Možda se još od naftne krize u sedamdesetima nije toliko govorilo o cijeni nafte - ovoga puta u drugom kontekstu. Nafta je sve jeftinija, ali taj dramatični proces nam se može obiti o glavu, misli Henrik Böhme u analizi Deutsche Wellea.
Gdje god da se troši nafta, dizel ili benzin, već tjednima vlada dobro raspoloženje. Napuniti spremnik goriva automobila je danas jeftinije nego na početku godine, a i oni koji trebaju napuniti spremnik lož-uljem za grijanje, s veseljem plaćaju račun koji je manji nego prošle zime. Makar je u cijeni goriva mnogo toga porez, a ni naftne kompanije nisu baš brze u spuštanju cijena obzirom na svjetsku cijenu sirove nafte, naftne kompanije su izračunale da su njemački vozači unatoč svemu potrošili za gorivo čak pet milijardi eura manje nego prošle godine.
A ako novac nije potrošen na benzinskoj crpki, onda ga se može potrošiti na drugom mjestu. To pak djeluje pozitivno na čitavu konjunkturu. A povrh toga, njemački izvoznici imaju razloga za veselje i zbog eura: njegova vrijednost pada, što znači da su njihovi proizvodi jeftiniji na svjetskom tržištu. Sve to zajedno i navodi sve više ekonomskih stručnjaka i instituta da prema gore korigiraju svoje prognoze za gospodarski rast slijedeće godine. Čeka li Njemačku - i čitavu zonu eura - dobra godina 2015.?
I dobro može biti opasno
To se jedva može reći, pogotovo ako cijena nafte ostane niska. Već sad su svjetska tržišta izuzetno nervozna i to je pokazala žestoka oscilacija vrijednosti na burzama proteklih tjedana. Ako cijene i dalje budu padale, zona eura bi mogla još dublje zapasti u stupicu deflacije kada je novac zapravo vredniji od robe. Drugim riječima, treba se čekati s velikim kupovinama i poduzeća s investicijama jer bi sve moglo postati još jeftinije.
Smanjenje potražnje dovodi do pada cijena - na kraju prijeti gušenje gospodarstva i dugotrajno razdoblje stagnacije. Pouku ne treba tražiti daleko u velikoj depresiji u SAD-u u dvadesetima prošlog stoljeća, nego je odličan znak upozorenja i Japan, treće gospodarstvo po veličini u čitavom svijetu.
Još jedna opasnost vreba i iz zemalja u kojima se eksploatira nafta. Tamo već i s ovom cijenom prijete ozbiljna previranja, na primjer u Venezueli ili Rusiji, zemlje koje su ovisne o prihodima od nafte još više nego druge zemlje. Kada je riječ o Rusiji, tamo ova mješavina sankcija i pada cijena nafte već pokazuje žestoku reakciju. Nacionalna valuta je u slobodnom padu, iz zemlje se masovno povlači novac, a investitori su izgubili povjerenje u gospodarstvo te zemlje.
Ali tko god da još uvijek vjeruje kako bi bankrot Putinove Rusije ostao bez posljedica za Zapad, taj se grdno vara. Čitavo stanje opasno podsjeća na krizu s kraja devedesetih kad su MMF i Svjetska banka pomogli Rusiji s mnogo milijardi dolara. Tako nešto bi danas već i iz političkih razloga bilo nemoguće, tim više što je i tada mnogo od tih milijarda "potonulo" u tamnim kanalima u Rusiji.
Jeftino se na kraju - ne isplati
Ako dakle Rusija objavi da je platežno nesposobna, onda svi ovdašnji analitičari mogu baciti svoje prognoze gospodarskog rasta u smeće i početi ponovo računati. Isto tako i u Sjedinjenim Američkim Državama koje su povrh toga i same proizvođač nafte. Štoviše, od početka procesa "frackinga" je SAD čak značajni proizvođač nafte čime je doprinio i prevelikoj ponudi na svjetskom tržištu pa samim time i padu cijene.
No i tu vreba prava opasnost: naftni koncerni za financiranje skupe tehnologije istiskivanja nafte iz podzemlja sada trebaju plaćati skupe kamate - na ovaj ili onaj način. Tako i tu postoji granica gdje se takva tehnologija više ne isplati da bude primijenjena. A ako onda te tvrtke za eksploataciju odu u stečaj i više ne mogu vraćati svoje dugove, onda bi moglo doći do sličnog financijskog sloma poput onoga iz 2008. godine.
Utoliko je začuđujuće što je i ministar za naftu Saudijske Arabije po prvi put izjavio kako se moraju "pobrinuti" za vlastitu dominaciju na tržištu nafte. Ako cijena bude padala, onda će padati. Druge to može baciti na koljena, ali sami još dugo to neće osjećati. Tako zvuče bojni pokliči.
I još jedna stvar: bez obzira koliko je širok naš osmjeh kad moramo na benzinsku crpku, nipošto nije dobar znak ako se opet vraćaju žedni monstrumi na naše ceste. To se već događa, jer vlada prava pomama za terenskim vozilima poput Hummera General Motorsa. Tu onda lako zaboravljamo da je nafta ipak konačna sirovina koje je sve manje. Odvraća nas od napora da se pobrinemo za moderne oblike pogona i nove oblike energije.
Utoliko se možemo samo nadati da će se cijena nafte naredne godine stabilizirati i napustiti ovo područje apsurdne jeftinoće. Ako se to ne dogodi - a trenutno ne izgleda da će tako biti, onda su nemirni posljednji tjedni 2014. tek blagi nagovještaj oluja koje nas čekaju u 2015.
>> Nije samo Rusija u panici zbog pada cijena nafte. Svijet je zabrinut!
Mene u ovoj priči kopka jedna stvar. Ekonomisti nam godinama prodaju tezu da kada cijene padaju povećava se potrošnja pa je time privreda, a tako posredno i proračun, na dobitku. A sada ispada da će proračun zbog pada cijena nafte biti na gubitku, i to ozbiljnom. Tko laže, ekonomisti ili ministar? Ili nitko od njih ustvari pojma nema?