Otvaranje priče o velikim problemima Agrokora i nedostatak službenih i preciznih informacija izazvali su histeriju od Banskih dvora do tržišta kapitala. Dionice tvrtki u sastavu Agrokora potonule su i desetak posto, a po zakonu spojenih posuda taj se pad prelio i na sve kompanije koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi. U jednom danu isparilo je oko 335 milijuna kuna, što govori o strahu u svim dijelovima ekonomije, ali više i o važnosti Agrokora za domaće i regionalno gospodarstvo. Je li taj strah opravdan?
Tri su moguća scenarija za spašavanje Agrokora:
1. Financijska injekcija Agrokoru za plaćanje dugova
Najelegantniji, ali nažalost samo privremeni, način rješavanja problema jeftina je kreditna linija Agrokoru kojom bi platio goruće obveze prema dobavljačima. No, za takav rasplet situacije bilo bi potrebno naći financijera spremnog kreditirati domaći koncern. Dio Vlade vjeruje da je moguće lobiranjem i političkom podrškom Agrokoru osigurati povoljniji aranžman na temelju europskog novca. Problem je u tome što država ne može dati državno jamstvo najvećoj hrvatskoj kompaniji, već može samo lobirati. Domaće financijske institucije nemaju dovoljno novca ni dovoljno povoljnih uvjeta da realiziraju ovakvu tranšu – to se mora osigurati u Luxembourgu ili Bruxellesu. Slični su se potezi povlačili i u drugim članicama Europske unije kada su u problemima bile tvrtke iz Njemačke ili Francuske, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je Europska investicijska banka plasirala više od 22 milijarde eura za pomoć poduzetnicima u krizi i tako spasila 230.000 tvrtki. Istina, riječ je o malim i srednjim poduzetnicima, ali kad je riječ o strateškoj kompaniji koja, poput Agrokora, kontrolira poljoprivredu i prehrambenu industriju, i pravila europskih institucija mogu se rastegnuti, naročito kada je to u političkom interesu ne samo Hrvatske nego i EU.
2. Nova uprava ili prodaja nekih tvrtki već ovih dana
Drugi je model koji zastupa dio Vlade, ali i o kojem govore dobavljači, pa navodno i predstavnici Sberbanke, povlačenje Ivice Todorića s čelne pozicije jer, kako kažu, njegov se poslovni plan nije pokazao dobrim i potreban je novi. Pojedinci u Vladi smatraju da država ne može pomagati privatniku, ali svakako žele pomoći hrvatskom gospodarstvu na koje se veže Todorićev koncern. Smatraju, isto kao i dobavljači, da bi se upravljanje trebalo prepustiti vjerovnicima, koji već imaju plan postavljanja novog menadžmenta i odabir konzultanta koji bi predložio model restrukturiranja. Iako je takvo što teže napraviti jer je riječ o privatnom vlasniku, neki od stručnjaka na području financija kažu da to mogu učiniti PIK holderi, dakle oni koji su dijelom financirali Agrokor. No nikome nije u interesu da se to učini zaobilaznim putovima, nego žele dogovorno rješenje. Odlazak Todorića i postavljanje novog poslovnog plana uz novi menadžment možda bi uključilo i prodaju pojedinih tvrtki iz koncerna. No nije isključeno da se dogovor već postigne i prije.
U srijedu se ponovio scenarij po kojem bi već poznati interesenti Tesco i Coca Cola preuzeli Konzum, odnosno Jamnicu. Dosad se dogovor o njihovu ulasku nije mogao postići, no sada su okolnosti drukčije.
3. Predstečajna nagodba, no ona bi uništila dobavljače
Programirani stečaj kao model za spašavanje Agrokora jedna je od opcija o kojoj se govori u zatvorenim krugovima, a o njoj je prvi progovorio Slavko Linić, otac predstečajne nagodbe. Radi se o modelu koji omogućuje preživljavanje prezadužene tvrtke i čuvanje radnih mjesta, ali u njemu su najveći gubitnici vjerovnici, ne računa li se vlasnik koji se mora izmaknuti u stranu ili se svesti na manjinski udio. Suština predstečajne nagodbe leži u otpisu dugova, s tim što se najveći vjerovnici trebaju dogovoriti o postotku otpisa koji može biti najviše do 70 posto i roku u kojemu će doći do preostalog dijela potraživanja.
Puno je to novca i stoga je predstečajna nagodba zadnja opcija za sve koji imaju novčana potraživanja od bilo koje tvrtke, a pogotovo od giganta Agrokorove veličine. Predstečajna nagodba bila bi veliki šok za tržište i tek oporavljeno gospodarstvo jer bi preko noći sve stalo, a vjerovnici bi se mjesecima natezali oko preuzimanja udjela i gubitka vlastitog novca. U tom procesu izgubila bi i država jer bi se i ona morala odreći poreza u jednakoj mjeri kao i privatni vjerovnici. Predstečajna nagodba, ili stečaj, pokreću se nakon što neka tvrtka ne plaća svoje obaveze dulje od 30 ili 60 dana, ovisno o ugovoru. Agrokor dosad nije bio pod blokadom ni jedan jedini dan.
>> Bernardić: Kad se ljulja Agrokor, ljulja se cijela Hrvatska
Jasno je bilo od pocetka da agrokor ne moze dobro zavrsiti, megalomanski planovi, clanovi uze obitelji bez iskustva na top pozicijama u kompaniji neplacanje dobavljaca. jedina taktika koju je agrokor imao je bila upravo ova koju sad provodi, mi smo toliko veliki da ce nasa propast biti i vasa. Nazalost kao i uvijek nastrada mali covjek obitelj se dovoljno potkozila za deset generacija.