Odustaje li Hrvatska od projekta gradnje terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku? Ovo pitanje nameće se nakon što je Hrvatska elektroprivreda prije nekoliko dana glasala protiv plana restrukturiranja Diokija, vlasnika zemljišta na kojem je planirana gradnja terminala. Dapače, upravo je HEP-ova kupnja tog zemljišta bila jedan od temeljnih dijelova plana za financijsko restrukturiranje kompanije, odnosno otplatu dijela potraživanja koje prema kompaniji ima najveći vjerovnik – Hypo banka. Ipak, kako je HEP odbio podržati taj plan, sve je više špekulacija da kompanija u ovom trenutku nije zainteresirana za kupnju tog zemljišta. U HEP-u se oko toga ne žele službeno očitovati, a pojedini mediji cijelu situaciji tumačili su kao osobni sukob između ministra financija Slavka Linića i ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Ipak, bez obzira na njihove napete odnose u posljednje vrijeme, uzroci problema s projektom LNG terminala puno su dublji od narušenih međuljudskih ili međustranačkih odnosa u Vladi.
Čačić uzalud obišao globus
Za gradnju takvog terminala danas naprosto nema interesa. Vladini dužnosnici, posebno u vrijeme dok je tamo još bio Radimir Čačić, proputovali su dobar dio zemaljske kugle u potrazi za onim koji bi bio spreman uložiti 600-tinjak milijuna eura u gradnju takvog objekta. Danas – godinu i pol poslije – konkretnih ponuda nema, a nema ih zato što je u aktualnim tržišnim okolnostima takva investicija neisplativa. Zbog recesije europsko tržište trenutačno je prezasićeno plinom, dok s druge strane golema potražnja za tim energentom postoji u Aziji. Posljedica toga jest da ukapljeni plin trenutačno postiže znatno veću cijenu kod azijskih kupaca, a razlika u cijeni je tolika da se trgovcima isplati čak i LNG tankere usmjerene na europsko tržište preusmjeravati prema Aziji, plaćajući ekstra vozarine. Godine 2012. opskrba LNG-a na sjevernoeuropska tržišta smanjila se za 40 posto. Na južnoeuropskom tržištu cijene plina bile su nešto više, no ozbiljan udarac konkurentnosti LNG-a zadao je ruski Gazprom koji je prošle godine nizu zemalja u regiji odobrio znatne popuste na dugogodišnje ugovore o opskrbi. Regijom bi uskoro trebao proći novi veliki ruski plinovod Južni tok, ali i pristići plin iz golemog azerbajdžanskog polja Shah Deniz. Uz tolike nove količine, te ionako nisku potrošnju, trgovci plinom procjenjuju da će cijena plina u budućnosti u regiji i dalje biti niska i neće omogućavati povrat golemog ulaganja u gradnju terminala.
Još desetljeće čekanja
Utoliko, koliko god takav objekt za Hrvatsku bio strateške prirode, u aktualnim okolnostima za njegovu realizaciju nema realnih tržišnih osnova. Toga su očito svjesni i u HEP-u, pa odatle i nevoljkost da potroše dvadesetak milijuna eura na zemljište namijenjeno projektu koji vjerojatno neće moći krenuti u realizaciju još barem desetak godina. Uostalom, da je gradnja LNG terminala izvjesna, vjerojatno bi bilo još zainteresiranih za kupnju zemljišta u Omišlju. A takvih trenutačno nema na vidiku.