Psiholog Goran Mihelčić smatra da psiho loška prilagodba građana na novu valu tu može trajati od tri do pet godina, ali - - to nije faktor o kojemu se puno pričalo. Dvojne cijene jedan su od dobrih alata za lakše snalaženje potrošača, ali ne nužno i dovoljan. Euro je sedam i pol puta jača valuta od kune, pa će i brojčani iskaz eurskih novčanica biti niži. Ljudi kupuju iz nužde, ali i iz zadovoljstva, pri čemu bi se neki prema stotinu eura mož- da mogli, barem neko vrijeme, odnositi kao prema stotinu kuna. Istina, dio problema čini i inflacija jer je sve skuplje, no i bez inflacije trebat će vremena da se priviknemo na novu valutu i njezin brojčani iskaz.
1000 funti Irci su zamijenili za 1200 eura. Kako su dobili brojčano veći iznos u novčanicama osjećali su se bogatijima nego prije uvođenja eura, unatoč tome što se radilo o protuvrijednosti
Stoga, za početak ne bi bilo loše uzeti kakvu olovku i blokić u ruke ili aplikaciju za one sklonije gadgetima te uredno voditi evidenciju potrošnje obaju valuta po danima. Tako će se najlakše steći odnos prema paritetu, ali i općenito dobiti bolji uvid u vlastitu potrošnju. Ljudi bi se s manje novčanica u novčaniku ili na računu mogli osjećati loše i depresivno, kažu psiholozi, jer nula više daje na važnosti, makar efektivno, iako ta nula ne znači da ste bogatiji.
U FINSKOJ SU SVE CIJENE ZAOKRUŽILI NA PET CENTI, NEMA JEDNOG ILI DVA CENTA UPRAVO ZBOG JEDNOSTAVNOSTI
Stoga je prvi savjet da bilježite svaki trošak, a u početku možda više i češće koristite kartice jer će se tako riješiti problemi sa sitnišem. No, evidencija dobiva na značaju tek s karticama jer se „peglanjem” lako potroši više od plana. Zamjena hrvatske kune eurom, proces koji je za građane u potpunosti besplatan, svakako će zahtijevati određeno vrijeme za prilagodbu potrošača u korištenju nove valute, priznaju u središnjoj banci.
BIT ĆE PROBLEM, SMATRAJU MATEMATIČARI, I TO ŠTO LJUDI NE OBRAĆAJU PREVIŠE PAŽNJE NA LIPE, NAJČEŠĆE ODMAHNU RUKOM ILI IH NE UZIMAJU KAO OSTATAK, NO CENTI NISU LIPE I IMAJU VEĆU VRIJEDNOST
- Upravo je obvezno dvojno iskazivanje cijena u kuni i euru, koje je započelo 5. rujna, važan instrument te prilagodbe tijekom koje građani na raspolaganju imaju razdoblje do kraja sljedeće godine da se naviknu na razliku u vrijednosti kune i eura. U cilju što boljeg informiranja javnosti uskoro će započeti i završna informativna kampanja putem masovnih medija i projekta „Euro na kotačima”, a u okviru te kampanje dodatna će se pažnja posvetiti upravo osvještavanju svih promjena i procesa koje sa sobom donosi zamjena hrvatske kune eurom. - odgovaraju iz Hrvatske narodne banke.
- U svim državama koje su uvele euro, osim Irske, građani su se osjećali siromaš- nijima jer su dobili brojčano manji iznos eurske novčanice. Jedino su se Irci osje- ćali bogatijima jer su s funte prešli na euro. Oni su umjesto 1000 funti dobivali 1200 eura i to im je psihološki dobro leglo. Svi su, naravno, dobili istu protuvrijednost, ali Irci su mislili da su profitirali, jer su dobili broj- čano veći iznos novčanice, ostali su imali osjećaj da gube - kaže poznati matematičar Toni Milun.
Poznati matematičar Toni Milun i sam je jednom prilikom vodio evidenciju kupljene robe i za 40 dana se riješio minusa jer je shvatio da troši više nego što misli, nekad na bitne, a nekad i na nebitne stvari koje ne koristi ili stoje u ormaru. - Kriza je najviše pogodila najsiromašnije, umirovljenike. Poskupjeli su hrana i režije te prijevoz. Jednostavno moramo pogledati svoje ponašanje i vidjeti postoji li negdje prostor gdje nam curi novac kroz prste, a iskreno, kod većine postoji - kaže Milun.
Hrvatski su građani navikli računati u eurima kad su u pitanju značajni iznosi, pa se tako stanovi i automobili kupuju ili računaju u eurima, roba velike vrijednosti uglavnom se izražava u eurima, čak i ako se plati u kunama, ali to se ne odnosi i na svakodnevne troškove za kućanstvo. Kruh, mlijeko, pecivo, ulje, kava, šećer, voće - sve će se to naizgled učiniti pristupačnijim kad se bude plaćalo u manjim apoenima, kao što se to učinilo našem sugrađaninu koji je nedavno nakupovao hrpu sladoleda kad je vidio cijenu u eurima, misleći da je jeftin. Bit će problem i to što ljudi ne obraćaju previše pažnje na lipe, najčešće odmahnu rukom ili ih ne uzimaju kao ostatak, no centi nisu lipe i imaju veću vrijednost.
- Mogu ispričati dva posve suprotna iskustva. U Finskoj su sve cijene zaokružili na pet centi, nema jednog ili dva centa upravo zbog jednostavnosti. S druge strane, Njemačka je druga krajnost. Bio sam jednom i nešto je ko- štalo 99 centi, kod nas se ti ostaci nisu vraćali, pa nisam ni ja uzeo, ali blagajnica je trčala za mnom radi jednog centa. Neće to više biti isto, jedno je plus-minus deset lipa, ali sad će to biti sedam i pol puta veća vrijednost. Može se isto tako stvoriti problem i na blagajnama - zaključuje Milun.