Marin Soljačić, profesor na sveučilištu MIT

Cjelotjedni rad, uz slobodnu nedjelju, radno je vrijeme Marina Soljačića, jednog od rijetkih domaćih znanstvenika priznatih u svijetu. Izum bežičnog nezračećeg prijenosa energije donio mu je prije dvije godine popularnost, a veliko priznanje za svoj rad potvrđeno mu je prošli mjesec dobivanjem nagrade MacArthur Feelowship (nagrada za genijalnost).

– Nagrada je sigurno dobra motivacija i priznanje za rad – kaže Soljačić te potvrđuje da takvo pozitivno i motivirajuće stajalište prema znanstvenicima postoji u SAD-u, a uvjerio se da isti pristup imaju još neke zemlje, poput primjerice Izraela ili Njemačke. No priznaje da pohvale nisu izostale niti iz hrvatske Vlade, pa su ga u Hrvatskoj primili svi bivši i sadašnji ministar znanosti te premijer, i predložili mu povratak.

– Često razmišljam o povrtaku, no kako trenutačno radim na nizu novih projekata sa svojim timom, povratak će pričekati – kaže Soljačić.

Na kojim projektima trenutačno radi, Soljačić za sada ne želi precizirati, no spominje da su s područja nanofotonike, nelinearne optike i bežičnog prijenosa energije. Kaže da se na njima radi timski, jer rijetko kada netko na projektu radi sam.

– Trenutačno nas je u užoj grupi devet, a u široj oko 50. Oduvijek sam imao ljubav prema primijenjenoj fizici smatrajući je korisnijom za tehnologiju. A interes sam osjetio još u osnovnoj školi, kada sam na dječji način puno razmišljao o izumima, lansiranjima raketa u drugu galaksiju – prisjeća se Soljačić koji je danas zaposlen kao profesor na odsjeku za fiziku na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Na istom je sveučilištu i diplomirao prije 12 godina na studiju fizike i elektrotehnike, a za koje je dobio punu stipendiju nakon završene srednje škole u zagrebačkom MIOC-u. Godine 1998. završio je magisterij iz fizike na Princeton University.

– Kada mi je ponuđena stipendija na MIT-u, takvu priliku nisam mogao propustiti, niti sam ikada zažalio na toj odluci – kaže Soljačić, obrazlažući da mu je na tom sveučilištu dana prilika za puno praktičnog rada iz fizike i mogućnost uključivanja u istraživačke grupe. Nadalje, moguć je i rad preko ljeta, čime studenti mogu dobiti dodatno znanje.

– Osobno sam radio na projektu s dvoje istaknutih profesora, Lisom Randall i Alanom Guth, a otuda je krenuo i moj znanstveni rad – prepričava Soljačić i dodaje da je upravo praktičan rad vjerojatno najveća razlika između MIT-a i velikog broja drugih sveučilišta.