Nema više investicija jer se kod nas ne isplati raditi

Ukupne hrvatske investicije iz javnog i privatnog sektora lani su iznosile oko 72 milijarde kuna, odnosno petinu hrvatskog BDP-a. Vrijednost investicija mjerena udjelom u BDP-u kreće se u prosječnim europskim okvirima, no konačno stanje hrvatske ekonomije daleko je od prosječnog.

Ni u opremu

Uoči početka krize 2008. u Hrvatsku je uloženo oko 100 milijardi kuna, odnosno 28 posto BDP-a ili trećinu više nego što je uloženo lani. Eurostat navodi da su članice EU lani investirale oko 3100 milijardi eura, polovica te svote otišla je u građevinu, trećina u strojeve, opremu i oružje, a petina u proizvode intelektualnog vlasništva. Na razini EU kategorija intelektualnog vlasništva pokazala je najveći porast ulaganja u odnosu na ukupna kapitalna ulaganja. Struktura hrvatskih ulaganja u 2017. još nije poznata, malo tko kuka zbog pada investicija u građevinskom sektoru, no problem je što se ne ulaže dovoljno ni u novu opremu ni u znanje.

– Do 2008. imali smo velika ulaganja u infrastrukturu, ali i gubljenje novca u neformalnim kanalima. Država se sada gotovo potpuno povukla iz investicijskog ciklusa da bi provela fiskalnu konsolidaciju – kaže Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta. Lani smo tako došli prvi put u situaciju da je država potrošila manje nego što je prikupila porezima, no Lovrinčević sumnja da je takva konsolidacija održiva jer se ne temelji na ekonomskom rastu, nego na smanjenju investicija. Ekonomist Ljubo Jurčić komentira da nas rezultat koji imamo vodi prema dnu Europe.

– Naš je BDP oko 5 posto niži od onog iz 2008., dok su ostale s nama usporedive zemlje preskočile 2008. godinu za 25 posto, tako da smo ukupno uzevši u potencijalnom padu od 30 posto prema stanju iz 2008. godine – kaže Ljubo Jurčić. Visokorazvijenim zemljama udio investicija od 20 posto BDP-a omogućava zadržavanje dotadašnjeg tempa razvoja, a Hrvatska bi trebala ulagati barem 30 posto BDP-a, odnosno više od stotinu milijardi kuna godišnje, da bismo smanjili zaostajanje. Posljednjih godina jedino turizam, koji bi ove godine trebao uložiti oko milijardu eura, drži tempo s konkurentima, dok druge djelatnosti još love dah, rješavaju stare dugove i oprezno ulaze u nova zaduženja.

– Nisu problem porezi, kod nas nema više investicija jer se ne isplati raditi. Nema ni industrijske politike koja bi uključivala fiskalnu, monetarnu i obrazovnu politiku. Industrijska je politika strukturna politika, ne stvara se ona sama od sebe nego nju treba koordinirati – kaže Ljubo Jurčić. Kao ilustraciju navodi da se gradnja brodova ne isplati jer uvozimo opremu, a odnedavno i rad.

Minusi na tri bloka

– Oprema čini 70 posto dodane vrijednosti broda i, ako se ona uvozi, tada gradnja broda nije isplativ posao – komentira Jurčić.

– Uvijek smo bili slabi s privatnim investicijama, ljudi odlaze, država se oslonila na sredstva iz strukturnih fondova, no tu se stvari razvijaju sporo tako da smo podbacili na sva tri investicijska bloka – dodaje Lovrinčević i to treba mijenjati.