'Zabluda je da se na stručnom studiju lako i bez učenja prolazi'

Visoka poslovna škola Zagreb odnedavno je pokrenula specijalistički diplomski stručni studij. Upravo zbog dobivanja titule specijalista umjesto magistara po završenom „tri plus dva" programu Vijeće studenata veleučilišta i visokih škola poslalo je elaborat Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kojim traže izmjenu naziva za oko 45.000 studenata stručnih studija koji se izvode na privatnim visokim školama, ali i sveučilištima u Hrvatskoj. O planovima i problemima s kojima se susreću kao stručni studij razgovarali smo s dekanom VPŠZ-a Lukšom Lulićem.

Nedavno ste dobili dopusnicu za specijalistički diplomski stručni studij marketinga i komunikacija. Je li to pobudilo veći interes studenata i što oni mogu očekivati na tržištu rada nakon završetka studija?

Diplomski studij razveselio je ponajprije naše studente preddiplomskog studija. Osim njih, računamo i na ostale polaznike koji su trogodišnji studij završili na drugim visokim učilištima ili su u određenom trenutku prekinuli studij na drugom stručnom ili sveučilišnom fakultetu. Kadrovi s područja marketinga i komunikacija i dalje su traženi na tržištu rada, unatoč tome što imamo previše ekonomskih stručnjaka.

Studenti su se javno pobunili zbog titula specijalista. Je li bilo reakcija resornog ministarstva?

Da, ovo je tipičan problem hrvatskog obrazovnog sustava – umjesto da tražimo rješenja tamo gdje već postoje, mi osmišljavamo nazive koji nisu razumljivi poslodavcima, niti su prepoznati u EU i drugdje. U europskim zemljama se u pravilu nakon petogodišnjeg studijskog programa stječe titula magistra, samo što su jedni magistri struke, a drugi znanosti. Stoga se nadamo da će Ministarstvo pozitivno reagirati na inicijativu Vijeća koje predstavlja 45.000 studenata stručnih studija.

Kakva je struktura vaših polaznika? Jesu li to studenti koji se ne uspiju upisati drugdje ili im je ovo prvi odabir?

Struktura je raznolika, od onih koji su završili srednje škole ekonomskog usmjerenja do gimnazijalaca, a jednak nam je i postotak studenata uz rad, koji su uglavnom u određenom trenutku prekinuli studij pa sad žele dovršiti obrazovanje, usavršiti se i napredovati na poslu. Zabluda je da se na stručnom studiju lako prolazi, bez učenja, radi se jednostavno o drukčijem pristupu znanju te o individualnom načinu komunikacije, gdje student nije samo broj u indeksu.

U inozemstvu su brojni privatni fakulteti po reputaciji uz bok državnima. Kad će se to kod nas dogoditi: je li problem u reputaciji studija ili percepciji javnosti?

Svi znaju za Harvard, Oxford ili London School of Business, kao vrhunske svjetske obrazovne institucije. No, hrvatska javnost privatne fakultete i stručne studije kao kvalitetan oblik visokog obrazovanja prihvaća polako, ali ipak sigurno. Time se pomalo mijenjaju i stavovi poslodavaca, što je ključno za naše gospodarstvo. Na stavove utječe i odnos Ministarstva obrazovanja, koje preko svoje agencije (AZVO) kontrolira kvalitetu stručnih studija, ali ih također sve više uvažava. Izgradnja reputacije je dugotrajan posao

Stručni studiji ističu veću povezanost s gospodarstvom: zovete li gospodarstvenike da drže predavanja studentima? Kakva su iskustva?

Pozivamo i dovodimo razne vrhunske stručnjake, specijaliste pojedinih područja iz marketinških agencija, medijskih kuća, ali i gospodarstvenike, menadžere raznih kompanija i institucija, od privatnog do javnog sektora. Rado se odazivaju, no malo je teže uskladiti termine. Ove smo akademske godine dostigli pa i prestigli cilj da iz svakog kolegija barem 30 posto nastave pokrijemo gostima predavačima iz prakse.

Od lani ste u Erazmus programu razmjene studenata. Koliko je ta praksa zaživjela: kamo i na koliko dugo odlaze naši studenti i tko dolazi k vama?

Već smo ostvarili velik broj partnerstava s poslovnim školama u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Srbiji, Češkoj, Španjolskoj... Primljeni smo i u članstvo međunarodne institucije ECBE (European Council of Business Education), koja prema visokim kriterijima certificira kvalitetu provođenja programa poslovnih škola. To otvara mogućnost razmjene studenata koji obično odlaze u partnersku instituciju na jedan semestar.

Jesu li vam školarine dovoljan izvor daljnji razvoj studija ili ćete tražiti potencijalne ulagače koji bi vam mogli promijeniti vlasničku strukturu?

U vlasništvu smo Grada Zagreba, smatramo to svojom komparativnom prednošću. Zagreb kao glavni grad Hrvatske s razvijenim gospodarskim aktivnostima igra značajnu ulogu, jer stoji iza nas i jamči nam sigurnost i opstanak. Mijenjanje vlasničke strukture nije u planu VPŠZ-a. Premda su nam školarine nešto niže od onih prosječnih na privatnim fakultetima, ovakva politika cijena je tržišno održiva, a uspješnost poslovanja, naravno, ovisi i o rezultatima upisa. Smatram da naši studenti dobivaju kvalitetno znanje za uloženi novac.