Novi Zakon o turističkom zemljištu važan za rast i investicije

Važan turistički događaj u idućoj godini bit će početak provedbe Zakona o turističkome zemljištu, čije je reguliranje jedna od ključnih pretpostavki za budući razvitak hrvatskog turizma, ali i ukupnog gospodarskog razvitka RH, ističu turistički djelatnici koji su Vladi uputili vlastiti prijedlog izmjene Zakona. Privatni se sektor napokon udružio i iznio jasan i jedinstven stav prema Vladi, koja se tek treba dokazati kao pouzdan i poželjan partner koji želi riješiti pitanje turističkog zemljišta, ističu turistički djelatnici. – Na žalost, postoji realna mogućnost da se neprimjerenim rješenjem proizvede krivi učinak pa ne samo da se neće ostvariti uvjeti za rast i razvoj već će se samo produljiti razdoblje ionako niske razine investicija u turizmu – upozoravaju Vladu hrvatski turistički djelatnici.

Suvlasnici u zajednici

Svoj su stav udruge u turizmu, koje zapošljavaju 80-ak tisuća djelatnika, na čelu s Udrugom poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske i Kamping udruženja Hrvatske, poslale Vladi i resornim ministarstvima i čekaju sljedeći sastanak na kojem bi se razgovaralo o njihovim prijedlozima. Stavovi hotelijera proizlaze iz studije koju je izradio Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije, koja je detaljno proučila održiv model koncesijskih naknada.

– Zajednički prijedlozi i stav struke nisu jednostrani, već se vode prema načelima rasta konkurentske sposobnosti turizma, radi dugoročne održivosti razvoja za sve uključene strane: RH, lokalne zajednice, privatne vlasnike i vlasnike turističkih objekata – ističu turistički stručnjaci.

Turistička struka već je nekoliko puta javno istaknula točke Zakona koje nisu u cijelosti jasne i ne nude cjelovita rješenja. Kako sada stoji u zajedničkom dokumentu, uredbe bi trebale urediti tri osnovna područja zakona, a to su turističko zemljište u hotelima i turističkim naseljima, turističko zemljište u kampovima te suvlasnička zajednica. Prvo što se uredbama treba riješiti suvlasništvo je države i trgovačkih društava u kampovima, odnosno vlasništvo nad zemljištem oko hotelskih tvrtki i turističkih naselja, da bi se uopće ustanovilo za koje će se zemljište koncesijska naknada plaćati. Koncesija bi trebala biti jedinstvena za cijelo područje kampa i obuhvatiti sve zemljište u vlasništvu; postojeće bi se čestice, tome u prilog, trebale spojiti u jednu jedinstvenu česticu. Suvlasnička bi se zajednica, prema prijedlogu sektora, formirala na razini cijelog kampa i očekuje se da svi vlasnici zemljišta u kampu uđu u suvlasničku zajednicu. Suvlasnički bi se ugovor trebao moći razvrgnuti jedino sporazumno, a uvjeti raskidanja moraju biti ravnopravni i jasno definirani za sve suvlasnike.

Poticajne naknade

Visina koncesijske naknade mora biti takva da javnom partneru (lokalnoj zajednici i državi) omogući prihode na dugi rok, a koncesionaru dugoročan razvitak. Prema mišljenju struke, koncesijska naknada treba biti poticajna, da svojom visinom omogući priljev sredstava u Fond za turizam te proračune lokalnih samouprava namijenjene turizmu. Naknada također treba poticati ulaganja koncesionara, buditi interes novih investitora, osigurati stabilnost prihoda, ali i biti motivirajući čimbenik za one investitore koji žele razvijati turističku djelatnost u manje razvijenim krajevima. Zahtjevi za izdavanjem koncesije koje trgovačka društva moraju poslati u prilogu moraju sadržavati obilnu dokumentaciju iz razdoblja pretvorbe, i to ne samo internu nego i onu kojom raspolažu institucije javne vlasti. Rok nalaže da hotelijeri svoje zahtjeve moraju poslati do 1. veljače, što se u ovom trenutku ne čini realno, s obzirom na to da još nisu poznati osnovni uvjeti pod kojima bi se koncesije trebale izdavati. Stoga je nužno da se javni i privatni sektor usklade oko uredbi zakona i predviđenih rokova kako se na kraju ne bi dogodilo da zakon u praksi ne bude primjenjiv.