Ljudsko lice mrežne tehnologije

Konferencija se održavala pod geslom Welcome to the Human Network, koje čak i prevedeno na hrvatski (Dobro došli u ljudsku mrežu) zadržava zgodnu igru riječi. Cisco je, naime, vodeći proizvođač mrežnih rješenja za internet, a kroza sve uvodne prezentacije provlačila se tema druge generacije interneta – takozvanog Weba 2.0 – koji izravno spaja ljude putem servisa kao što su YouTube, blogovi, Wiki, podcasting i RSS, pri čemu je tehnologija u drugom planu.

Cisco, dakako, nema baš nikakve direktne veze s Webom 2.0 – niti ga je inspirirao, niti se među prvima uključio u trend – no sintagma “ljudska mreža” zgodno je poslužila da korporacija dobije ljudsko lice. Cisco jest “graditelj interneta”, no u očima prosječnoga korisnika interneta to ima otprilike jednaku privlačnost kao cestogradnja za vozače sportskih automobila. Stoga smo prvog dana konferencije uglavnom slušali o tome kako mreže danas spajaju ljude, a ne strojeve. A ako ljudi sve više koriste mreže, to daje velike šanse za razvoj mrežnoj industriji.

Najzanimljiviji događaj drugog dana bio je okrugli stol “e-Obrazovanje u službi cjeloživotnog učenja”. Ivan Vidaković, direktor IBM-a Hrvatska, iznio je primjer Singapura, zemlje s 3,5 milijuna stanovnika koja godišnje u sustavu obrazovanja iznjedri 11.000 inženjera – dok u Hrvatskoj godišnje dobivamo samo 650 novih inženjera.

Igor Dropulić, direktor SAP-a Hrvatska, objasnio je zašto današnji zaposlenici moraju neprestano obnavljati svoje znanje i vještine kako bi bili konkurentni na tržištu rada, a prednosti učenja i obučavanja kroz e-obrazovanje iznijeli su Hrvoje Balen iz Algebre, Zoran Bekić iz Srca te Igor Kos, voditelj Instituta cjeloživotnog učenja i novih obrazovnih tehnologija u Varaždinu.

Glavni ton raspravi ipak je dao Miroslav Radman, koji je vrlo uvjerljivo, ali i zabavno govorio o važnosti učenja i usvajanja novih tehnologija u procesu transformacije Hrvatske u društvo znanja, zbunivši se tek kod pitanja bi li prihvatio mjesto ministra.  Dobar dojam o konferenciji kao mjestu za druženje, razmjenu ideja i stvaranje novih poslovnih prilika pokvario je drugi okrugli stol, održan u petak, posvećen IPTV-u.

Moderator Siniša Kovačić, inače TV voditelj, očito nije imao pojma da u Hrvatskoj već postoji IPTV usluga pa je postavljao komična pitanja poput “Kad će to krenuti” i prisilio sudionike da o IPTV-u govore u kondicionalu, kao o budućnosti koja će se tek ostvariti. Tek su novinari svojim pitanjima podsjetili da u Hrvatskoj već šest mjeseci postoji IPTV usluga (T-Comov MAXtv) koja je dostupna manje-više svima i vrlo uspješna: prema posljednjim podacima njome se koristi više od 11.000 Hrvata.

Umjesto predstavnika hrvatskog T-Coma, u raspravi je sudjelovao predstavnik mađarskog T-Onlinea koji jednaku uslugu nudi u Mađarskoj, ali uz znatno manje uspjeha. Andras Tudos najprije je prešutio koliko korisnika ima mađarski ekvivalent MAXtv-a, zatim je na direktno pitanje javno iznio brojku od 15.000 korisnika, a nakon konferencije u izravnom je kontaktu priznao da je to “procijenjen broj korisnika do kraja godine – zapravo ih ima oko tri tisuće”.

Sanjin Katinić, CTO Metroneta, prije toga se “proslavio” procjenom da u Hrvatskoj IPTV koristi najviše tisuću ljudi – zar je moguće da u Metronetu tako slabo prate konkurenciju? – a Kazimir Bačić, voditelj tehnike na HRT-u, nije ništa konkretno rekao o planovima HRT-a za uvođenje novih tehnologija. No, novinari su barem mogli iz njegove usputne primjedbe da “cijene korištenja naših sadržaja tek treba dogovoriti” doznati kako HRT T-Comu uopće ne naplaćuje redistribuciju programa.

Zanimljivost događaja spasio je Murat Hacisalihzade, prodajni menadžer tvrtke Cisco sa sjedištem u Londonu, koji je iznio predviđanje da će IPTV uspjeti (i) zbog mogućnosti boljeg profiliranja korisnika i interaktivnog pristupa gledatelju. Iznio je podatak kako su početkom osamdesetih oglašivačima bile dovoljne tri TV reklame kako bi doprli do 90 posto ciljnog gledateljstva, dok danas isti cilj mogu dostići uz tisuću TV oglasa.