih zgrada. Princip niskoemisijskog stakla jest da se na staklo nanese tanki sloj na bazi vanadijeva dioksida. Taj sloj u zimskim uvjetima potpuno propušta infracrvene zrake, a tijekom ljetnog perioda sprečava prolaz toplinskog zračenja kroz staklo. Kemijskim sastavom i postupkom nanošenja tog sloja na staklo unaprijed se određuje granica na kojoj filtar propušta, granica je prilagodljiva na vrijednost između 0 i 70 Celzijevih stupnjeva. Ušteda energije je značajna, primjenom ovih stakala u građevini mogu se dostići i do 50 posto uštede energije za klimatizaciju. Prednost niskoemisijskog stakla jest i to da se u proizvodnji mogu mijenjati odnosi nanesenog materijala i proizvoditi staklo točno prilagođeno za određena klimatska područja. Razlika u cijeni između običnog i pametnog stakla je nekih 20 posto, ali se to vrlo brzo isplati. Drugo svojstvo pametnog stakla je samočišćenje. Ako se nanese tanak sloj titan-oksida na površini će se odvijati redox-proces, pri čemu se organske nečistoće na površini stakla uglavnom rastvaraju na CO2 i vodu. Debljina sloja vanadijum-dioksida je oko 100 nanometara, a njegovo nanošenje na staklenu površinu tijekom proizvodnje stakla garantira dug vijek trajanja. Klimatski utjecaji ne mogu ga ukloniti sa stakla.
Na kraju, iznimno je bitna i kvaliteta brtvljenja prozora. Uvidom u poprečni presjek profila prozora može se vidjeti da je veza prozorskog krila i okvira ustvari složena konstrukcija koja onemogućuje prolaz zraka i vode. Vanjski dio onemogućuje prodiranje vode na unutarnji dio profila, a u unutrašnjem dijelu profilacijom se postiže brtvljenje zraka. Dobro brtvljenje prozorskog profila, kao i ispravna montaža prozorskog profila na vanjski zid, imaju ključnu ulogu u smanjenju ukupnih toplinskih gubitaka.
Autor članka u gornjem dijelu navede kako su aluminijski prozori osjetno skuplji (što je istina), a na piše dnu da im je cijena približno ista. Pročitate li vi, dragi novinari, što napišete prije nego što članak objavite?