Zaključak je jednostavan. Svi oko nas pametni su i napredni, a mi glupi kad ne vidimo očite prednosti sunčanih sustava, a osunčanja svuda oko nas u izobilju. Samo se treba sagnuti i pokupiti novac koji leži na našim osunčanim prostorima.
No je li to istina? Idemo redom. Najprije o našoj osunčanosti; ona je – kvalitativno govoreći – doista dvostruko veća (1200-1600 kWh/m2) negoli u sjevernim dijelovima Europe (600-1000 kWh/m2). I to je gotovo jedino potpuno istinito u tim zalaganjima! Kada govorimo o tisućama kućanstava koja bi se moglo opskrbiti električnom energijom iz ovoga ili onoga stvarnog fotonaponskog postrojenja koja se spominju u mnogim člancima, onda zaboravljamo da se tu radi o uspoređivanju krušaka i jabuka. Uspoređuje se potrošnja kućanstava koja ima stanoviti poznati dnevni ritam i moguća proizvodnja fotonaponskih sustava koja također ima svoj znakoviti ritam, ali koji se uistinu vrlo razlikuje od ritma potražnje kućanstava, a i opće potražnje.
Solar zahtjeva rezervu
Jedan kilovat instalirane snage fotonaponskih sustava daje godišnje oko 1000 kilovatsati, jedan kilovat u vjetroelektranama daje 2000 kilovatsati, jedan kilovat hidroelektrana daje 3000 kilovatsati, a jedan kilovat u nuklearnim elektranama daje godišnje oko 8000 kilovatsati električne energije.
Prvo, i nepreskočivo: FN-sustavi ne mogu sudjelovati u namirenju večernjeg vršnog opterećenja (jer tada nema osunčanja), dakle elektroenergetski sustav mora biti izgrađen elektranama, kao da FN-sustava i nema. Pazite, to nije svojstvo preko kojega smijemo olako prijeći, u FN-zanosu naši solarci bi načinili sustav samo iz FN-elektrana, zaboravljaju da bi on bio održiv samo ako bi se izgradio još jedan paralelni sustav iz elektrana na stalne izvore energije.
Drugo, ne postoji nikakav razlog da se potiče i ona FN-proizvodnja koja je poslužila za vlastitu potrošnju kućanstava koja su instalirala FN-sustav. Zar nije dovoljan poticaj to da tu električnu energiju dobivaju “besplatno”? Treće, uz sadašnju našu otkupnu tarifu od okruglo 35 centa/kWh (2,63 kn/kWh), za FN-sustav od 1 kW, koji bi proizveo oko 1000 kWh godišnje, dobilo bi se godišnje 350 eura. Ovaj čas na europskom tržištu može se dobiti kompletan sustav za oko 1500 eura/kW. Dakle, za 4,3 godine pogona vratio bi se uloženi novac, ako bismo ga imali na raspolaganju u trenutku instalacije. Ako bismo uzeli kredit uz kamatu 7% na šest godina, morali bismo vratiti 150% početnoga iznosa, izlazi da bi se uloženo vratilo za 6,4 godine, još uvijek više negoli dvostruko kraće od trajanja zajamčenoga otkupa: 14 godina. Nakon toga vremena zaradilo bi se “čistoga” još 2660 eura, dakle 1160 eura više nego što smo uložili.
Skuplje od Njemačke
Četvrto, mi imamo stalnu godišnju progresiju otkupne tarife, a Nijemci su imali stalnu (i to vrlo visoku) godišnju digresiju. Od 1. travnja ove godine Nijemci su uveli stalnu mjesečnu digresiju! Nama je kroz petogodišnje razdoblje primjene otkupnih tarifa za OIE (od 2007.) ta tarifa podignuta za 15%, a u Njemačkoj je samo u jednoj godini snižena za toliko postotaka (od 2011. na 2012. godinu). Sadašnja otkupna cijena (od 1. listopada ove godine) u Njemačkoj je 18,36 centa/kWh, dakle gotovo dva puta niža od hrvatske otkupne cijene.
Peto, današnja otkupna cijena fotonaponske proizvodnje u Njemačkoj predstavlja oko 71% sadašnje maloprodajne cijene električne energije za kućanstva u Njemačkoj (25,74 centa/kWh, uključivo svi porezi i naknade)! Naša otkupna cijena fotonaponske proizvodnje oko 2,3 puta je veća od maloprodajne cijene električne energije za kućanstva (1,13 kn/kWh, uključivo PDV i naknadu za OIE), uz jednotarifno brojilo i godišnju potrošnju od 3500 kilovatsati.
Šesto, naša otkupna cijena nije podložna inflaciji! Svake godine, tijekom trajanja čitava zajamčena razdoblja, otkupna cijena korigira se godišnjom stopom inflacije.
Španjolska, Češka i Italija – sve imaju financijske teškoće radi prenaglog, pretjeranog i nerazboritog izlaganja FN-sustavima; Njemačka se odupire doista ekspresnim podešavanjem otkupnih cijena jednom mjesečno.
>>Velika Gorica građanima nudi rješenje za jeftinije grijanje
Vrlo jednostavno se mogu rješiti ovi problemi. Možemo utvrditi cijenu otkupa u visini 80% prodajne cijene kućanstvima+10% poticaja . I tada bi otkupna cijena bila gotovo duplo veća od one koju plaćamo kada el. energiju uvozimo (naravno pri tome kukamo kako preskupo plaćamo tu istu el energiju). Isto tako ta bi cijena bila gotovo 10 puta veća od cijene proizvodnje u HE.