Sve smo više svjesni važnosti brige o prirodi i okolišu te izgradnji održivog društva u kojem svoju odgovornost imaju ne samo pojedinci, već i zajednice, poduzeća i institucije. No, nameću se brojna pitanja: što je pametna briga o okolišu i budućnosti, što je s brigom za sadašnjost, može li pametno brinuti za okoliš i svoju budućnost bez brige za društvo i uključenosti poduzeća, koji su to ekološki ciljevi, kako građani, zajednica, poduzeća i institucije na svim razinama mogu i moraju prihvatiti odgovornost za postizanje okolišnih ciljeva...?
Kad je riječ o odgovornosti poduzeća i ekološkim ciljevima, Europska komisija u svojoj Obnovljenoj strategiji 2011.-2014. za društveno odgovorno poslovanje jasno je definirala o čemu se radi. Umjesto dobrovoljnog pristupa koji je bio okosnica prve strategije, naglasak je stavila na to da poduzeća preuzmu odgovornost za svoj utjecaj. Odgovornost se tiče društva, okoliša, etike, ljudskih prava i potrošača, a od poduzeća se očekuje da identificiraju, sprječavaju i ublažavaju svoje moguće negativne utjecaje, u jednakoj mjeri u kojoj se traži da ulažu maksimalne napore u jačanje pozitivnih utjecaja. Kao dio paketa odgovornosti Europska komisija je stavila poseban naglasak na objavu informacija vezano za utjecaj na društvo i okoliš kao „važan element odgovornosti koji može doprinijeti izgradnji povjerenja javnosti u poduzeća“. Po prvi put Europska komisija spominje i potrebu objave informacija vezano za klimu.
Utjecaj poduzeća na klimu posebno je dobio na važnosti nakon usvajanja globalnog Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i Pariškog klimatskog sporazuma 2015. godine slijedom kojeg je Europska unija već tada postavila ambiciozne ciljeve za smanjenje emisija CO2 od 40 % do 2030. u usporedbi s razinom iz 1990. godine, da bi ljestvicu postavila još više 2020. godine kada je definirala cilj smanjenja emisija CO2 za najmanje 55% do 2030. godine. Te iste godine Europska komisija donijela je i Uredbu o taksonomiji u kojoj je definirala šest okolišnih ciljeva: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama, održivo korištenje i zaštita vode i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, prevencija i kontrola zagađenja te zaštita i revitalizacija ekosustava i bioraznolikosti, s time da je poseban naglasak stavljen na prva dva cilja, čijom se provedbom doprinosi i ostvarenju Europskog zelenog plana.
„Taksonomijom EU-a poduzeća po prvi put dobivaju jasne upute, ali i obavezu procjene (na temelju tehničkih kriterija provjere) doprinose li njihove djelatnosti značajno provedbi jednom od okolišnih ciljeva,“ ističe Andreja Pavlović, voditeljica Zavoda za zaštitu prirode i krajobraz u Oikonu - Institutu za primijenjenu ekologiju. „Dodatno, poduzeća se moraju pobrinuti da njihova djelatnost bitno ne šteti preostalim okolišnim ciljevima, uz obavezu provjere usklađenosti poduzeća sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i Vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima. Tek slijedom ove procjene poduzeća će moći reći je li neka od djelatnosti kojom se bave održiva ili ne. Ukratko, od poduzeća u EU traži se da preuzmu odgovornost za svoje gospodarske djelatnosti i usmjeravaju svoje napore prema održivosti,“ objašnjava Pavlović.
Definicije prva dva okolišna cilja
Ublažavanje klimatskih promjena
Proces zadržavanja povećanja globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža do 20C te ulaganje napora da se ono ograniči na 1,50C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom. Izbjegavanje ili smanjivanje emisija stakleničkih plinova ili povećavanje uklanjanja stakleničkih plinova moguće je postići na sljedeće načine: proizvodnjom, prijenosom, distribucijom ili korištenjem obnovljive energije, poboljšanjem energetske učinkovitosti, povećanjem čiste ili klimatski neutralne mobilnosti, korištenjem obnovljivih materijala iz održivih izvora, održivim upravljanjem i obnovom obradivih zemljišta, travnjaka i močvarnih zemljišta, pošumljavanjem i regenerativnom poljoprivredom, proizvodnjom čistih i učinkovitih goriva iz obnovljivih izvora, itd.
Prilagodba klimatskim promjenama.
Prilagodba klimatskim promjenama je širok proces prilagodbe stvarnim i očekivanim klimatskim promjenama i njihovim učincima. Ovim se procesom znatno smanjuje rizik od štetnog učinka trenutačne klime i očekivane klime u budućnosti na gospodarske djelatnosti ili se znatno smanjuje taj štetan učinak, bez da se povećavaju rizici od štetnog učinka na ljude, prirodu i imovinu.
Oikon d.o.o. je Institut za primijenjenu ekologiju osnovan u Zagrebu 1997. godine. Bavi se zaštitom prirode i okoliša te upravljanjem prirodnim resursima u sklopu čega izrađuje studije utjecaja na prirodu i okoliš za brojne infrastrukturne projekte u Hrvatskoj i regiji, ali i izrađuje izvještaje o održivosti te pomaže poduzećima u procjeni usklađenosti njihovih djelatnosti s taksonomijom EU-a.